Već sama informacija da će za hrvatsku ragbijsku reprezentaciju igrati momak iz Južnoafričke Republike bila je obećavajuća. Uz stalnu bazu na Novom Zelandu, kockasti je dres postao želja potomaka iseljenika i na jugu Afrike. Gdje se ragbi igra jednako dobro, gdje je također najpopularniji sport, jedino što ondje ima puno manje Hrvata.
– U mojem rodnom gradu Johannesburgu ne postoji hrvatska zajednica, nego se Hrvati okupljaju nedjeljom u jednoj crkvi, ali samo oni stariji. A ima nas samo stotinjak – ističe Jason Newton (20), novi debitant u kockastom dresu.
Kod kuće imamo zastavu
On je drugi hrvatski reprezentativac koji je došao iz JAR-a. Dok je Jason bio dječak, krajem 90-ih nekoliko je utakmica za kockaste odigrao Dominik Sunke. A Newton naglašava da ima jednog prijatelja iz Cape Towna, bivšeg kolegu iz školskih klupa, koji igra ragbi i želio bi igrati za Hrvatsku. Kako je Jason Newton postao hrvatski reprezentativac?
– Poslao sam izborniku Milanu Jelaviću e-mail i izrazio svoju želju. Tražio me snimke nekih mojih utakmica, pozvao me, i to je to.
A povezanost s Hrvatskom je...
– Majka mi je rođena na Pelješcu, djevojačko joj je prezime Jasprica. Odselila se u JAR kao dijete i ondje upoznala moga oca. Ne, nikad me nije naučila govoriti hrvatski jezik, ali uvijek sam znao za svoje hrvatsko porijeklo i svake sam godine kao dijete dolazio na ljetovanje na Pelješac.
Dakle, ne znate jezik, ali imate hrvatsku zastavu kod kuće?
– Tako je!
Za koji klub igrate, na kojoj razini natjecanja?
– Igram za University of Johannesburg i imam priliku izboriti se za mjesto u momčadi Golden Lions, koja nastupa u Currie cupu.
Pojednostavljeno rečeno, Currie cup elitno je ragbijsko natjecanje u JAR-u, sastoji se od prve lige sa šest i druge lige s osam momčadi, koje su zapravo selekcije provincija, odnosno regija. Lionsi su selekcija Johannesburga, a razina na kojoj igra Newton je amaterska.
Što ste znali o hrvatskom ragbiju prije dolaska?
– Ništa! Pokušao sam doći do informacija na internetu, ali nema ih baš puno. Nisam čuo ni za jednog od današnjih suigrača u reprezentaciji, ali jesam za izbornika Jelavića i njegove trenerske uspjehe na Novom Zelandu. Mislio sam da će mi biti teže steći pravo igranja za Hrvatsku, da ću morati igrati nekoliko sezona ovdje da bih dobio dozvolu da igram za reprezentaciju.
I bili ste spremni na to?
– Da, želim se preseliti u Hrvatsku, dosta mi je Južne Afrike!
Zašto?
– Zbog visoke stope kriminala! Mnogo je viša nego ovdje...
Imali ste neugodna iskustva?
– Da, bio sam orobljen. Hodao sam ulicom i napao me pljačkaš, pritisnuo uza zid, uperio pištolj u mene i uzeo mi sve što sam imao: novac, mobitel... Vrlo je opasno...
Zar se stanje nije poboljšalo nakon nogometnog SP-a?
– Poboljšalo se za vrijeme SP-a, ali nakon toga vratilo se na staro.
Što roditelji kažu na vašu odluku?
– Podržavaju me, i oni bi došli, preselila bi se cijela obitelj. Ovdje je način života sličan kao u JAR-u, osim što je mnogo manje kriminala. Pa u obližnji kafić morate ići automobilom, ulice su jako opasne, nema javnog prijevoza, kuća nam je opasana visokim zidovima i ima protuprovalne lokote na vratima i prozorima...
Kamo biste se preselili, u Zagreb, Split, na Pelješac...?
– Zagreb mi je lijep, prvi sam ga put sada posjetio, doista mi se dopada, i njegova povijest, građevine... No, Split je uz more pa mi je prvi izbor. A i bliže je Pelješcu.
Studiram biokinetiku
Kako ste počeli igrati ragbi?
– Pa u JAR-u svi igraju ragbi! U školi morate izabrati neki sport, ragbi je glavni, pa ga svi igraju, tako sam i ja počeo, sa šest godina.
S obzirom na hrvatsko porijeklo, mogli ste i u nogomet...
– I pokušao sam, dopada mi se taj sport, ali čim malo narastete nemate vremena za više sportova, a ragbi i kriket u JAR-u su ipak utjecajniji i rašireniji. Igrao sam pred 10.000 gledatelja, a na svakoj školskoj utakmici je po 5000 ljudi, jer moraju doći svi učenici, a tamo su i obitelji, prijatelji igrača... Inače, volim i hrvatsku košarku, baš bih volio otići na neku utakmicu.
Jeste li zadovoljni kvalitetom hrvatskog ragbija, novim suigračima?
– Vidi se da su jako predani, igraju strastveno, vješti su, ali koliko sam čuo najveći je problem mali izbor igrača u Hrvatskoj.
Što studirate?
– Biokinetiku. Dobro mi ide...
Newton je za Hrvatsku debitirao prošle subote u Splitu u susretu sa Švicarskom (11:26). Pogodio je oba kaznena udarca koja je izveo, ima velike zasluge i za jedino polaganje Hrvatske, koje je postigao Šuta, pa je i izbornik Jelavić zadovoljan. Ocjena je struke da je tehnički vrlo jak, malo manje agresivan i nametljiv, možda i stoga što je tako mlad.
