Ajmo malo povijesti. Ono što sada zovemo kinom je ušlo u međunarodnu zajednicu 1970 godine. Do tada je Tajvan odnosno ROC bio Kina. Tajvan se razvija kao zapadna ekonomija dok je Kina-PRC tog doba rupčaga s milijunima pobijenim izgladnjivanjem i uobičajenim mjerama prema socijalističko/komunističkom raju. 70te Nixon/Kisinger i Mao dogovaraju odmicanje Kine od SSSR-a i politiku jedne Kine u smislu kada se mirno dogovorite bit čete ista država. Odmicanje od SSSR-a i postupno približavanje zapadu dovodi Kinu u gospodarsku situaciju u kojoj je bila do prije godine dana: značajan sudionik u međunarodno tržištu potrošne robe... No i dalje ima probleme koje je imala i prije: nema energije niti unutarnjeg potencijala za hraniti cijelu populaciju. Uvozi 80% energije i 80% gnojiva koji su nužni za modernu poljoprivredu... te nema mornaricu kojom bi zaštitila dotok energije i gnojiva... Dva razarača u Indijskom oceanu zaustavljaju taj protok, a za zamjenu iz Rusije će im trebati 20godina, što je potpuno irelevantno jer im je demografija u tako katastrofalnom stanju da će se urušiti i bez vanjskog imputa... imaju izrazito malo mladog pučanstva, te u toj skupini duplo manje žena od muškaraca... sve i da žele ne mogu se povratiti... Gori su po tom pitanju od ijedne zemlje te još ne postoji ekonomski model koji funkcionira u tom okruženju... Sumnjam da će komunistička partija iznači za to rješenje...

Stogod mislio nekto o americkoj politici, ali u ovom slucaju je predstavnica jedne demokratske ustanove otisla u posjetu jednoj prijateljskoj demokratskoj drzavi, na sto se sile autokratski rezimi. Zatvaranje ociju i ulizivanje tim autokratima je nas i dovelo do toga da neki Putin misli da moze napasti drugu drzavu kako ga je volja. Barem mi Hrvati bi trebali imato osjecaj za to.

Tajvan je prava Kina. Kopnena Kina je pobunjena pokrajna okupirana komunistima.