Godina svrgnuća diktatora. To je u najkraću ruku opis 2011. godine koju će povijest zasigurno pamtiti po odlasku najzloglasnijih diktatora koji su svijetom vladali na početku 21. stoljeća. Bilo bijegom iz zemlje poput tuniskog tiranina Bena Alija, uhićenjem poput egipatskog vlastodršca Mubaraka ili metkom poput libijskog pukovnika Moamara Gadafija, diktatori su tijekom 2011. godine padali kao na tekućoj vrpci.
Posljednji, ali zasigurno i najveći i najokrutniji u plejadi diktatora koji su napustili svijet jest Kim Jong-il, sjevernokorejski Veliki vođa koji je preminuo od srčanog udara u posljednjim danima prosinca. Ipak, koliko god se to činilo čudnim, svijet je još uvijek preplavljen vlastodršcima koji svojim zemljama vladaju čeličnom rukom, a sloboda govora ili ljudska prava za stanovnike ovih zemalja potpuna su nepoznanica. Vladavina prava u ovim zemljama ne postoji, a državama diktatori upravljaju poput srednjovjekovnih feudalaca, prema zakonima koje sami donose po vlastitoj volji. Prije nepunih mjesec dana, u Turkmenistanu je u zatvor bačen nesretnik koji je šetao psa po ulici kojom je u tome trenutku prolazila povorka predsjednika Berdimuhamedova.
– Policijsko vozilo koje se nalazilo na čelu povorke stalo je uz škripu kočnica, a specijalci su okružili prolaznika koji je psa držao na uzici i bacili ga na tlo udarajući ga čizmama po glavi. Pas je odmah ubijen, a čovjek je bačen u zatvor jer se s ljubimcem približio predsjedničkoj povorci. Poznato je da Berdimuhamedov mrzi životinje i da ne dopušta pse u svojoj blizini, izjavio je, pod uvjetom da stane neimenovan, jedan od očevidaca događaja koji se početkom mjeseca zbio na cesti glavnog grada Ašgabada.
Berdimuhamedov kolega i predsjednik Uzbekistana Islam Karimov ni najmanje ne zaostaje po okrutnosti kojom pristupa svom narodu. Uzbekistanska policija redovito provodi akcije čišćenja, zatvara ljude i obavlja egzekucije bez suđenja svih za koje se samo posumnja da su protiv vodstva čovjeka koji državom upravlja već punu 21 godinu. Već je poznato da je uzbekistanskoj tajnoj službi omiljena metoda eliminacije nepoćudnika bacanje kroz prozor s viših katova samarkandskih hotela, a “letača” je u posljednja dva desetljeća više od tisuću.
Ne vladaju suvremeni diktatori samo nekadašnjim sovjetskim republikama, među njima ima i dugogodišnjih američkih i zapadnih saveznika, kakav je saudijski kralj Abdullah. Iako je njegovo carstvo jedna od važnijih baza zapadnog svijeta na Bliskom istoku, Saudijska Arabija ujedno je svojevrsni zatvor za sve koji u njoj žive. Žene u ovome carstvu nemaju pravo glasa, ne smiju voziti automobil, na školovanje ne smiju ni pomisliti, a osobne dokumente dobivaju tek kada to za njih zatraži njihov suprug. Ipak, možda najcrnje diktature, ako ih je tako moguće okarakterizirati, danas su u Africi. Jedan od najgorih vlastodržaca svakako je predsjednik Zimbabvea Robert Mugabe koji već dva desetljeća vlada državom besramno namještajući izbore.
Gospodarstvo zemlje pri tome je potpuno potonulo, hiperinflacija divlja, a vjeruje se kako je osobno naručio na tisuće ubojstava i mučenja. Posljednjih nekoliko godina posebno represivnu politiku provodi protiv bjelačkog stanovništva Zimbabvea, farmera kojima je dekretom oduzeo zemlju i bacio ih na prosjački štap potičući ih na iseljavanje iz zemlje. Mugabeu po okrutnosti ne odmiče daleko ni Teodoro Mbasogo, 69-godišnji predsjednik Ekvatorske Gvineje, za kojega se vjeruje kako jede ljudsko meso, tijela svojih političkih protivnika. Sam Mbasongo ne opovrgava ove navode, već ih povremeno potvrđuje kako bi stekao među Gvinejcima status neprijepornog predsjednika kojega se svi trebaju bojati. Baš kao što su se Uganđani svojedobno bojali Idija Amina koji je volio ljudsku jetru.
recimo Obama.