Donedavni veleposlanik u Japanu, a prije toga dugogodišnji ekonomski komentator Drago Buvač zasad samo prati odjeke svojih dnevničkih zapisa ukoričenih pod naslovom U službi kod japanskog cara. Žao mu je, kaže u kratkom telefonskom razgovoru, što fragmentarni izvadci u dnevnom tisku dobivaju posve pogrešan smisao. To se dogodilo s epizodom o Čačiću i gejšama.
Ondašnjeg ministra Čačića i njegovu suprugu priredbom s gejšama počastili su japanski domaćini, te u toj epizodi nije bilo ničeg iz pokvarene mašte, kao što se sugerira u nekim novinskim interpretacijama. O motivima za takvu knjigu Buvač je progovorio u samom uvodu. Za razliku od većine drugih profesija, diplomacija je ostala u oblaku izolacije i mistifikacije. Živeći u svom zatvorenom svijetu, dio diplomacije koristi tajnost kao alibi za prikrivanje nesposobnosti, rastrošnosti i privilegiranog staleškog interesa.
Može li nekome naštetiti takvo javno objavljivanje, pita se i sam autor, te u uvodu iznosi svoj stav: Sudbina državnika i političara je da u demokratskom sustavu budu izloženi sudu javnosti, bez mistifikacije njihove diplomatske uloge. Nisam izigrao ničije povjerenje jer mi ga nitko nije bio ni ukazivao autor unaprijed odgovara kritičarima, otkrivajući da se kao veleposlanik, dapače, susretao s nepovjerenjem političkih struktura. U knjizi nisu korištene službene bilješke, a u njegovu mandatu nije bilo krupnih, tajnih diplomatskih problema i pregovora zbog kojih bi njihovo preuranjeno otkrivanje moglo naštetiti Hrvatskoj ili Japanu.
Po povratku iz inozemne misije veleposlanik obično podnosi izvještaj. Uvjerio sam se da moji službeni izvještaji o aktualnim događajima u Japanu nisu naišli na neki odjek... Zato sam, umjesto birokratski pisanog strogo povjerljivog, ovaj završni izvještaj o svojoj misiji u Japanu, napisao za javnost.
