Igor Štimac svjedočio je na suđenju braći Mamić i prisjetio se pozajmice koju mu je Zdravko Mamić dao 2013. godine. – Znam točno gdje sam se nalazio, bio sam s reprezentacijom u Ženevi, gdje smo igrali s Portugalom. Hitno mi je zatrebao određeni novčani iznos. Zdravko Mamić mi je izašao u susret i posudio mi novac, uplatio mi ga je na račun u banci, a ja sam mu ga vratio za dva-tri tjedna, vrlo brzo, u gotovini. Nisam potpisivao nikakvu potvrdu – započeo je Igor Štimac. U banku je otišao s Marijem Mamićem, ali ne sjeća se je li mu novac uplatio on ili neka firma. – Zdravko Mamić mi je posudio 300.000 eura, u više uplata na račun jer je postojalo nekakvo ograničenje – dodao je.
"Stanje je bilo katastrofa"
Nije mu poznata tvrtka Play Pro. Zdravka Mamića poznaje veći dio svoga života. – Ne mogu se sjetiti kako smo se točno upoznali, ali kretali smo se u istom krugu ljudi, sportski smo djelatnici – rekao je. Na upit obrane, pojasnio je kakvo je stanje u hrvatskom nogometu bilo 2000-ih godina.
– Katastrofa! Vratio sam se 2000. u hrvatski nogomet iz Engleske, na poziv predsjednika Hajduka kako bih pomogao klubu koji je te godine osvojio naslov države, ali zbog nagomilanih dugova nije mogao dalje funkcionirati. Čelnici kluba su me molili da animiram ostale bivše igrače Hajduka da pomognemo pronaći sredstva da se dug prema igračima riješi te sam uz pomoć svojih prijatelja i bivših suigrača Aljoše Asanovića, Alena Bokšića i Slavena Bilića skupio tri milijuna maraka, u kojem sam i ja sudjelovao sa 700.000 maraka. Tim novcem su plaćeni dugovi prema igračima u visini od 4 milijuna maraka jer su neki igrači pristali da dobiju manje iznose. U to doba stanje u nogometu je bilo izrazito teško jer ste morali državi za svaku kunu ili marku platiti sto posto državnih davanja. Tako se i nagomilao dug – prisjetio se Štimac. Dodao je i kako su četiri naša najveća kluba, Osijek, Rijeka, Dinamo i Hajduk, imali više od 500 milijuna kuna obveza prema državi.
– Znam da se pokušavalo naći rješenje oko sanacije i otpisa duga. Svi su klubovi bili u blokadi, igrači su novac dobivali na ruke, a klubovi su poslovali preko paralelnih računa. Hajduk je poslovao preko računa tvrtke Hajduk Cirio – kazao je Štimac.
Podjela transfera bila uobičajena
U to je doba bilo uobičajeno, dodao je, potpisivati ugovore o podjeli transfernih obeštećenja s igračima jer je to bio jedini način da ih se zadrži u klubu. – Tako su funkcionirali svi hrvatski klubovi – rekao je. Što se tiče posrednika pri transferima, kazao je kako klubovi vrlo rijetko pregovaraju o transferima bez agenata. – Agenti su ti koji nude igrače na prodaju – kazao je. Poznato mu je i da igrači mogu prodavati pravo na podjelu transferu.
– Primjerice, naš reprezentativac Mario Pašalić prodao je svoje pravo na podjelu obeštećenja jednoj agenciji, za što su Pašalić i njegov agent dobili 800.000 eura, a kasnije je transfer Marija Pašalića u Chelsea bio višestruko veći pa je ta agencija dobro profitirala – naveo je Štimac. – Nije uobičajeno da klubovi idu sami u pregovore oko transfera jer je to obiman posao. Danas čak i slabiji igrači imaju agente – dodao je Štimac koji je sudjelovao u transferu Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk. Tada je Hajduk službeno poslao ponudu u Dinamo. – Hajduk nije imao novca da dovede Kranjčara, ja sam preko svojih prijatelja osigurao kredit i tako je Kranjčar plaćen – dodao je Štimac.
Znači da su sve one svađe Štimca s Mamićem bile samo predstave za javnost ?