Najava da će cijeli svoj radni vijek morati biti i učenici, odnosno da će se morati trajno usavršavati te da će svoje znanje i vještine morati dokazivati da bi dobili licence za rad kod učitelja je izazvala brojne reakcije – od otpora, zgražanja i konstatacija da se od njih previše traži “za male pare” pa do odobravanja i naglašavanja potrebe za kontinuiranom edukacijom. A da je edukacija nužna svjedoči nam i priča Josipa Kličinovića, profesora u zagrebačkoj Desetoj gimnaziji.
– Zapanjilo me koliko su naši nastavnici informatički nepismeni. Prije dvije-tri godine organizirana je edukacija na kojoj su trebali naučiti primiti, napisati i poslati mail. Bilo je onih koji su to znali i mailom se služili, ali bilo je dosta onih koji to nisu znali, ali nisu ni željeli naučiti. Imali su stav da ih to ne zanima i da im ne treba – prepričava Kličinović, nastavnik matematike i informatike.
Kakav nastavnički studij
Na pitanje je li takvim učiteljima, koji u digitalno doba ne znaju otvoriti mail, mjesto u razredu, Kličinović vrlo otvoreno kaže – nije. S time se slažu i ostali naši sugovornici.
– Takvima koji ne znaju primiti i poslati mail zaista nije mjesto u razredu, ali svjesni smo da toga u školama još ima. Mora se napraviti selekcija – komentira predsjednica Udruge Nastavnici organizirano Sanja Lukić.
Ja svoja usavršavanja plaćam sama jer moja škola za to nema novca. Nisam nikad bila na državnom skupu
Njezina kolegica Nataša Bek iz vukovarske Osnovne škole Nikole Andrića smatra da je jedna od osnovnih kompetencija koju nastavnici moraju imati informatička pismenost.
– Bez toga ne možemo jer idemo u e-obrazovanje i e-škole. Moramo biti svjesni da se cijeli život moramo educirati i usavršavati, biti ispred djece kako bismo im mogli pomoći u učenju. Nas 99 posto nema ništa protiv kontinuirane edukacije, a tek manjina misli da je diploma dovoljna. Nismo protiv licenciranja, ali smatramo da je polazna točka za to uspostavljanje jasnih i nedvosmislenih kriterija vrednovanja znanja i vještina – ističe Bek. Ona i njezini kolege slažu se da nije važno koja će ustanova raditi licenciranje, ali je jako bitno da taj posao obave stručnjaci koji imaju i praktično iskustvo u razredu. Upozorava također da je hitno potrebno promijeniti programe nastavničkih studija u kojima je premalo zastupljena psihološko-pedagoška grupa predmeta.
Zastarjela metodika
– Metodika je zastarjela, pedagogiju i didaktiku predaju profesori koji su pred mirovinom i koji nemaju pojma kako se danas radi u učionici. Danas su u redovne razrede integrirana djeca s teškoćama u razvoju, a studente nitko ne uči kako raditi s njima. Imaju po jedan semestar pedagogije, didaktike, psihologije, metodike, što je apsolutno nedovoljno za rad s djecom. A osim učitelja moraju biti rehabilitatori, socijalni pedagozi, psiholozi – upozorava Bek.
Svi nastavnici s kojima smo razgovarali tvrde da se u njihovu edukaciju premalo ulaže.
– Ja svoja usavršavanja plaćam sama jer moja škola za to nema novca. Nisam nikad bila na državnom skupu jer ne mogu izdvojiti dvije-tri tisuće kuna iz svog džepa za to – kaže Nataša. Udruga Nastavnici organizirano traži da se licence osim za nastavnike i ravnatelje uvedu za inspekcijske službe, pedagoge, savjetnike, mentore, odnosno za sve koji su uključeni u proces obrazovanja u školama.
Nije to ništa, ministarstvo već 6-7 godina ne zna napraviti pravila licenciranja. A onda će ga provoditi stihijski. Diletanti!