S Miloradom Dodikom, vođom Srba iz BiH, uvijek znate na čemu ste. Jasan i otvoren, pragmatičan i poduzetan. Njegova nacionalna i politička agenda je Republika Srpska. Nedavni posjet Zagrebu izazvao je brojna reagiranja bošnjačkih stranaka. Ali i rasvijetlio poziciju Hrvata u BiH jer bi ih bez njegove potpore bošnjačke stranke pretvorile u manjinu.
Kako to da ste vi bili u Zagrebu, a Komšić i Džaferović nisu?
Komuniciram s predsjednikom Milanovićem, kojega sam zvao i kada je inauguriran te mu čestitao. Telefonirao sam mu i kada je Zagreb i okolicu pogodio potres i izrazio žaljenje zbog toga što se događa. Već tada smo razgovarali o tome da se moramo vidjeti. Potrebna nam je normalna komunikacija. Budući da se tih dana saznalo da stižem u Zagreb, iznimno mi je bilo drago da sam se susreo i s premijerom Plenkovićem. Nije to bilo usmjereno ni protiv koga, posebice ne protiv nekoga trećeg.
Niste mi odgovorili zašto u Zagrebu nisu bili Komšić i Džaferović?
To treba pitati domaćine. Mislim da se Komšića, koliko ja to vidim kod Hrvata, doživljava kao nekoga tko eksploatira hrvatska nacionalna konstitutivna prava u BiH na vrlo podmukao način. Komšić ekskluzivno ta prava daje bošnjačkoj političkoj eliti. Moj je dojam da je, nakon duljeg vremena, hrvatski državni vrh postao svjestan te činjenice i da je potporom konstitutivnosti naroda apsolutno definirao svoju politiku odnosa prema BiH. U toj politici očigledno nema mjesta za Komšića. A odgovor zašto ih također nema u Zagrebu leži i u činjenici da stalno izazivaju krize sa Srbijom, a onda i s Hrvatskom. Mislim da se ne može prijeći preko izjave Bakira Izetbegovića da će Hrvatima, nakon nametanja Komšića, nametati predstavnike i na nižim razinama vlasti.
Izetbegović je rekao da su vašim posjetom Zagrebu pogoršani odnosi Hrvatske s BiH?
Te odnose kvare oni koji su osporavali Hrvatskoj pravo da gradi Pelješki most i mnoge druge stvari zbog čega nije bilo službene komunikacije. Ali, postoje i realna pitanja Trgovske gore oko odlagališta radioaktivnog otpada na što mi imamo prigovore. Zbog toga je potrebno otvoriti komunikaciju. A moj posjet doprinos je boljem razumijevanju. Izetbegovićeva izjava zapravo govori kako smatra da Bošnjaci predstavljaju BiH, a to nije istina. Ja u Zagrebu nisam govorio ni protiv koga, uključujući Bošnjake. Govorio sam isključivo o konstitutivnosti naroda, o potrebi da se ta prava poštuju. Moji sugovornici u Zagrebu jako su dobro u to upućeni.
O čemu ste razgovarali s Plenkovićem?
Bio je to jako konstruktivan susret jer smo otvoreno razgovarali o gradnji mosta na Savi koji čekamo desetak godina. Premijer je rekao da će Hrvatska napraviti spoj kod Okučana prema Savi. Otvoreno smo razgovarali i o Trgovskoj gori.
Ali, bošnjačke stranke tvrde da je to bio susret protiv trećega?
Ma oni imaju u glavi taj problem koji ih drži. Jašu na tome da se predstavljaju kao žrtve i imali su simpatije u regiji i svijetu. No, pokazalo se da to nije baš tako. Ne može netko na temelju toga što misli da je žrtva, imati pravo raditi što želi. E, tako ne može!
Mijenja li Zagreb odnos prema Hrvatima u BiH, koji su u ratu bili žrtva trgovine hrvatskog entiteta Herceg-Bosne za cjelovitu Hrvatsku?
Očigledno da je žrtva političkog statusa Herceg-Bosne bilo to da se završi rat u Hrvatskoj. No, kada eliminirate stvari iz prošlosti, možete reći da Hrvatska nije mogla, znala ili htjela boriti se za hrvatske nacionalne interese u BiH na putu u EU. Očito nije u Europi bilo popularno da se za to zauzima. Sada Hrvatska nema nijedan razlog da se aktivno ne uključi u potporu zaštite kolektivnih hrvatskih prava u BiH. U Zagrebu sam shvatio da je neprihvatljivo to bošnjačko parazitiranje na hrvatskom političkome tijelu u BiH. Predsjednik i premijer su odlučni da se poštuje Daytonski sporazum i konstitutivnost naroda.
Predsjednik Milanović je istaknuo, što je prvi put da Hrvatska na taj način govori, da neće poduprijeti jednostrane promjene Daytona na štetu Hrvata?!
To je bit. Hrvatska je članica EU i NATO-a. To je vrlo važno za poziciju Hrvata. No, ne bih ja tumačio hrvatske interese, ja ću tumačiti svoje političke interese.
A koji su to?
Naš je interes da se očuva konstitutivnost naroda i apsolutno je neprihvatljivo da bilo koji narod drugome bira političke predstavnike. A kada dođem u Predsjedništvo BiH, tamo su dva bošnjačka člana. Komšić se samo formalno zove hrvatskim članom, no više inicijativa u interesu bošnjačkog naroda i bošnjačke političke elite dolazi od Komšića nego od Džaferovića. To nije zdravo, nije fer. Ja to ne želim Bošnjacima, ni Srbima, ali ni Hrvatima. Hrvati trebaju imati svoga autentičnog predstavnika. Ako se to ne dogodi, BiH nema razloga dalje nastaviti živjeti.
Bivši predsjednik Stjepan Mesić vaš je posjet Zagrebu okarakterizirao kao nastavak Karađorđeva, očito aludirajući na susret Tuđman – Milošević?
Jasna mi je aluzija. Ali ako ga baš zanima, u Zagrebu nismo ništa crtali. (smijeh)
Izetbegović je nedavno rekao da Bošnjaci trpe teror “manjine”, nazivajući tako Hrvate u BiH, i da neće prihvatiti izmjenu izbornog zakona. Što vam to govori?
On je već sve definirao. Ako smatra da trpi teror “manjine”, to znači da su Hrvati manjina, da nisu konstitutivni narod. Sva je bit u tome. BiH ne bi bilo da nije u njezinim temeljima ravnopravnost dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda. Ne manjina! Ja razumijem i gospodina Čovića, koji želi razgovarati, ali je očigledno da od tih razgovora neće biti ništa. Hrvati će morati predložiti neku varijantu od koje se neće odustati.
Da ste vi na čelu Hrvata u BiH, što bi za vas bila ta varijanta?
Nije primjereno hipotetički o tome govoriti. Povijest nas uči da smo uvijek kada se ugrožavalo pravo konstitutivnih naroda imali burna vremena. Što se tiče Hrvata, stvari su dovedene do zida. Pogubna je varijanta i podvala Hrvatima i Srbima koju guraju Bošnjaci o građanskoj državi, jer toga nikada na ovim prostorima nije moglo biti. Zamislite, stranka Alije i Bakira Izetbegovića zauzima se za građansko uređenje. Ja ne razumijem kome oni to mogu podvaliti. S druge strane, Hrvati i Srbi inzistiraju na konstitutivnosti naroda i paritetu iz Daytona dok se drukčije ne dogovorimo. Sada imate jedan narod koji želi realizaciju “građanske” priče, a druga dva naroda to ne žele. To su Srbi i Hrvati. Ako se na tome bude inzistiralo, vjerojatno će predstavnici tih dvaju naroda donijeti zajedničku deklaraciju i tražiti da iziđu iz BiH jer im se osporavaju prava zajamčena ustavom i Daytonskim mirovnim sporazumom.
Znate da na to u Sarajevu odmah komentiraju da – nema raspada zemlje bez rata!
Kakav rat, kakve gluposti. Neće ovdje biti rata. To su floskule kojima Bošnjaci iz Sarajeva nastoje plašiti strance. Evo, postavljam pitanje: što bi Sarajevo učinilo da mi to napravimo?
Pa, vi to recite.
Ja bih to učinio još večeras, što se njih tiče. No, nisu oni problem, nego realni međunarodni odnosi. A zanima me i što bi učinilo Sarajevo. Evo, recimo, Izetbegović je čuo da ja i Čović ne želimo kršenje Ustava i osporavanje Daytona te povlačimo potez o izlasku iz BiH. Izetbegović ode u Predsjedništvo, tamo nema mene i ne može angažirati vojsku ni protiv Banjaluke ili Mostara. Ako bi se vojska uporabila, imali bismo posve drugu situaciju. Ne može poslati ni policiju u Mostar ili Banjaluku. Federalna policija ne može prijeći entitetsku granicu, niti iz jedne županije u drugu u S vođom bosanskih Srba i članom Predsjedništva BiH o odjecima posjeta Zagrebu Federaciji BiH. Mi ovdje želimo donositi političke odluke, a oni prijeteći ratom žele zadržati svoje pravo da budu tutori i da majoriziraju druga dva naroda u BiH. Ako žele “Bosnu” kao većinski narod, onda moraju dati mnoge koncesije.
Podsjeća li vas BiH na Jugoslaviju, uz ponavljanje istih pogrešaka većinskog naroda?
Naravno. Odnos unutarnjih snaga gotovo je identičan. Glavni narodi bivše Jugoslavije bili su Srbi, Hrvati i Muslimani, kasnije Bošnjaci. Da su Hrvati i Srbi postigli dogovor u bivšoj Jugoslaviji, ona se ne bi raspala. Hrvati sada imaju svoju državu, Srbi imaju dvije države, Srbiju i Republiku Srpsku. To su realnosti. Sada uspoređujući to stanje, vidimo aroganciju većinskog naroda. U nekim dijelovima Srbi su se toliko arogantno ponašali u godinama raspada Jugoslavije da su dali pravo drugima da pronađu razloge za izlazak iz Jugoslavije. Bošnjaci su još gori. Oni u svojoj aroganciji čak osporavaju postojanje drugih naroda. Ja preko Izetbegovićeve uvrede Hrvatima da su manjina ne bih prešao.
Često spominjete konstitutivne narode, ali teorija je gospodina Komšića da će to odumrijeti na putu u EU. Je li to tako?
On ima iluzije i snove. Ali to je nerealno, kao i on u svakome smislu jer pokušava opravdati vlastitu poziciju kojom provodi državni udar. On bez ikakvih skrupula krade hrvatski legitimitet i predaje ga Bošnjacima. Mnogi ljudi i u međunarodnoj zajednici sve više uviđaju da je njegov izbor poguban i da može voditi raspadu BiH. Inače, najbolji je demanti njegovim tvrdnjama Belgija koja doslovno ima identičan sustav upravljanja razlikama.
Kako komentirate nedavno objavljene transkripte američkog predsjednika Billa Clintona iz 1995. da se razmišljalo i o podjeli BiH?
Vidjeli smo da su na stolu bili ravnopravni prijedlozi graditi BiH ili dopustiti da se narodi raziđu. Katastrofalna je pogreška bila što se to nije dopustilo. Sada bismo imali mirnu regiju i ne bismo imali žive iluzije. A iluzije su opasne. Bosna je iluzija, prije svega zarobljena bošnjačko-muslimanskom paradigmom da ona pripada samo njima. I da imaju ekskluzivitet.
Američki posrednik Grenell je u posjetu Beogradu, nastavljaju se razgovori o rješenju prijepora između Srbije i Kosova. Vi stalno uspoređujete Republiku Srpsku, a stranci tvrde da to nije usporedivo. Zašto na tome inzistirate?
Dugo smo slušali strance. Nemam nijedan razlog ne uvažiti američka stajališta, ali želim biti i realan. Američka administracija dala je potporu Bošnjacima, čemu sam i ja jednom svjedočio u Washingtonu. Silajdžić je tada Nicholasu Burnsu spomenuo da je SAD najavio ojačati BiH, odnosno stvoriti je unitarnu, a Burns mu je odgovorio da na tome rade. Visoki predstavnik i tri suca Ustavnog suda na tome sada rade. Mi ne želimo više biti naivne budale i tome pljeskati. Dobro je da se i kod Hrvata pojavio gospodin Čović koji snažno radi na ostvarenju konstitutivnosti naroda nakon što su Hrvati preživjeli ozbiljan pritisak s Hercegovačkom bankom i drugim stvarima.
Malo ste pobjegli od teme... Kosovo i RS?!
Ako je jedna nacionalna manjina iz bivše Jugoslavije imala to pravo, ne vidim nijedan razlog da to nema konstitutivni narod u BiH. Možda bi bilo dobro da i Hrvati u BiH postave takvo pitanje o svome položaju.
Kako komentirate potporu Europske unije u stvaranju maloga Schengena s nekoliko balkanskih zemalja, a s druge strane tvrdnje da se radi o doživotnoj klupi za čekanje za ulazak u EU?
Mi nemamo šanse. BiH još nije ni kandidat za članstvo. Ja mislim da je to dobra inicijativa. U tim raspravama čuo sam Bošnjake koji kažu da postoji strah od srpske dominacije, a u stvari u tom mini Schengenu ima više muslimana. Od Sandžaka, Kosova i Sjeverne Makedonije do Crne Gore, Albanije i BiH.
BiH se godinama pokušava približiti EU. Je li 14 uvjeta koji su joj postavljeni uspjelo zemlju jasno usmjeriti prema EU?
S tih 14 uvjeta, mi smo još dalje od EU. Kao da su nam htjeli dodatno otežati put. A onda dođu europski stručnjaci koji kažu da će se ono što mi želimo, a to je uklanjanje stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH, raditi na kraju. A to može biti i za deset godina, nakon što sramnim odlukama izmodeliraju ustroj BiH. No, za nas bi bilo kakva nova odluka Ustavnog suda na našu štetu bila inicijalna kapisla za brojne probleme.
antipatičan ali... puno toga istinitog je rekao