Čas je vidiš, čas je ne vidiš – što je to? Recesija! Gotovo cijele prošle godine i na samom početku ove analitičari su javljali o dramatičnom pogoršavanju ekonomske klime, procjene opasnosti i ekonomskih očekivanja u gotovo svim dijelovima svijeta. Na proljeće i ljeto, međutim, obrat. Svi navješćujući signali počeli su se popravljati, tvornički menadžeri nabave javljali su da planiraju povećati svoje narudžbe, menadžeri prodaje isticali su svoja očekivanja rasta potražnje za njihovim proizvodima.
No, 11. studenoga vodeći njemački, a i svjetski, institut za praćenje konjunkture ifo javlja kako se “nad svjetsku ekonomsku klimu ponovo nadvijaju tmurni oblaci”. Njegov “indikator svjetske ekonomske klime” u četvrtom se kvartalu ove godine pogoršao s -10,1 na -18,8 bodova. “Procjene tekuće situacije i očekivanja znatno su se snizile, dok se globalna ekonomija nastavlja hladiti. Stručnjaci očekuju znatno slabiji rast svjetske trgovine, manju osobnu potrošnju i nižu investicijsku aktivnost”, javlja ifo institut.
Na drugom kraju svijeta, u Sjedinjenim Državama, međutim, “dugoročni predskazujući indikatori većinom su pozitivni” piše 12. studenoga bilten “Turning Point” (“Točka preokreta”). “Podaci otkrivaju neke slabosti: prihodi većine sektora su se smanjili, tržište novca pokazuje znakove stresa, proizvodni sektor je ranjiv zbog trgovinskih problema. Ali, većina ostalih ključnih pokazatelja je pozitivna”. Vjerojatnost pojave recesije u sljedećih šest do 12 mjeseci u SAD-u “Turning Point” procjenjuje na samo 15 posto. Premda to nisu rekli, činjenica da unatoč donedavnim dramatičnim najavama recesija u Americi zapravo nije ni na vidiku, vjerojatno je i hrvatske ekonomiste Ljubu Jurčića i guvernera HNB-a Borisa Vujčića navela da prošlog tjedna u Opatiji kažu kako dogodine ne očekuju recesiju ni u Hrvatskoj. Ali, koja je vjerojatnost da su Jurčić i Vujčić točno prognozirali?
Sudeći prema povijesnom iskustvu, vrlo je mala. Istraživači Međunarodnog monetarnog fonda u ožujku 2018., detaljno su analizirali (WP/18/39) uspješnost ekonomista u prognoziranju početka, dubine i trajanja recesije i ustanovili da njihove prognoze “uspijevaju sustići stvarnost” tek kad recesija bude pri kraju. Podaci se odnose na 63 zemlje od 1992. do 2014. Prema njima, za godinu u kojoj je pad BDP-a iznosio tri posto, ekonomisti su u travnju prethodne godine prognozirali rast od tri posto. U listopadu su prognozirali rast od dva posto. Da je recesija počela, shvatili bi tek u travnju recesijske godine, a i tada su prognozirali pad BDP-a od samo jedan posto... Puno je razloga zašto ekonomisti toliko griješe. Glavni je što predskazujući (engl. leading) indikatori nisu dovoljni za točno prognoziranje: usporavanje ili “hlađenje” ekonomije ne mora uvijek završiti recesijom. A možda je još važnije to da ekonomiju koja samo usporava u recesiju i depresiju odvede ljudska glupost u obliku krivih ekonomskih politika, a ona je zaista nepredvidiva.
