Driblinzima je izluđivao Lokomotivine igrače, zabio, asistirao... Igrao je kao Safet Sušić Pape nekada.
Tino Sven Sušić, nećak Safetov i sin Seadov (za oca će mnogi reći da je bio i veći talent od brata), junak je Hajdukova osvajanja Hrvatskoga kupa. Valjda tako mora biti, da u utakmici za trofej bude baš neka velika poveznica s Hajdukom. Tino je, naime, rođen 13. veljače 1992. godine, na Hajdukov rođendan.
Kada je počela utakmica u Maksimiru nije mogao vjerovati onome što vidi na južnoj tribini.
– Pet tisuća navijača došlo nas je podržati. To nisam vidio u životu, to malo koji klub ima. Igramo u gostima, radni dan, a toliko ljudi – čudio se 21-godišnji Sušić.
U sredini se bolje osjećam
Kada je utakmica započela i kada je vidio tribine, znao je da to može ići samo u jednom smjeru.
– Jednostavno nismo mogli a da ne osvojimo kup. Kad smo vidjeli navijače, pogledali smo se i rekli da ga moramo osvojiti. Velik je to trofej, oduševljen sam, ponosan, radostan... Osjećaj je prelijep, to nam puno znači, svima nama. Izborili smo Europu, osvojili trofej. Ma Hajduk je jedan od najvećih klubova, ima najbolje navijače, morali smo ih razveseliti na kraju.
Tino je eksplodirao u završnici sezone, nametnuo se kao glavni Hajdukov igrač.
– Sezonu bih ocijenio čistom peticom. Na početku su govorili da ćemo se boriti za opstanak, da nismo kvalitetni. A mi imamo dobrih igrača, to smo sada i dokazali. Dobro se osjećam otkako sam vraćen u sredinu terena. Prije sam više bio na krilu, to nije moja prirodna pozicija, teško sam se snalazio. Sada sam na svome, u veznom redu sam cijeli život.
A došao je na mala vrata, iz druge momčadi. Najprije je bio na probi kod Krasimira Balakova, nije prošao. Nakratko je boravio u Sampdoriji, ali čekao je ljeto i ponovni poziv iz Hajduka. U početku je dočekan s podcjenjivanjem.
– Uvijek sam vjerovao u sebe, znao sam da imam kvalitete da postanem standardan u Hajduku. U početku nisu baš vjerovali u mene. Ma, slušao sam savjet oca, koji mi je stalno govorio treniraj, treniraj i pokazat ćeš svima da si dobar igrač. Ja sam to i radio, trenirao i čekao prigodu.
U Hajduk je došao kao izdanak škole Standarda iz Liegea, bijelima ga je preporučio Miki Rapaić.
– Miki je čudo, puno smo se družili u Liegeu. On je veliki prijatelj, zahvalan sam mu za sve. Njegove riječi mi puno znače, cijeloj obitelji Rapaić sam zahvalan, stalno su uz mene.
Što je rekao otac, što stric?
– Zvali su me odmah nakon utakmice, čestitali mi na trofeju i dobroj igri. Rekli su da samo tako nastavim, da se ne opuštam.
Nadate li se pozivu u reprezentaciju BiH? (Tino ima državljanstvo Hrvatske i Belgije, rođen je u BiH)
– Prvo moram srediti dokumente, idem u Sarajevo čim završi sezona to srediti. Potom ćemo vidjeti, ne znam hoće li me stric pozvati. Igrati za reprezentaciju mi je najveća želja. Ali, ne zamaram se time, trebam i dalje dobro igrati pa ćemo vidjeti što će biti.
Vrsaljko mu branio rukom
Još vam je preostao derbi s Dinamom. U posljednjem dvoboju s plavima Sušić je ostao zapamćen po tome što je njegov šut Vrsaljko obranio rukom, a sudac Ivan Bebek mu, prema Tinovu pričanju, kazao: \"Ne mogu ti za ovo svirnuti penal\".
– To mi je rekao, ali što ćemo sada, to se ne može vratiti. Idemo mi igrati utakmicu, rezultatski nije važna, ali derbi je uvijek derbi. Ne bi bilo dobro izgubiti, idemo pobijediti, nastaviti ovo uživanje.
S druge strane bit će Said Husejinović, derbi će imati i bosanski dašak.
– Ne poznajem ga, ali čuo sam puno lijepih stvari o njemu. Odličan je igrač, gledao sam ga kad je bio u Werderu, sve pozitivno. Pa, ne bi ga bez razloga uzeo Werder, sada je u Dinamu.
Za koga navijate u BiH, jeste li gledali neki derbi Sarajeva i Željezničara?
– Navijam za Sarajevo, gledao sam neke derbije. Ali, veći je derbi Hajduk – Dinamo, naši su navijači neponovljivi – kaže Sušić kojeg ugovor s Hajdukom veže četiri godine.
