Bivši talijanski premijer i bivši predsjednik Europske komisije Romano Prodi u nedavnom razgovoru za list Repubblica kazao je kako ulazak pokreta Naprijed Italijo Silvija Berlusconija u vladajuću koaliciju (sada sastavljenu od koalicije stranaka lijevog centra, odnosno Demokratske stranke, Pokreta 5 zvijezda, Slobodni i jednaki i Italija živa) nije tabu. Prodi, čelnik lijevog centra, bio je vječni Berlusconijev suparnik i dva ga je puta porazio na izborima. Zastupnik pokreta Naprijed Italijo Giorgio Mulè Prodijevu izjavu ocijenio je kao “čin ozbiljnosti i političke hrabrosti”.
Prodi je uvijek bio pragmatičan. Kada je (od 1982. do 1989.) bio predsjednik IRI-ja, što je bila skupina svih tvrtki u državnom vlasništvu (RAI, Alitalia, Alfa Romeo itd.), započeo je njihovu privatizaciju tvrdeći kako se ozbiljna država ne treba baviti proizvodnjom panettonea (unutar IRI-ja bile su i tvrtke Motta i Alemagna koje proizvode kolače). Nije bio ograničen nekom ideologijom. Danas su, primjerice, političari sputani ideologijom o neizgradnji tunela za brzu željeznicu (No TAV), ideologijom necijepljenja (No vax) itd. Kada se iz inozemstva gleda na hrvatske parlamentarne izbore, onda se vide stranke vezane uz neku ideologiju ili stvaranje kulta ličnosti. HDZ je još uvijek viđen kao konzervativna stranka premda se za Plenkovića kaže kako je europejac i umjeren. Domovinski pokret vodi, kako pišu, “ultranacionalistički folk pjevač”, socijaldemokrate se vidi kao titoiste.
Bez obzira na pitanje tijekom predizborne raspre o tome koga birate između Tita i Tuđmana, kada je Bernardić bez puno razmišljanja izabrao diktatora čime nije pridobio nove birače jer oni koji žale za ondašnjim vremenom bi tako i onako glasali za njegovu stranku, a nove je time odbio, obje stranke žive od nostalgije za vođama iz prošlosti. Ne može se negirati dio prošlosti, a glorificirati onaj koji ti ideološki odgovara. Francuski filozof Alain Finkielkraut kaže da ne počinje sve sa svakom generacijom, koja onda piše svoju povijest. Život je održavanje cijele naše povijesti s brigom i ljubavlju. A ideologija je odbacivanje davanja prava.
