Niti je ideja o europskoj obavještajnoj službi nova, a niti je u načelu sporna. O tome se kao o potrebi institucionaliziranja i tih specifičnih potreba Europske unije kao zajednice govori više od desetljeća, kao i o vojnim snagama EU-a u okviru strateškog jačanja Unije u konkurenciji s najjačim globalnim igračima. Riječ je o nastavku procesa institucionalizacije pojedinih funkcija EU-a koje se nameće kao prirodna potreba njegova jačanja, a osobito u ovom slučaju važnog segmenta svake vanjske politike, a osobito one koja pretendira biti ozbiljan globalni igrač. Naravno, to uvijek s druge strane povlači pitanje samostalnosti nacionalnih politika, osobito kod velikih i snažnih članica, a posebice u definiranju nadležnosti takve službe mogli bi se pojaviti brojni pa i nepremostivi sukobi interesa.
Kao što je bio slučaj i sa drugim institucijama EU-a, i ideja o europskoj obavještajnoj službi nailazi na porođajne muke od same ideje do njezina definiranja, provedbe i realizacije. Čak i kad su razlozi praktičnosti i svrsishodnosti formiranja takvih nadnacionalnih europskih institucija bili snažni, kao recimo kad je riječ o Europolu, na čije je stvaranje 1991. pozvao njemački kancelar Helmut Kohl, Europol je započeo s radom 1999. godine.
Slično je bilo i s Uredom europskog javnog tužitelja (EPPO), koji je lani u lipnju počeo s radom, te se ubrzo na spektakularan način proslavio u Hrvatskoj. Europska komisija je 2013. predložila osnivanje EPPO-a, ali više od tri godine članice se nisu mogle dogovoriti o prijedlogu pa je pokrenut posebni proceduralni mehanizam temeljem kojeg je donesena Uredba o osnivanju EPPO-a temeljem koje je Ured lani počeo s radom.
Iako je EPPO nastao zbog manjkavosti nacionalnih sustava u zaštiti ekonomskih interesa EU-a, a procjene govore o stotinama milijuna eura gubitaka nastalih za strukturne fondove EU-a, pa i milijardama eura koje su članice izgubile zbog transnacionalnih prijevara. Dakle, čak i u takvim okolnostima kad je vrlo opipljiva i svakome vrlo razvidna potreba za europskim nadnacionalnim tijelom koji će provoditi kazneni progon radi zaštite financijskih interesa EU-a, prošle su godine do početka rada. I za EPPO kao i sve slične europske institucije, tek počinje bitka na nacionalnim sudovima za afirmaciju njihova rada i postojanja.
Svaki kiks u percepciji javnosti negativno bi se odrazio ne samo na budućnost samog Ureda, nego bi i svaki daljnji pokušaji institucionalizacije funkcionalnih potreba EU, kao u ovom slučaju obavještajnih službi, bio osuđen na doživljaj europskih građana o daljnjem gomilanju institucija i skupom birokratiziranju Europske unije bez očekivane koristi. S tim da pokretači nove inicijative za utemeljenjem europske obavještajne službe imat će izuzetno težak zadatak definiranja zajedničkih ciljeva djelovanja takve buduće europske obavještajne službe i niza nacionalnih propitivanja kroz godine eventualne provedbe tog na prvi pogled logičnog političkog projekta.
VIDEO Što mladi misle o Europskoj uniji?
