Europska komisija predstavila je izvješće o napretku zemalja pretendenata u procesu eurointegracija iz kojeg je jedino razvidno da razloga za stvarno zadovoljstvo imaju Sjeverna Makedonija i Albanija, za koje je predloženo otvaranje pregovora o članstvu.
Za ostale zemlje, a posebno za BiH, izvješće Europske komisije je neodređeno pa ne čudi što iz takvog izvješća svatko u toj zemlji, kao u samoposluzi, uzima ono što mu odgovara i predstavlja to javnosti kao vlastitu pobjedu, odnosno poraz “protivničke” strane. Najglasniji su bošnjački unitaristi koji “slave” što se u izvješću u prvi plan ne stavlja reforma Izbornog zakona i osiguranje legitimnog nacionalnog predstavljanja.
Zbunjeni su i europski diplomati koji trebaju objasniti je li BiH pohvaljena ili kritizirana i je li danas pred dobivanjem kandidacijskog statusa ili se udaljila od njega nekoliko koraka. No, kada se iz izvješća uklone političke floskule i bezbroj uopćenih opisa, može se naslutiti kako bi BiH krajem godine mogla dobiti zeleno svjetlo za kandidacijski status, ali pod uvjetom da ispuni ili počne ispunjavati više od 100 različitih uvjeta koji se odnose na brojne reforme.
No, da bi se krenulo s mrtve točke, BiH mora uspostaviti izvršnu i osigurati funkcionalnost zakonodavne vlasti. A ni jednog ni drugog nema već osam mjeseci od održavanja općih izbora. Stvorio se začarani krug uvjetovanja i blokada iz kojeg se ne nazire izlaz. Apsurd je što je europski put BiH postao zatočenik jednog drugog, mnogi će reći, komplementarnog integracijskog procesa, onog u NATO savez. Pitanje aktivacije Akcijskog plana za članstvo u NATO-u (MAP) ispriječilo se kao glavni problem u formiranju vlasti. Bošnjaci ne dopuštaju uspostavu vlasti bez prethodne aktivacije MAP-a, a Srbi ne žele pristati na to jer se svi ključni politički akteri u RS-u, ali i većina srpske javnosti, protive članstvu u NATO-u.
Kolateralna šteta tog bošnjačko-srpskog spora su (opet) Hrvati, koji su najkooperativniji i pri uspostavi vlasti, ali i u procesu pridruženja EU i NATO-u. Jedino njima nije sporna ni uspostava državne vlasti, ni europski, a ni NATO put BiH. Umjesto da budu pohvaljeni i nagrađeni za takvu politiku, bh. Hrvati iz Bruxellesa dobivaju oprečne poruke. Za njih ključno pitanje, ono izmjene izbornog zakonodavstva kako bi se osiguralo legitimno nacionalno predstavljanje u BiH, stavljeno je u izvješću Europske komisije u istu ravan s izvršavanjem drugih presuda domaćih i međunarodnih sudova. Drugim riječima, provedba presude Ustavnog suda BiH koja se odnosi na reformu Izbornog zakona BiH prioritetna je Bruxellesu koliko i druge neizvršene presude ovog i Europskog suda u Strasbourgu.
To protivnici hrvatske jednakopravnosti, kako se može vidjeti iz prvih reakcija, već koriste kako bi pokušali odgoditi ili razvodniti reformu izbornog zakonodavstva, i to tako da i na idućim izborima Hrvatima nameću člana Predsjedništva BiH i biraju izaslanike u Dom naroda. A to što će time i europski put biti ugrožen, za njih je prihvatljiva cijena jer svakako je upitno koliko Sarajevo i Banja Luka uistinu gledaju k Bruxellesu, a koliko prema Istanbulu i Moskvi. Uostalom, i istraživanja javnog mišljenja u BiH pokazuju da je potpora ulasku u EU s uvjerljivih 78 posto od prije četiri godine danas spala na 56,5 posto. Među ovima koji su za EU put najviše je onih koji su formalno već državljani Unije, a to su bh. Hrvati. Zbog svoje malobrojnosti i ugrožene jednakopravnosti u daytonskoj, za njih je jedini spas europska BiH.
Pomoć i utjecaj njihovih sunarodnjaka bit će puno snažniji početkom iduće godine kada Hrvatska prvi put preuzima predsjedanje Unijom. Dotad bi, prema scenariju koji se spominje u Bruxellesu, BiH mogla dobiti i kandidacijski status. Prema svim najavama, to bi se, uz minimalno ispunjavanje postavljenih uvjeta, moglo dogoditi pred kraj ove godine.
S kandidacijskim statusom i uz snažnu lidersku ulogu Hrvatske u EU, BiH bi se mogla učvrstiti na europskim tračnicama. Lokomotiva tog vlaka bit će bh. Hrvati koji znaju kako im je jedini spas što prije i brže prijeći put od Daytona do Bruxellesa. Frustrirajuće je što voze “ćiru” zastarjelom uskotračnom prugom s brojnim putnicima “kočničarima” koji umjesto dalekog Bruxellesa žele zauvijek ostati na Balkanu.
Država u raspadu !