Kad se 1980. godine Ronald Reagan natjecao za mjesto predsjednika SAD-a, u svojoj je predizbornoj kampanji naglasak stavio na što veći povratak slobodnom tržišnom gospodarstvu, na što manje regulacije, na što manje uplitanje politike u gospodarstvo. I dobio je izbore, ušao je 1981. u Bijelu kuću kao 40. predsjednik SAD-a. Reagan nije ni imao previše izbora, na što da fokusira svoj predizborni program, jer je Amerika bila u velikoj ekonomskoj stagnaciji. Državu je trebalo ponovno pokrenuti. Doslovce, prelijevalo se iz šupljeg u prazno. Baš kao u Hrvatskoj godinama.
Što je Reagan govorio? Do danas je mnogima u pamćenju ostao njegov inauguracijski govor 1981. godine. I danas ga se citira na mnogim mjestima, podsjeća ga se na njega, bez obzira na to koliko on kasnije bio ispunjen ili ne, i koliko je baš Reagan zaslužan za novo pokretanje Amerike. Reagan je tada jasno naveo kako u kriznim vremenima vlada nije rješenje, nego da je vlada problem!
Vidimo li danas kod nas, i ne samo danas, nego svih proteklih godina, da su upravo hrvatske Vlade naš najveći problem stagnacije? Dalje, Reagan je tada javno pozvao da se hitno treba smanjiti državna potrošnja, da se trebaju smanjiti porezi, s naglaskom na porez na dohodak te da se mora voditi briga o uravnoteženom proračunu.
Reaganov je cilj bio ostvariti dezinflaciju, ostvariti dugoročni gospodarski rast, u što je dakako uključena i sve veća zaposlenost, a onda u svemu tome i što veće ograničavanje uloge države u gospodarstvu! Kad sve ovo usporedimo sa stanjem u Hrvatskoj, kao da nam Reagan danas govori što trebamo napraviti.
Ukratko, Reagan je inzistirao na manjoj državnoj potrošnji, na manjim porezima, na smanjivanju inflacije te na ograničavanju uloge države u gospodarskim pitanjima. Kasniji slijed događaja u Americi ostavio je mnoge kontroverze na Reaganovu ekonomsku politiku, i koliko je baš on pridonio novom američkom snu, i koliko je njegovih prijedloga prihvaćeno i provedeno, uzevši u obzir da mu je Kongres bio velika brana, posebice kad je trebalo odlučivati o smanjenju državne potrošnje. No činjenica je jedna, da se Amerika s Reaganom ponovno pretvorila u gospodarskog diva.
A što mi u Hrvatskoj imamo? Kako je ovih dana lijepo naglasila predsjednica HUP-a Gordana Deranja, Hrvatska je izgubila prednost koju je nekada imala u odnosu na većinu drugih tranzicijskih zemalja za kojima danas kao jedna od ekonomski najslabijih članica EU ozbiljno zaostaje. – Hrvatska je danas mogla biti među najperspektivnijim članicama Europske unije. Umjesto na začelju, mogli smo biti pri vrhu ili u gornjoj polovici brojnih ljestvica koje uspoređuju uspješnost zemalja po različitim ekonomskim i drugim parametrima. Nažalost, naša je stvarnost bitno drukčija. Razliku između nas i drugih zemalja tzv. nove Europe čine nebrojeno puta spomenute, a kod nas manje-više nikad viđene – reforme. Mi o njima puno pričamo i filozofiramo, uvijek iznova najavljujemo pa zaustavljamo, a drugi ih provode. Zato hrvatsko gospodarstvo nakon preduge recesije raste usporeno, nedovoljno i sporije od većine zemalja srednje i istočne Europe – upozorila je G. Deranja.
To je to! Puno obećanja, puno filozofije, puno nadmudrivanja, a jako malo pravih poteza, jako malo pravih reformi, sve samo neko kemijanje, prelijevanje iz šupljeg u prazno, šminkerski potezi, a i ono što je učinjeno provedeno je u najvećoj mjeri zbog pritisaka izvana, poglavito iz Bruxellesa. Probajmo si zamisliti da nije bilo tog pritiska izvana, i da Hrvatska danas nije u EU? Bolje na to i ne misliti, a svi oni koji zagovaraju izlazak iz EU totalni su slijepci koji ništa dobro ne žele ovoj državi i narodu.
No još je strašnije kakav nam alibi traži premijer za neprovođenje reformi, iako se on i njegov novi politički tajnik stranke upinju dokazati da je ovo Vlada reformi. Taman posla! Običan igrokaz! Premijer se, naime, vadi da je njegova Vlada stara tek godinu i pol. Kao da HDZ dotad nije vladao. A onda ide korak dalje, pa kaže da je Hrvatska imala rat i da zbog toga nije imala iste startne pozicije 1990. godine.
Premijeru, kad je rat završio? Nije problem u ratu, problem je što su nakon rata sve politike bile promašene i dovele nas do ruba! Kako se itko danas može izgovarati na rat? Kakva je Njemačka bila 1945., a kakva deset godina poslije? Doista je dosta traženja alibija kontra zdrave pameti! Kažu da je HDZ stvorio Hrvatsku. Hoće li je taj isti HDZ onda i pokopati?
Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:
novinar je navlas isti ko i vlade koje kritizira,u dvadeset godina nije u stanju napisati članak koji bi ,u samom trenutku pisanja i objavljivanja, imao nekakvu težinu;kad glas da je sve propalo dođe i do posljednje kumice na placu e onda se i novinar javi kao neki prorok post festum