Dvojica su magistri znanosti, četvorica su prve korake u svojoj profesionalnoj karijeri prije skoro 20 godina započeli u najelitnijoj policijskoj postrojbi u zemlji – Antiterorističkoj jedinici Lučko, jedan je davnih 80-ih završio Vojnu akademiju, u zbroju su zajedno proteklih godina bili na čelu osam policijskih uprava u Hrvatskoj, većina ih je tijekom karijere obavljala načelničke poslove po odjelima ili upravama kriminalističke policije, zajedno su dobitnici brojnih nagrada, priznanja i odlikovanja....
Imaju različite životne i karijerne puteve no trenutačno ih povezuje jedna zajednička želja – svatko od njih sebe vidi u upražnjenoj fotelji glavnog ravnatelja policije. Oni su Jakob Bukvić, Dragutin Cestar, Ivica Cetina, Vlado Dominić, Vladimir Faber, Ivan Katalinić, Željko Prša, Miroslav Puž, Marko Rašić i Dražen Vitez, a tko će od njih desetorice zasjesti u vruću fotelju prvog policijskog operativca, moglo bi se znati već koncem idućeg tjedana.
Do tada bi, naime, prema najavama iz Ministarstva unutarnjih poslova, izbor prvog policijskog operativca, trebao biti okončan.
Razgovori s ministrom
Točnije, ime novog glavnog ravnatelja policije trebalo bi se kristalizirati poslije srijede, nakon što ministar ili netko koga on ovlasti razgovara sa svakim od “desetorice veličanstvenih”, kako su mediji brzopotezno prozvali kandidate za novog glavnog ravnatelja policije. Tko od njih ima najviše šanse da zasjedne u tu vruću fotelju, teško je reći, no MUP-ovi kuloari kao prvog kandidata ističu Vladu Dominića, trenutačnog tajnika kabineta ministra.
Takav zaključak poznavatelji prilika u MUP-u izvlače iz činjenice da je Dominić, koji je u policiji od 1986. svojevremeno u vrijeme dok je Ostojić bio glavni ravnatelj policije, bio dio njegovog tima zaduženog za specijalne zadatke. U te je zadatke primjerice spadalo i uhićenje Ivice Rajića, bosanskog Hrvata kojeg je Haag tražio zbog ratnih zločina, a koji je godinama pod zaštitom pojedinih struktura iz tadašnjih tajnih službi, pod lažnim imenom živio u Splitu. Kako je Ostojić iz tog svog nekadašnjeg tima na mjesto šefa PNUSKO-a nedavno imenovao Maria Bertinu, u policijskim kuloarima to se počelo tumačiti kao smjer kojim će ići i izbor za glavnog ravnatelja policije. Odnosno kao znak da će se ministar okružiti ljudima kojima vjeruje te koji su se dokazali radeći na nekima od najkompliciranijih kriminalističkih obrada u vrijeme dok je Ostojić bio ravnatelj policije. Osim Dominića, policijski kuloari ističu još dva imena – Vladimira Fabera i Dražena Viteza.
Prvi je 2008. bio glavni ravnatelj policije, a na svojoj je koži osjetio koliko je ta funkcija turbulentna. Naime, Faber je glavni ravnatelj policije postao nakon što je tadašnji premijer Ivo Sanader poslije ubojstva Ivane Hodak u listopadu 2008. smijenio tadašnje ministre policije i pravosuđa te ravnatelja policije. No Faberova prevelika samostalnost, uskoro je počela smetati Sanaderu, a sve je kulminiralo kada je Faber, najavljujući žestoki obračun s korupcijom i kriminalom, na jednom okruglom stolu izjavio kako je “govno do sada bilo zamotano u celofanu”. Sanader ga je nakon toga prvo prozvao da kao glavni ravnatelj policije nema što istupati po okruglim stolovima, da bi zatim promptno uslijedila njegova smjena, odnosno “unaprjeđenje” u državnog tajnika, kako je taj potez javnosti pojasnio tadašnji ministar Tomislav Karamarko.
Što se pak tiče Viteza, on je od razrješenja Olivera Grbića s dužnosti glavnog ravnatelja policije u prosincu 2011. bio v.d. glavnog ravnatelja. U stvarnosti je Vitez zapravo veći dio Grbićeva mandata bio prvi operativac policije.
Sustav od 25.000 ljudi
Jer Oliver Grbić, koji je mjesto prvog policajca u državi dobio na ručku svog prijatelja tajkuna Roberta Ježića i premijera Sanadera, manje će se pamtiti po policijskim uspjesima, a više po brojnim aferama uz koje se njegovo ime vezalo. A njih nije bilo malo – počevši od sukoba s Damirom Polančecom, koji ga je javno optužio kako mu je savjetovao da piše anonimne prijave protiv viđenijih SDP-ovca, preko pojavljivanja u društvu Drage Tadića, tadašnjeg osumnjičenika, a sada optuženika u slučaju Vrhovni sud, pa sve do afere Čuljak-Šelebaj, kada su se Grbićevi privatni odnosi s tadašnjom urednicom na HTV-u, našli pod povećalom javnosti.
Zbog svega toga Grbić je praktički mjesecima bio nevidljiv, njegova smjena očito nije dolazila u obzir, a sve je to rezultiralo kompletnom paralizom policijskog aparata. Zapravo zvuči nevjerojatno, ali hrvatska je policija u takvoj konstelaciji snaga – bez prvog čovjeka operativnog sustava te s demoraliziranim kadrovima, koji su iščekivali izglednu promjenu vlasti i još jednu proklamaciju o depolitiziranoj policiji – provela gotovo više od godinu dana.
Da stvar bude gora, imenovanje jedinog čovjeka u policiji koji se bira na javnom natječaju te koje je zapravo krucijalno za svakodnevno normalno funkcioniranje sustava u kojem radi 25.000 ljudi, dodatno je zapelo i zbog prijepora oko izmjena Zakona o policiji, koje novom ministru nije dozvolila Europska komisija. Obzirom na sve te nagomilane probleme, zasigurno će biti zanimljivo vidjeti koje će prve poteze povući novi ravnatelj, ma tko god od desetorice kandidata on bio.
nek sve poravna od vrha pa nanize