Od početka ove pa sve do 2034. godine koncesiju na pomorsko dobro u šibenskoj Mandalini imat će tvrtka Iskra brodogradilište 1 d.o.o. koja je u stopostotnom vlasništvu slovenske tvrtke Iskra - elektro in sistemske rešitve d.o.o. To pomorsko dobro donedavno je koristilo NCP Remontno brodogradilište Šibenik koje je završilo u stečaju, a Iskra je otkupila sve njegove dugove pa je tako stekla i svu njegovu imovinu, a s njom i priliku da od hrvatske Vlade zatraži i dobije koncesiju na dijelu šibenske obale. Nakon toga moglo bi se reći da propalu hrvatsku brodogradnju, barem u Šibeniku, od posvemašnje likvidacije spašavaju Slovenci, a ne Kinezi. U ovom slučaju to su Dušan Šešok, jedan od sto najbogatijih Slovenaca, bivši ministar financija u vladi Alojza Peterlea i ministar graditeljstva i industrije u vladi Janeza Drnovšeka, te njegovi sinovi, stopostotni vlasnici slovenske Iskre.
Pritom, brodogradnja uopće nije djelatnost kojom se Iskra inače bavi. Ta tvrtka sa 1133 zaposlena, slovenska industrijska perjanica od kraja Drugog svjetskog rata, razvija i proizvodi elektroniku za promet, energetiku i telekomunikacije. No kako je Šešok zaljubljenik u šibenski akvatorij, nije mogao propustiti priliku da od Gorana Prgina preuzme Mandalinu i njezin proizvodni program. Tako Slovenci sa 180 trenutačno zaposlenih neće u Šibeniku samo popravljati trajekte, katamarane i velike jahte te graditi male aluminijske ribarske brodove za Norvežane, nego će održavati i brodove Hrvatske ratne mornarice, a obnovit će i HRM-ov školski brod „Učku“, nekoć legendarnu Titovu jahtu „Podgorku“.
Podizanje iz pepela
No, ne obnavljaju Slovenci samo hrvatsku brodogradnju, nego i druge hrvatske propale proizvodne sektore, pa bi se moglo reći da reindustrijaliziraju Hrvatsku više nego što to čine sami Hrvati.
Na samo koji korak od Mandaline, također u Šibeniku, u propaloj Tvornici lakih metala (TLM) Impol grupa iz Slovenske Bistrice pustila je ovih dana u pogon novu, 6,5 milijuna eura vrijednu liniju za proizvodnju aluminijskih dijelova automobila. Koliko je taj pogon Slovencima važan govori i to da je svečanom puštanju u rad prisustvovao slovenski ministar gospodarstva Zdravko Počivalšek, a iz hrvatske Vlade došao je samo državni tajnik Ministarstva gospodarstva Mario Antonić „jer je ministar Darko Horvat bio zauzet drugim obvezama“. Hrvatska, koja toliko vapi za proizvodnjom automobila, dobit će barem tvornicu njihovih dijelova, ali u nju će investirati Slovenci, a ne domaći poduzetnici. I to investirati golem novac: dosad je Impol u Šibeniku uložio sto milijuna, a do 2025. planira još 180 milijuna eura – ukupno više od dvije milijarde kuna!
Hrvatsku automobilsku industriju Slovenci ne razvijaju samo u Šibeniku nego i u Međimurju. Potkraj prošle godine Međimurska županija prodala je gotovo 19 tisuća četvornih metara zemljišta slovenskoj korporaciji LTH Castings, koja od 2016. u Čakovcu u proizvodnom pogonu sa 150 radnika već proizvodi dijelove za automobilsku industriju, a ove godine planira sagraditi još jednu tvornicu, premjestiti neke pogone iz Ljubljane i zaposliti još 50 ljudi...
Slovenski investitor pokušava iz pepela podići i hrvatsku proizvodnju plastike. Propalu DINU Petrokemiju na Krku preko svoje hrvatske podružnice Adria Polymers u stečaju preuzela je luksemburška tvrtka Gasfin kojoj je vodeći partner slovenski poduzetnik Vladimir Puklavec. Nekadašnja DINA nalazi se na više od milijun četvornih metara zemljišta i u sastavu ima dvije tvornice (VCM-a i polietilena) u čiju je modernizaciju Robert Ježić prije desetak godina uložio oko 56 milijuna eura. Te tvornice za uvoz sirovina morem ovise o pristaništu na kojem hrvatska Vlada sada želi privezati plutajući terminal za uvoz ukapljenog plina pa je posve nejasno kako će one nastaviti proizvodnju. Puklavec je inače vjerojatno najslikovitiji slovenski investitor u Hrvatskoj, novac zarađen na razvoju brojnih krupnih energetskih projekata po cijeloj Europi danas ulaže u razvoj vinogradarstva i proizvodnju vina u Sloveniji i Makedoniji.
Slovenski interes za razvoj industrije u Hrvatskoj ne bi trebao nikoga iznenaditi. Ponajprije, Slovenija je u tranziciji iz komunističkog u tržišno gospodarstvo u znatnoj mjeri sačuvala vlastitu industriju pa je tako 2017. godine prerađivačka industrija stvarala 23,8 posto njezine ukupne dodane vrijednosti. Otprilike u isto vrijeme (podatak je za 2016.), prerađivačka industrija stvarala je samo 12,7 posto hrvatske bruto dodane vrijednosti.
U hrvatskoj tranziciji domaća je industrija izgubila tlo pod nogama (na primjer, hrvatskom pandanu Iskre, RIZ-u, nema više ni traga), ali znanje i vještine lokalnih ljudi su dobrim dijelom sačuvani i Slovenci su počeli koristiti priliku da ih zaposle u svojim industrijskim opskrbnim lancima. Možda bi Slovenci ulagali više i u financije, telekome ili smještaj i ugostiteljstvo, ali u prvome ih je spriječio skandal s Ljubljanskom bankom, u drugome istisnule multinacionalne korporacije, a u trećemu pretekli Austrijanci, Mađari i domaći poduzetnici kojima je to popularni, najdostupniji biznis.
Posve je prirodno da slovenski poduzetnici iskorištavaju i dostupne prirodne resurse pa je tako slovenski Calcit iz Kamnika u Gospiću najprije „na ledini“ investirao 16 milijuna eura u suhu tehnologiju proizvodnje kalcij-karbonatnih punila za boje, a potom i šest milijuna eura u pogon mokrih punila i pigmenata za papirnu industriju. Sva ta proizvodnja temelji se na nalazištima kvalitetnog vapnenca u Barletama i mogućnosti opskrbe velikim količinama električne energije u Lici. Naime, Calcitu je za proizvodnju potrebno tri puta više struje nego što je troši cijeli Gospić pa se prije dvije godine na poticanju gradnje novih dalekovoda i trafostanica za Calcit osobno uključio i župan Darko Milinović. Tako je, zahvaljujući slovenskoj investiciji i susretljivosti domaćih lokalnih vlasti i elektroprivrede, u Gospiću u stopostotno izvoznoj najsuvremenijoj industriji posao našlo 60-ak ljudi.
I ta je investicija povećala ukupni iznos izravnih inozemnih ulaganja iz Slovenije u Hrvatsku koja su na kraju 2017. godine, kako nam je rekao Bernard Šrajner iz Veleposlanstva Republike Slovenije u Zagrebu, dosegnula milijardu i 815 milijuna eura (prema podacima Hrvatske narodne banke bilanca slovenskih ulaganja u Hrvatskoj iznosila je milijardu i 13,6 milijuna eura). Hrvatska je Slovencima vodeća investicijska destinacija, ispred Srbije i Bosne i Hercegovine, i u nju su usmjerili 30,7 posto svih ulaganja u inozemstvu. Nažalost, reciprocitet je nedovoljan: hrvatski su poduzetnici u Sloveniji investirali samo 923 milijuna eura ili tek 6,8 posto svih inozemnih ulaganja u Sloveniju, a Hrvatska je tek sedma na slovenskoj rang-listi inozemnih investitora.
No, baš kao što investiraju u eksploataciju hrvatskog vapnenca, tako Slovenci investiraju i u iskorištavanje hrvatskog tržišta, odnosno potražnje, ponajprije energije. Nakon tri mjeseca pregovora, otkrio je hrvatskim medijima njezin vlasnik Ivan Čermak, hrvatska tvrtka Crodux plin prodala je svoje poslovanje s prirodnim plinom, ukapljenim naftnim plinom i električnom energijom slovenskom Petrolu i njegovoj tvrtki-kćeri Geoplinu.
Na redu je i turizam
U Croduxu su, naime, zaključili da sami nemaju mogućnost širenja na tržištu, a otvaraju im se prilike u novim segmentima poslovanja, pa su dio postojećih odlučili prodati Slovencima. Tako će Petrol uz 106 benzinskih postaja koje već ima u Hrvatskoj ubuduće također prodavati i dostavljati plin naveliko poslovnim korisnicima i trgovinama, a uključit će se i u trgovinu strujom. A na hrvatske kupce, ali ne benzina i plina, nego strojeva za pakiranje poljoprivrednih proizvoda, osobito u Slavoniji, cilja i tvrtka Grapak iz Gornjeg Kneginca, u vlasništvu slovenskog poduzetnika Boštjana Grašiča.
Jedina krupnija slovenska investicija u hrvatski turizam zasad je hotel ”Lyra“ u Ličkom Petrovu Selu, 16 kilometara od glavnog ulaza u Nacionalni park Plitvice, investicija slovenske putničke agencije Happy Tours vrijedna oko 31 milijun kuna. „Lyra“ je boutique hotel (nazvan po zviježđu Liri) s 58 smještajnih jedinica, restoranom, wellnessom i fitnessom, dvoranom za sastanke, suvenirnicom, parkom... Happy Tours, službeno Družina Krumpak d.o.o., nastao je 2000. kao obiteljski biznis, a danas je, kako sami kažu, jedan od najvažnijih i najbrže rastućih europskih touroperatora. Jedna je od prvih hrvatskih i slovenskih agencija koja je počela raditi s Kinezima (ne samo onima iz Hong Konga). Pokušate li u svibnju i lipnju u ”Lyri“ internetom rezervirati smještaj na sedam dana, dočekat će vas obavijest – ”rasprodano“.
No još vredniji od uzajamnih izravnih ulaganja i trgovinske razmjene (2018. ukupno vrijedne 5,5 milijardi eura, s godišnjim rastom od 11,3 posto) i ”razmjene“ turista (lani je Sloveniju posjetilo 210 tisuća hrvatskih turista ili 12 posto više nego godinu prije), zajednički su hrvatsko-slovenski razvojni tehnološki projekti. Tako su potkraj travnja hrvatski i slovenski operatori elektroenergetskog distribucijskog sustava potpisali ugovor o sufinanciranju 2. faze SINCRO.GRID projekta ili razvoja ”pametne mreže“, kako bi postojeći hrvatsko-slovenski dalekovodi mogli prihvatiti veće količine električne energije iz obnovljivih izvora i potrošačima osigurati pouzdanu opskrbu strujom. Projekt koji uključuje ugradnju kompenzacijskog uređaja (akumulatora) u obnovljenu trafostanicu Cirkovci, dobio je od fonda EU Instrument za povezivanje Europe (CEF) za 2018. godinu najvišu ocjenu, 120 bodova. Za usporedbu, LNG terminal na Krku dobio je najnižu ocjenu – 33 boda.
Bravo janezi... Rvatska pod ADZom sutra bude zanimljiva investitorima iz Albanije, Bangladeša i Ugande... ADZ zna!!