– Imam osjećaj da mi je glava kao lopta, kao da me je netko istukao – rekla nam je Marijana Lončarević Marić nakon što se preksinoć umorna i tužna vratila iz Beograda s izricanja presude suprugu Veljku, prvom hrvatskom branitelju kojega je osudio beogradski Viši sud za ratne zločine, i to nepravomoćno na čak 12 godina zatvora zbog ubojstva civila Petra Slijepčevića 31. listopada 1991. godine u Rastovcu, nedaleko od Grubišnoga Polja. Veljko Marić uhićen je na srbijansko-bugarskom graničnom prijelazu 18. travnja lani i otad je u srbijanskom pritvoru. Podignuta je optužnica da je počinio ratni zločin. U listopadu je počelo suđenje koje je prekjučer završeno nepravomoćnom presudom.
U sudnici mučno
– Ulazak u sudnicu i čekanje da Vijeće dođe bili su strašno mučni. Iako sam dolazila s uvjerenjem u oslobađajuću presudu, u tim trenucima nisam ništa osjećala. No, Veljko je tako dostojanstveno primio riječi da je kriv, jednako kao i kasnije šokantno izricanje kazne od 12 godina zatvora – kaže nam Marijana. Sudac joj je odobrio izvanredni jednosatni susret sa suprugom Veljkom, i to intervencijom odvjetnika Đorđa Dozeta, čijim je angažmanom prezadovoljna, jer osim pravne, neprestano mu pruža i drugu pomoć: donosi lijekove, novac, novine i gotovo mu je uvijek pri ruci.
– U tih sat vremena rekao mi je da je očekivao osuđujuću presudu na temelju drugih primjera. Očito ga nisu držali toliko dugo, kaže, da bi ga na kraju oslobodili. Brine se što ćemo djeca i ja bez njega, ali je poručio da se neće predati, da će uložiti žalbu i ići ako treba do Strasbourga – priča kroza suze Marijana, dodajući da je Veljko strašno razočaran hrvatskim pravosuđem, državnim odvjetništvom i svim institucijama koje su nešto mogle učiniti, a u stvari nisu ništa. Štoviše, dodaje, srbijanskom su sudu slali dokumente koje sud nije ni tražio, niti je znao da postoje.
– Svih ovih teških mjeseci mislila sam da će se nešto promijeniti, netko će reći: "Hajdemo pomoći tom čovjeku." No, sve je nejasno od početka do kraja: kako je uhićen, zašto je uhićen – govori Marijana. Vjeruje da je na djelu sprega jedne i druge strane i da je Veljko žrtva političke igre. Da nije, ističe, već bi bio vraćen u Hrvatsku.
No, pred Veljkom je još jedna istraga za navodne nove zločine u Grubišom Polju. Naime, srbijansko je tužiteljstvo još lani najavilo da istražuje okolnosti prema kojima je navodno u rujnu 1991. na grubišnopoljskom području Marić počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva te protiv ranjenika i bolesnika.
– Od hrvatskih sam institucija pokušala doznati što će biti u tom slučaju. Poručeno mi je da će mu u Srbiji suditi do kraja u ovom slučaju te da će, ako bude osuđen, kaznu služiti u Hrvatskoj, a da će istraga za novi slučaj biti u Hrvatskoj. No, istraga se i u drugom slučaju vodi u Srbiji! Zašto ne u Hrvatskoj, uopće mi nije jasno – pita se Veljkova supruga.
Dva mjeseca nakon suprugova uhićenja pisala je i predsjedniku Josipoviću i tražila pomoć.
– No, iz njegova Ureda poručeno joj je da je njegova molba pred Komisijom za pomilovanje! Zamislite, a još nije bilo ni optužnice, a kamoli presude! – čudi se i Veljkova sestra Višnja, dodajući da je Marijana pisala i premijerki Kosor.
– Molila ju je da pomogne pri izbavljenju supruga iz srbijanskog zatvora, pa i za rješavanje egzistencijalnih problema. Premijerka se zauzela za njezino stambeno zbrinjavanje i posao. No, tek sada donose zakon koji bi trebao zaštititi hrvatske branitelje od optužnica iz Srbije! Sada kada se Šeks našao na jednoj od njih – ljutita je Veljkova sestra.
S Albancima se dobro slaže
Iako je Veljko bio izrazito zdrav čovjek, posljednjih mjeseci obolio je i liječi se od dijabetesa, visokog krvnoga tlaka, a ima problema i s plućima zbog vlažnih zatvorskih prostorija. – Isprva je sobu dijelio s petoricom Srba i bilo mu je jako teško jer su ga vrijeđali. Tražio je premještaj pa je sada s dvojicom Albanaca i dobro se slažu – kaže Marićeva supruga.
Uz pravnu bitku, Marijana vodi borbu i za egzistenciju. Ona i trojica sinova Karlo (13), Filip (9) i Patrik (8) žive od njezine plaće, Veljkove umanjene opskrbnine i dječjega doplatka.
– Ministarstvo branitelja uskače jednokratnom pomoći i plaćanjem troškova odvjetnika. Neizmjerno sam zahvalna Tomu Kačinariju, predsjedniku Zajednice braniteljskih udruga, koji je predložio odvjetnika i nekoliko puta osigurao novac – navodi Marijana.
Ipak, i ona i njezini sinovi najsretniji će biti kad se otac vrati kući. Samo, kad će to biti, pitaju se...
Mislila sam da je scenarij po kojemu zločinci sude žrtve moguć samo u filmovima. No eto, hrvatske vlasti svojom servilnošću i ulizivačkom politikom svemu i svačemu omogućile su nam da to iskusimo i u stvarnom životu. Hrvatska, koja je ostvarila pobjedu u ratu u kojem praktički nikoga nije imala na svojoj strani, gubi u miru. Velika hvala za to svim vladama i predsjednicima od 2000.godine pa do dana današnjeg. Čovjek ne zna kojeg od njih odrediti kao veleizdajnika br.1! No kao što već rekoh, ako u išta u svom životu vjerujem, onda je to da se zlo vraća stostrukim zlom. A Srbija je bila proizvođač zla na ovim prostorima u posljednjem desetljeću 20.st. i snosit će posljedice za to i ispaštat će kad tad. Samo je šteta što najvjerojatnije to neće dočekati generacija koja je proživjela i preživjela rat u RH i u BiH i koja sada vapi iz sve duše za mrvicom pravde! Jer pravda dijeljena iz ruku čovjeka ne postoji, no onda druga, božanska ili čija god već bila, kad tad dođe po svoje. Uvijek!