Zagušene ceste, blokirane ulice, kilometarske kolone auta, djeca
zatočena u vrtićima, bolesnici što ne mogu do bolnica, bezbroj
kašnjenja, izgubljenih radnih sati, propuštenih dogovora, propalih
poslova, smušeni, razdražljivi i nemoćni policajci, nervozni,
ozlojeđeni i ogorčeni građani Zagrebački je kaos pokazao kako politika
i političari mogu ignorirati život.
Grad se "zbog sigurnosti sudionika summita", zbog političarskoga
gotovanstva i institucionalne servilnosti, pretvorio u grad traumatične
antiutopije. U grad kaosa i očajne nemoći. Ako su nam se političari
zaželjeli "razgovora o važnim europskim temama", zašto svoje uzvanike
nisu odveli na Brijune? Tamo su opušteno uz guščje jetrice, tartufe i
probrana vina mogli brbljati o čemu hoće.
U Zagrebu je pak zbog njih moralo sve stati! Bio je to novi
političarski prezir obična života i obična čovjeka. Uz to što je
osjetio nemar vlasti, "mali čovjek" će sve to na koncu još i masno
platiti. Platit će i vlastito poniženje. Summit će nas koštati "kao
svetog Petra kajgana", a da nećemo zapravo ni saznati zašto je ta
političarska parada održana.
Organizatori zagrebačkoga summita nisu pokazali samo prezir svakodnevna
života svojih građana nego i svoju nesposobnost. Zbunjeni "stožeri" i
petljava policija. Umjesto kakva-takva svikla reda, stvoren je opći
nered, osjećaj da je sve prepušteno ravnodušnim i bahatim diletantima.
Zorno i bezobzirno Zagreb je pretvoren u grad političara, ignoranata
običnog života. Bila je to porazna slika običnog života podređena
političarima i politici.
NAGLASAK
