Kažu da se u trenucima krize rađaju velike stvari. Ako je tako, taj se proces u zadnje vrijeme zahuktao: svjedočimo najgoroj pandemiji u proteklih sto godina i najdubljoj ekonomskoj i socijalnoj krizi posljednjih desetljeća, a naš se svijet stubokom mijenja i zbog digitalne revolucije i prelaska na ugljično neutralno gospodarstvo. Zbog svih tih promjena učimo prihvaćati novosti, od rada od kuće do školovanja na daljinu. Turbulentna vremena nas podsjećaju i na dragocjene stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo, kao što su zdravlje i društvene interakcije. No najviše od svega, promjene nas potiču da se zapitamo: kakvu budućnost želimo za Hrvatsku i za Europu? Kako da se prilagodimo novim vremenima, a pritom zadržimo najbolje što imamo?
Kao Europljani, na to pitanje moramo odgovoriti zajedno jer jedno je jasno: nijedna se zemlja ne može sama nositi s takvom krizom. U krizi nam je potrebna Europa: zajednička nabava cjepiva omogućila nam je veću kupovnu moć nego da je svaka zemlja zasebno nabavljala cjepivo. Europa nam je potrebna i radi bržeg oporavka: upotrijebili smo njezin kreditni rejting „AAA” za zaduživanje na financijskim tržištima. To će nam omogućiti sredstva u iznosu od 672,5 milijardi eura (312,5 milijardi bespovratnih sredstava i 360 milijardi u obliku zajmova) za Mehanizam za oporavak i otpornost.S a sredstvima od oko 375 milijardi za razdoblje od 2021. do 2027. kohezijska politika i dalje je jedna od najopsežnijih investicijskih politika u Europi.
Drugim riječima, Europa će zajedno s Mehanizmom za oporavak i otpornost imati važnu ulogu u ublažavanju posljedica krize i oporavku od nje. Povijest Europske unije priča je o postupnom zbližavanju zemalja. Međutim, to se zbližavanje može usporiti, zaustaviti, pa čak i preokrenuti u kriznim razdobljima. Već vidimo naznake da simetrični šok pandemije ne utječe jednako na sve naše regije. Time se još više ističe važnost kohezije kao dugoročnog razvojnog instrumenta, i to ne samo u uobičajenim vremenima, nego i u krizi te nakon nje. Taj instrument već ima veliku ulogu: od početka krize u travnju prošle godine, u sklopu Investicijske inicijative kao odgovora na koronavirus EU šalje potporu regijama kojima je najpotrebnija. Rezultati su vidljivi: respiratori u Španjolskoj, laboratorijski testovi na koronavirus u Italiji, infrastruktura i obuka za digitalno školovanje u Poljskoj i Hrvatskoj i još mnogo toga. Dosad smo već mobilizirali više od 22 milijarde eura širom Europe. Sve te investicije možete pratiti u gotovo stvarnom vremenu na posebnoj internetskoj stranici.
Dosad smo osigurali obrtni kapital za gotovo 500 000 malih i srednjih poduzeća kako bismo im omogućili nastavak poslovanja i pružili potporu za 2,5 milijuna ljudi koji rade na skraćeno radno vrijeme ili u zdravstvu.Iako se još uvijek borimo s pandemijom, moramo se početi pripremati i za dugoročni oporavak. Zahvaljujući sredstvima kohezijske politike i novog Mehanizma za oporavak i otpornost mnoge će države i regije u narednim godinama raspolagati europskim proračunom za ulaganja koji je dva ili tri puta veći od uobičajenog iznosa. U Hrvatskoj je kohezijska politika EU-a bila u prvim redovima borbe protiv krize uzrokovane pandemijom jer je omogućila preraspodjelu sredstava u tu svrhu. U sklopu inicijative React-EU, novog instrumenta za hitne slučajeve, Hrvatska će 2021. i 2022. dobiti dodatnih 685 milijuna eura kako bi nastavila borbu protiv krize i postavila temelje gospodarskog oporavka.
Zahvaljujući kohezijskoj politici EU-a od 2021. do 2027. bit će dostupan iznos od 8,9 milijardi eura za ulaganja. Tim će se sredstvima uvelike povećati kapacitet Hrvatske za javna ulaganja, doprinijeti opsežnoj preobrazbi gospodarstva i smanjiti gospodarske, socijalne i teritorijalne nesrazmjere. Potaknut će se rast i zapošljavanje putem ulaganja, među ostalim u istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije, konkurentnost poduzeća, održivi razvoj (energetiku, okoliš i promet), vještine i mobilnost radne snage. Sredstvima iz Fonda za pravednu tranziciju u iznosu od 186 milijuna eura pridonijet će se uklanjanju negativnih posljedica prelaska na ugljično neutralno gospodarstvo. Nakon potresa koji je u ožujku 2020. pogodio Zagreb i okolicu, iz Fonda solidarnosti EU-a već je izdvojeno 683 milijuna eura pomoći za obnovu. Ta će se potpora moći nadopuniti sredstvima kohezijske politike za razdoblje 2021. – 2027. i sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost.
Navedeni instrumenti mogu pomoći i u uklanjanju posljedica razornog potresa koji je u prosincu 2020. pogodio središnju Hrvatsku.Sad kad nam se pružila takva prilika za ulaganja, koja se pruža jednom u generaciji, u što ćemo uložiti sredstva koja su nam na raspolaganju? Kako ćemo izraditi sedmogodišnje kohezijske programe, počevši od ove godine? Gdje se Hrvatska i Europa vide za deset godina? Predlažem tri prioriteta.Prvo, oporavak mora biti namijenjen svim Europljanima i svim regijama. Izvukli smo pouke iz ekonomske povijesti: u svakoj se krizi neke regije brzo oporave, dok druge mogu stagnirati i više od desetljeća. Kad se susrećem s donositeljima odluka na svim razinama, uvijek ustrajem na tome da ne bismo smjeli ostvariti oporavak u jednom dijelu Europe, a zaboraviti na drugu polovinu.
I dalje me brinu dugoročni trendovi: već više od deset godina Komisija redovito objavljuje indeks regionalne konkurentnosti. Za neke države članice taj indeks pokazuje stalan i sve veći jaz između nekoliko velikih gradova, koji su često glavni gradovi, i ostatka zemlje. Ako ništa ne poduzmemo, čeka nas vrlo neuravnotežena budućnost. Stavimo li sve adute na jednu razvojnu os, smanjit ćemo otpornost gospodarstva i uzrokovati socijalne podjele. Zemlje moraju strateški ulagati u različite regije, u uravnoteženu mrežu velegradova, gradova i mjesta kako bi cijelo područje ostalo gospodarski dinamično kad je riječ o lokalnim poduzećima i kvalitetnim radnim mjestima, javnom prijevozu, energetskim mrežama te infrastrukturi za recikliranje i zbrinjavanje otpada, zdravstvo, obrazovanje i razvoj vještina.
Drugo, ulaganja se moraju usmjeriti na pokretače dugoročne gospodarske preobrazbe. Europu uskoro očekuje dvostruka transformacija: digitalna revolucija i prelazak na ugljično neutralno gospodarstvo. Stoga se u obnovi europskog gospodarstva nakon pandemije ne smijemo jednostavno vratiti na staro; moramo iskoristiti priliku da ga nanovo izgradimo. Države članice moraju osmisliti dugoročno održive strategije za razvoj svojih zemalja, pri čemu se moraju oslanjati na komparativne prednosti svojih regija i razviti nove kompetencije. Barem polovina novih kohezijskih ulaganja usmjerit će se u pametne i zelene projekte, od inovacijskih mreža i digitalnih poduzeća do energije iz obnovljivih izvora. Tu su i posebne odredbe za posebne izazove, primjerice za regije koje u velikoj mjeri ovise o fosilnim gorivima, konkretno ugljenokopima ili elektranama na ugljen: novi Fond za pravednu tranziciju pomoći će im u tranziciji.
Europa ima zajedničku viziju o tome što želi postići do 2030., a trebaju nam i jasne nacionalne vizije pojedinih država o tome gdje se vide za deset godina. Te bi sveobuhvatne strategije trebale uključivati potrebne reforme za modernizaciju nacionalnih uprava, politika i zakonodavnih okvira. U njima bi trebalo podrobno navesti odgovarajuća ulaganja, privatna i javna, uključujući europsku potporu, kojima će se provesti te reforme. Nacionalne integrirane razvojne strategije najbolji su temelj za sva europska ulaganja – iz različitih fondova kohezijske politike i Mehanizma za oporavak i otpornost – kojima će se pojačati njihova učinkovitost, komplementarnost i sinergije. Treće, lokalni dionici i građani moraju biti punopravni partneri. Sada donosimo temeljne odluke o tome kakvu budućnost želimo i zato se moramo savjetovati sa svim dionicima i građanima.
U kohezijskoj politici vodimo se načelom partnerstva u kojem se udružuju regionalni i lokalni akteri, socijalni partneri i zajednice. Osobno se zalažem za to da se tijekom pripreme programa kohezijske politike brzo djelovanje kombinira s istinskim partnerstvom.Približavanje Europe građanima nadilazi načelo partnerstva: ono znači i da dostupna sredstva uistinu dođu do građana. Građani moraju osjetiti korist od članstva u EU-u i opipljive rezultate europske solidarnosti u svakodnevnom životu. U trenucima povijesne krize koja nas je stavila na kušnju pruža nam se jedinstvena prilika da ponovo izgradimo Europu u skladu s vizijom njezine budućnosti.
Budimo uključivi i omogućimo svim regijama da sudjeluju u oporavku kako nitko ne bi bio zapostavljen. Pripremimo se za buduće izazove i položimo temelje za uspješnu digitalnu revoluciju i prelazak na ugljično neutralno gospodarstvo. Neka se o svemu tome odluke donesu uz puno demokratsko savjetovanje i partnerstvo. To je kohezijska politika kakvu očekujem pri izradi programa u predstojećim mjesecima. To je i moja vizija Europe u idućih deset i više godina. Ako i vi dijelite moj stav, pozivam vas da se uključite u raspravu. Sada je vrijeme za promjene..
>> VIDEO Pogledajte konferenciju Hrvati koji danas mijenjaju svijet
8,9 milijardi eura za ulaganja u što? U javne zgrade, kanalizaciju i energetsku obnovu gdje se koriste uvozni materijali ip roizvodi no ne u tvornice koje otvaraju radna mjesta. Uz to za tih 8,9 milirajdi mi moramo dati 30% vlastitogog učešća tj. gotovo 3 milijarde eura. To je suludo. Nama trebaju tvornice da bi naši građani imali gdje raditi i zaraditi pristojne plaće. Osim toga Hrvatska uplaćuje u EU proračun svake godine 600 miliona eura pa je ovo samo povrat našeg novca kojeg smo dali EU briokratima i koji nam sada ograničavaju na što ćemo ga potrošiti.