Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier sutra dolazi u dvodnevni službeni posjet Hrvatskoj. U Zagrebu će se susresti s hrvatskim državnim vrhom i posjetiti njemačko-francusku školu, dok će u Splitu, između ostalog, posvetiti i društvenim problemima i turizmu.
Mnogi Hrvati i dalje su nostalgični prema Njemačkoj zbog potpore neovisnosti Hrvatske, ali i kao zemlji u kojoj su brojni Hrvati osigurali svoju egzistenciju. No, na čemu se danas trebaju temeljiti odnosi te kako ocjenjujete političku i ekonomsku suradnju?
Za mene to nije nostalgija. Meni je ta posebna povezanost među ljudima, tih 370.000 Hrvata u Njemačkoj, ono što njemačko-hrvatske odnose čini posebnima. I to nije jednosmjerno. Mnogi Nijemci cijene Hrvatsku, bilo kao destinaciju za ljetovanje s bogatom poviješću i mediteranskim ozračjem bilo kao atraktivnu lokaciju za njemačka poduzeća. Naša gospodarska, kulturna i politička suradnja vrlo je bliska. Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji ta je suradnja dobila dodatan snažan poticaj. Moj prvi posjet vašoj zemlji u svojstvu saveznog predsjednika jasna je poruka: Hrvatska je Njemačkoj važan i dragocjen partner. Istovremeno u našim odnosima ima još puno potencijala pa su tako naša uzastopna predsjedanja Vijećem EU sljedeće godine velika prilika za daljnje jačanje naše dobre suradnje.
Hrvati kao najveću prednost članstva u EU navode mobilnost. No ta je mobilnost gotovo isključivo jednosmjerna, u smislu iseljavanja. Što čini Njemačka kako bi njezina radna snaga najbolje iskoristila mobilnost, ali i kako bi se vratili kući?
Sloboda kretanja i sloboda poslovnog nastana u EU prije svega predstavljaju dodatne prilike za svakog pojedinca. Omogućuju dodatno kulturno obogaćenje te stjecanje osobnih iskustava. Ta je mobilnost ujedno i bitan element zajedničkog unutarnjeg tržišta od čijih otvorenih granica profitira i Hrvatska. Znam da je Njemačka cilj mnogim Hrvaticama i Hrvatima te da se kod vas o pitanjima iseljavanja vode i kontroverzne rasprave. Unatoč raširenoj percepciji, u Njemačku se ljudi ne doseljavaju samo, već se mnogi iz nje i iseljavaju. Godine 2017., primjerice, više od milijun ljudi napustilo je Njemačku. Usprkos takvom trendu, svim je državama Europske unije u cilju ponuditi ljudima u vlastitoj zemlji vjerodostojnu i atraktivnu perspektivu – i to uvjerljivim reformama i okvirnim uvjetima. Njemačka u tome podržava Hrvatsku gdje god je to moguće, primjerice suradnjom na području dualnog strukovnog obrazovanja.
Trebaju li se Hrvati bojati eura? Kritičari eura kažu da je on prednost samo za najveće ekonomije, ponajprije njemačku.
Euro je oduvijek imao svoje kritičare. Međutim, dio je europskog projekta i odraz dubokog uvjerenja da je za nas Europljane dobra budućnost moguća samo u zajedništvu. Za pristupanje euru postoje ugovoreni kriteriji čije je ispunjenje od velike koristi za stabilnost svih nacionalnih ekonomija. Mislim da primjer vašeg susjeda Slovenije pokazuje da i manje nacionalne ekonomije mogu profitirati od prednosti zajedničke europske valute. Svakako se veselimo što Hrvatska želi pristupiti eurozoni i što radi na ispunjenju kriterija.
Kako vidite budućnost EU? Bi li trebalo biti više ili manje integracije? Može li europski projekt opstati kad s jedne strane imamo ukidanje granica slijedom Schengena, dok se s druge strane na granicama podiže žica. Je li moguća stabilna EU ako su razlike u prihodima državljana toliko izražene? Primjerice, prosječni prihod u Hrvatskoj je triput niži no u Njemačkoj.
U sljedećim mjesecima mnogo je toga je na kocki glede Europe. S Brexitom smo prvi put suočeni s izlaskom jednog partnera iz EU. Za dva mjeseca održat će se izbori za Europski parlament. Građanke i građani odlučivat će o vrlo različitim nacrtima budućnosti Europe. Moje uvjerenje je sljedeće: samo kao uistinu složna i ravnopravna zajednica države Europe imat će odjeka u svijetu sutrašnjice te našem glasu podariti važnost. Potrebna nam je stoga snažna, djelotvorna Europska unija sa zajedničkim institucijama. Povratak na nacionalno niti je prava pouka iz ratova prošlosti, niti pravi recept za izazove budućnosti – od migracija preko klimatskih promjena sve do digitalizacije. Jednako tako, on nije ni pravi recept za brže izjednačavanje životnog standarda u Hrvatskoj i Njemačkoj. Moja je želja da ljudi u Hrvatskoj, Njemačkoj i svugdje u Europskoj uniji iskoriste izbore za Europski parlament kako bi se ideji snažne Europe dao snažan mandat.
Koliko će tema migranata biti aktualna? Je li moguće naći zajednički odgovor na migrantsko pitanje? Kako bi se tu Hrvatska, država prvog prihvata, i Njemačka, kao ciljna zemlja, trebale postaviti?
Postupanje s izazovima bijega i migracije snažno je polariziralo mnoga društva zemalja EU te je i unutar EU dovelo do dubokih podjela. Stoga je žurno potreban zajednički europski odgovor. Pritom se oslanjam na tri misli vodilje. Prvo, nikada ne smijemo biti ravnodušni prema ljudima u nevolji. Naprotiv, moramo učiniti još više za mir i bolje životne uvjete, poglavito u mnogim afričkim zemljama. Drugo, prema političkim prognanicima ubuduće jedino možemo ispravno postupati ako razlikujemo između onih koje se stvarno politički proganja i onih koji su u bijegu zbog ekonomske nevolje. Iako iza oba razloga bijega stoje teške ljudske sudbine, iz njih ne proizlazi isto pravo na prihvat u Europi. I treće, moramo definirati legalne pristupe Europi kojima će se nadzirati i upravljati migracije sukladno našim mjerilima. Kako bismo u tim pitanjima došli do praktičnih europskih rješenja, svi se sudionici moraju odreći ideoloških zaoštravanja. Iako je to teško, ipak smatram da u Europi ne bismo smjeli popustiti u nastojanju da postignemo pravednu raspodjelu tereta kad je u pitanju prihvat osoba koje traže zaštitu zbog političkog progona ili građanskog rata.
U Hrvatskoj je opet u fokusu rasprava o pozdravu “za dom spremni”. Ne postoji jasnoća oko postupanja sa simbolima totalitarnih režima. Kako se Njemačka suočila s vlastitom prošlošću – kako nacističkom tako i komunističkom? Postoji li u vezi s time i pravna regulativa?
Zbog vlastite bolne prošlosti Njemačka drugim zemljama ne treba dijeliti savjete. Samo mogu reći iz vlastitog iskustva da je samokritično suočavanje s prošlošću nakon političkog i moralnog sloma holokausta i Drugog svjetskog rata bilo preduvjet za blagodat pomirbe – s Francuskom, Poljskom i mnogima drugima nad kojima je nacionalsocijalistička Njemačka izvršila užasno nasilje. Danas smo posebno zahvalni na dobrim odnosima s Izraelom. No taj proces suočavanja nije završen te ne smije biti usmjeren samo na prošlost. On mora imati u vidu i budućnost. Pokazivanje i nošenje simbola nacionalsocijalističkog režima u Njemačkoj je zabranjeno kaznenim zakonom. Takva regulativa spada u pouke koje smo izvukli iz vladavine bezakonja. No u te pouke spada i dosljedan angažman protiv svih oblika ksenofobije i antisemitizma.
Populizam je u Europi u zamahu. Kako se boriti protiv njega? Kako se ophoditi s čelnicima država koji se koriste populističkim metodama?
Živimo u vremenu brzih tehnoloških i društvenih promjena. Kod ljudi to izaziva nesigurnost, brige pa čak i strahove. O tome moramo raspravljati otvoreno, pa i kontroverzno, kako je i primjereno u demokraciji. Pritom ujedno vrijedi i načelo poštovanja u međusobnom ophođenju, što isključuje omalovažavanje, mržnju te ugrožavanje drugih. Političarima je najveći izazov pronalazak konkretnih rješenja za goruće probleme uz istovremeno razvijanje ideja za budućnost. Trebaju nam pouzdanje i hrabrost te točan i distinktivan pogled koji se oslanja na snagu razuma.
Video: Evo kolike su plaće po zanimanjima u Njemačkoj
Frank-Walter Steinmeier je ljevi diktatorski usmjeren političar. Hrvatska osim iseljavanja svojih građana nema nikave koristi od EU osim što PLenković i njegovi klimavci su maženi i paženi u Bruseelu za svoje poltronstvo. Frank-Walter Steinmeier se zalaže za superedržavu EU što e katastrofa. Uz to ovaj godpodin se zalaže da Hrvvatska prima imigrane toje je on zajedno sa Merkleicom pozvao u Njemačku. EU će završiti kao SSSR tj. onako kako svaka diktatura birokarta završava.