Tridesetero djece s cerebralnom paralizom pohađa Osnovnu školu “Gornja Vežica”. Da unatoč teškoćama mogu neometano pratiti nastavu, svakodnevno se brine tim stručnjaka: četiri defektologa, tri fizioterapeuta, logoped i medicinska sestra. Ova je škola jedna od šest gradskih škola koje su ušle u projekt “Mobilni stručni timovi – podrška integraciji učenika s teškoćama u lokalnu zajednicu”.
Ministarstvo nema sluha
A projekt se, bez pravilnika o školovanju učenika s teškoćama, suočava s nizom, većinom financijskih, problema.
– Razvijene zemlje posljednjih 20 godina djecu sa psihofizičkim teškoćama uključuju u redoviti nastavni proces; u Rijeci smo s “inkluzijom” započeli lani u vrtićima i u OŠ “Gornja Vežica”, “Kantrida”, “Srdoči”, “Vežica”, “Brajda” i “Pećine”. Educirali smo mobilne stručne timove, iz gradskog proračuna izdvojen je novac, a stvar se trebala do kraja prošle godine regulirati i državnim pedagoškim standardom, no taj dokument do sada nije donesen – objašnjava Branka Renko-Silov, pročelnica gradskog Odjela za odgoj i školstvo.
Iako se taj nastavni oblik za djecu s teškoćama koja su u stalnoj interakciji s drugom djecom i okolinom pokazao uspješnim, Ministarstvo za nj nije pokazalo previše sluha.
– Spremni su osigurati prijevoz, a Agencija za odgoj i obrazovanje samo jednokratnu edukaciju po potrebi. Do kraja školske godine morat ćemo biti na gradskom proračunu, koji nije dovoljan – zaključuje B. Renko-Silov. Gordana Galić, defektolog na Odjelu CP-a škole “Gornja Vežica”, osnovanog još 1990., slaže se da je hitno potrebno osigurati više novca.
Loši uvjeti
– Nedostaje nam didaktičkih pomagala, od igračaka i stolaca do prilagođenih računala. No, sretni smo što djeca uz skromne uvjete mogu pratiti redovitu nastavu – tvrdi G. Galić. Prevelik broj učenika u razredima, nedovoljno pripremljeni nastavnici i još mali broj stručnih suradnika u nastavi samo su neki od problema koji bi se na državnoj razini trebali riješiti da inkluzija iz pilot-projekta preraste u redovitu obrazovnu praksu.
