Izborni stratezi vrlo su važan dio izborne igre, pogotovo kad je riječ o predsjedničkim izborima gdje predsjednički kandidati idu “va banque”. Naravno, ako za to imaju karaktera. I stratezi mogu i trebaju imati jaki karakter, i mogu biti “zvijezde” svoga posla, no prvi i osnovni zakon koji moraju poštovati jest onaj koji kaže da je kandidat uvijek prva zvijezda te da strateg nikada ne smije natkriliti kandidata za kojega radi.
To se, recimo, znalo dogoditi PR-ovcima Krešimiru Macanu i Amerikancu Alexu Brownu, koji je koristio Milanoviću i SDP-u sve dok se nije saznalo koliko je plaćen, a tada je Brown natkrilio svoje klijente. Kada je “Nacional” lansirao priču o tajnama e-mail prepiske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, s tezom da to Škorini pomagači prijete objavom njezine prepiske s Matom Radeljićem, bivši predsjedničin savjetnik “preskočio” je važnost Miroslava Škore i došao u prvi plan. Pogotovu što su mnogi mediji u Hrvatskoj prenijeli “Nacionalovu” priču i uglavnom poduprli tezu da su “zločesti momci” Škorini pomagači. A najzločestiji među njima je – Radeljić.
Potencijalno toksičan
Koji je sam, zahvaljujući iskustvu jer je bio izborni i PR strateg barem desetak hrvatskih političara, odmah shvatio da je, u stvari, on meta, a ne više kandidat kojega on preferira kao budućeg predsjednika, Miroslav Škoro. Radeljić nema u Škorinoj izbornoj ekipi nikakvu službenu ulogu, a očito i nastoji da takve službene povezanosti nema, ali znalci će prepoznati u Škorinoj medijskoj taktici taj Radeljićev potpis. No, za razliku od Velimira Bujanca koji je Škorin vjerojatno najjači “influencer”, Radeljić si ne smije dopustiti takvo javno “influencerstvo”, niti da postane medijska tema, stoga što to može početi štetiti Škori. I staviti ga onda u funkciju nekakvog potencijalnog “Radeljićeva taoca”. Zašto je, dakle, Radeljić potencijalno “toksičan” za Škoru? Zato što je bio jedan od najvažnijih, valjda i najvažniji savjetnik aktualne predsjednice, bio je njezin politički strateg, utjecajan i dovoljno blizak da zna o njezinoj osobnosti, jakim i slabim stranama više od bilo koga drugoga. Sad, to bi trebala, na prvi pogled, biti izrazita korist za Škoru u njegovu boju s predsjednicom.
Da, kada ne bi bilo takve neugodne političke izloženosti Radeljića. Moglo se, međutim, očekivati da će neki pametni strateg koji radi za predsjednicu brzo skužiti da se isplati prati po Radeljiću, a zasad preskočiti Škoru. Radeljić je važan Škori, dakle treba raditi na njegovoj eliminaciji. On se ružno rastao s predsjednicom, u želji da se obrani izložio je i operativca SOA-e što je neuobičajeno i iza svega ostao je gorak okus. Iz toga sada protivnici Škore iz redova stratega predsjednice vjerojatno crpe gorivo kojim će zalijevati Radeljića kako bi on postao breme Škori. Ta taktika donekle podsjeća na taktiku stratega iz stožera Grabar-Kitarović prije pet godina, kada su toliko lupali po Dejanu Joviću, savjetniku Ive Josipovića, da je on sigurno izgubio dio glasova i zbog negativnog Jovićeva imidža.
Voli uzvratiti
Pitanje je sada, hoće li se Radeljić povući u dublju sjenu, gotovo “ilegalu”, kako bi spriječio da ga se opet izgura u prvi plan? Koliko se o njemu zna, voli uzvraćati udarce, a kako sadašnje predsjedničine stratege koji ga “buše”, kažu, drži “salonskim štreberima”, sve sliči na izazovnu situaciju. Oni koji u Radeljiću vide “tempiranu bombu” drže da bi ipak trebao zatomiti svoje osjećaje i sve podrediti uspjehu kandidata kojemu želi pomoći. A za javnost biti – što dalje od Škore. I dok stratezi predsjednice i Škore već vode rat, a tek slijedi onaj glavni sukob između nje i Škore, iz svega toga trebao bi profitirati Zoran Milanović.
Mogao bi, naravno, jer mu, kao gotovo unikatnom kandidatu svehrvatske ljevice ide naruku ako “leti perje” kod njegovih glavnih suparnika s desnice. No, profitirat će onoliko koliko će u tim uvjetima znati voditi kampanju. A ima se na čemu učiti. Ivo Josipović, primjerice, uopće nije bio profitirao iz tada aktualnog sukoba između Grabar-Kitarović i Milana Kujundžića. Po svemu je taj sukob na desnici trebao oslabiti šanse Grabar-Kitarović te pogodovati Josipoviću, no to se nije dogodilo. Milanoviću, koji je bio ne samo svjedok nego i aktivni akter tih izbora 2014., sada je najvažnije znati svoje ciljeve i strategije, a ne obazirati se puno na strategije protivnika.
Nemojte me nasmijavati, izbor između pjevača i čovjeka koji je uništio državu, dajte nam Kolindu!