Plaće kasne nekoliko mjeseci, ali imamo obećanja. Nije to uobičajeno za Rusiju, ali Rostov je sličan Hajduku. Glavni je u klubu, kao i kod nas, dožupan, a Rostov se financira iz gradskog proračuna, kaže Stipe Pletikosa koji je iz Rusije došao prije desetak dana. Pogled je pucao na Bačvice, sunce je grijalo, tek je nedostajao pokoji kupač...
– A tko ovo može platiti! – zavalio se Stipe Pletikosa u fotelju u otvorenom vrtu kafića iznad plaže i duboko uzdahnuo.
Iz Rusije je došao prije desetak dana, odradio je posljednji trening na oko -7 stupnjeva. U Rostovu je lijepo, ali i hladno.
Putovanja preko glave
– Bit ću ovdje s prijateljima i obitelji. Putovanja mi je preko glave, ruska je liga zahtjevna što se toga tiče. Svaka je utakmica najmanje dva sata leta – kaže Pletikosa.
Uvijek je isti taj Pletikosa. Prvi intervju napravili smo davno, na isteku tisućljeća kada je čuvao Hajdukova vrata. Zdravo razmišlja, smiren je. Plete je uvijek bio takav. S time da sada iz njega govori i iskustvo. U Rostovu je kapetan, izabran je za najboljeg igrača kluba. Ali, tko zna hoće li se vraćati tamo. Uskoro će, 8. siječnja, proslaviti 34. rođendan, ali još je pun ambicija.
– Još želim napredovati, uvijek težim boljemu. Želim u neku bolju ligu, bolji klub u kojem ću se boriti za trofeje. Vidjet ćemo što će biti u ovom prijelaznom roku, ima zainteresiranih, ne pitajte me za imena klubova. Ljudi u Rostovu odlični su prema meni, već dugo mi nude novi ugovor, ali čekam da se stabilizira financijska situacija u klubu – kaže Pletikosa.
Nije baš tipično za Rusiju da plaće kasne.
– Plaće kasne nekoliko mjeseci, ali imamo obećanja. Nije to uobičajeno za Rusiju, ali Rostov je sličan Hajduku. Glavni u klubu je, kao i kod nas, dožupan, a Rostov se financira iz gradskog proračuna.
Uskoro u klub 100
U godinama je kada nije nepristojno pitati ga kada će kraj karijere. Nije ni trznuo, taj tip kao da je na početku.
– Nije mi teško podnositi napore. Osjećam da su ispred mene još bolje godine. Kad pogledam Friedela koji u Tottenhamu brani u 42. godini... To je dokaz da vratari uza sportski život mogu dugo braniti. Igrat ću dokle god budem mogao, zato što je nogomet najbolji posao na svijetu.
Nema dvojbi da ćemo se susretati još dugo.
– Kad prekinem karijeru, ostat ću u nogometu. Pratio sam neke bivše nogometaše koji su krenuli u neke druge poslove, no nitko se nije usrećio. Evo, Ivan Jurić i ja napravili smo zgradu na Marjanu, ostalo je još par stanova, ali to je više usputno.
Na spomen reprezentacije oči su mu zasjale. Pletikosa će u veljači, zajedno sa Srnom i Šimunićem, proslaviti stoti nastup. To će mu biti četrnaesta godina u izabranoj vrsti. Prošao je šest izbornika: Ćiru Blaževića, Jozića, Barića, Kranjčara, Bilića i sada brani kod Štimca.
– Reprezentacija je naše pravo malo čudo, stalno smo među 10 najboljih. Drugačiji je pogled iz inozemstva, ljudi kod nas ne shvaćaju koliko smo uspješni. Reprezentaciju gledaju kroz sliku hrvatskog nogometa u kojem su u dva najveća kluba, Hajduku i Dinamu, blago rečeno, stalno neke turbulencije. A reprezentacija zaslužuje potporu, onakvu kakva je bila u Osijeku protiv Walesa. Nekome se može sviđati ili ne sviđati ovaj ili onaj, ali i negodovanja ne bi trebalo biti na utakmicama.
Pogled prema reprezentaciji u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014. godine.
Otići ćemo u Brazil
– Na pravom smo putu, vjerujem da ćemo otići. Utakmica sa Srbijom je opasna, dolazi nam u razdoblju kad većina igrača neće biti u natjecateljskom ritmu. Tom pobjedom eliminirat ćemo Srbiju i onda s Belgijom kod kuće odlučiti o tome tko će izravno u Brazil.
Nismo se vraćali daleko u povijest. Pletikosa o Štimcu i Biliću:
– Igor je dobar motivator, ima čvrst gard i svojim nastupom zna izvući još više od nas. I Bilić je na EP-u držao iznimne motivacijske govore. Odnos prema igračima mora biti takav da nas opusti, ali i drži u tonusu. Smetalo mi je kad se pričalo o prijateljskom odnosu s Bilićem, to uopće nije bilo tako. Kad me trener zagrli, ne znači da smo najbolji prijatelji.
Štimac je dočekan s puno skepse. Kako je svlačionica gledala na to?
– Igramo za Hrvatsku. Ne igramo ni za Štimca, ni za Bilića, ni za Blaževića, ni za Kranjčara, već za hrvatski narod, za naše ljude – zaključio je Pletikosa.
Upravo to legendo. Navijač sam Dinama ali Plete je naša legenda. Reprezentacija se bodri neovisno tko ju vodi. Nešto slično kao i vjera u Boga, svejedno je tko je i kakav je Papa, Kardinal ili biskup. Ili vjeruješ ili ne vjeruješ. Ajmo Hrvatska!