Najteže mi se bilo rastati s trogodišnjim sinom Gabrijelom, ali ovdje
me ipak čeka stalni posao i sigurna egzistencija. Naime, iako sam
završila za odjevnog tehničara, nikada nisam posao uspjela dobiti u
struci, nego sam morala svašta raditi, od konobarenja do rada na
blagajni i u butiku, kazala je dvadestrogodišnja Ivanka Bartolović,
rastavljena Vinkovčanka i samohrana majka koja je danas stigla u Požegu
na dobrovoljno služenje vojnog roka.
Ona je jedna od trideset djevojka druge generacije dragovoljnih ročnika
Oružanih snaga Republike Hrvatske. Velika podrška njezinu odlasku u
vojsku bila joj majka, ali i otac, sudionik Domovinskog rata, te tri
sestre. Nada se da će ipak svakog vikenda moći kući kako bi uživala u
zagrljaju svoga sina.
Red i disciplina
Godinu dana mlađa Marica Drvenčić iz Osijeka, inače studentica prava,
odlučila je tek nakratko prekinuti studij kako bi odslužila vojni rok.
– Red, način rada i disciplina ono je zbog čega sam se odlučila na
odsluženje vojnog roka. Želim uz ovaj posao nastaviti i studij jer
mislim da mogu oboje – kazala je Marica, kojoj je velika potpora majka
Biserka, zaposlena u Uredu za obranu u Belom Manastiru, te otac Pavo,
bojnik Hrvatske vojske, zaposlen u Vinkovcima.
Djevojke su prvo razgledale što su sve zadužile i je li veličine hlača, košulje i jakne prava jer nije manje važno kako im uniforma stoji
Iako, dodaje, pomalo strahuje od teškoća koje je očekuje tijekom obuke,
ipak, dodaje, nada se da su volja i upornost jači. Pogotovo zato što
joj je cilj izgraditi vojnu karijeru, a za to će joj studij prava biti
i te kako važan.
Najmlađa mešu njima, osamnaestogodišnja Dragana Osmokrović iz okolice
Gospića za odsluženje dragovoljnog vojnog roka javila se još prošle
godine kada je kretao prvi naraštaj. Tek sada je pozvana.
Ne boji se ratišta
– Još od osnovne škole silno želim ići u vojsku i evo sada mi se taj
san ostvario. Bilo mi se teško rastati od obitelji i društva jer nikada
nisam ovako daleko odlazila – kaže Dragana te dodaje da nema nikakvog
straha pa i ni od odlaska u misije UN-a u zemlje u kojima bjesni rat.
Ove tri djevojke dio su grupe od trideset žena, koliko ih je bilo i u
prvoj generaciji, koje su uspjele proći natječaj i zdravstveni pregled
te stići u požešku vojarnu, odnosno u Centar za temeljnu obuku, jedini
u Hrvatskoj. Na natječaj se, inače, prijavilo 130 žena. A osim njih,
danas je u Požegu stiglo i 220 muškaraca, od njih 630 prijavljenih,
koji će temeljnu obuku završiti 5. srpnja. Tijekom dragovoljnog
služenja vojnog roka sve očekuje sigurna plaća od 2660 kuna, osnovno i
dopunsko zdravstveno osiguranje te naknada za putne troškove dolaska i
odlaska na služenje.
Studentica Marica: Ništa nije nemoguće
– Prije dolaska razgovarala sam o onome što me tu može očekivati s mamom i tatom koji mi je na neki način bio i poticaj, ali i s dvojicom prijatelja koji su u prvoj generaciji počeli s odsluženjem dragovoljna vojnog roka. Nemaju nikakva loša iskustva, nego su mi rekli sve samo najbolje. Poručili su da nema ničega što je nemoguće napraviti – kazala je studentica Marica Drvenčić prvoga dana provedena u vojnoj uniformi.
