Nitko nije vjerovao da će Iran u samo nekoliko mjeseci uspjeti razmontirati čak 14 tisuća centrifuga i iz zemlje otpremiti ili razrijediti 98 posto svojih zaliha uranija koji je bio glavni izvor zabrinutosti međunarodne zajednice. Oni su praktički u nekoliko mjeseci rasformirali svoj nuklearni program koji su gradili više od 13 godina. Nakon potpisivanja sporazuma o iranskom nuklearnom programu bilo je jako puno skeptika koji su tvrdili da Iran nikada neće ispoštovati ono što je potpisao.
No dogodilo se suprotno zato što je Iran imao itekakvu motivaciju da riješi neke probleme. Bivši predsjednik Mahmud Ahmadinejad i sankcije odradili su svoje na iranskom gospodarstvu, a promjena na vrhu vlasti u obliku novoga predsjednika Hasana Rohanija donijela je neke nove vjetrove. Za odluku o tako munjevitoj demontaži nuklearnog programa bila je sigurno potrebna i suglasnost vrhovnog vjerskog vođe Alija Hamneija.
Kako ona očito nije izostala, iz cijele ove priče proizlazi da je ovoj dvojici vođa više od svega na srcu bilo iransko gospodarstvo koje je bilo na koljenima. Usto je očito postojala i odluka da se krene i na otvaranje iranskog društva, a vremena je bilo malo. Krajem sljedećeg mjeseca održavaju se parlamentarni izbori i izbori za klerikalno tijelo koje, između ostalog, bira i vrhovnog vjerskog vođu. I Rohani i Hamnei očito žele neki iskorak, a ukidanje sankcija sigurno će dati vjetar u leđa onim političkim snagama koje se zalažu za promjene, ovoga puta ne revolucionarne i trenutačne, već više one koje imaju evolucijsku narav. Ukidanje sankcija sve je što je Rohani doista želio, i to ne zbog toga što će Iran opet moći izvoziti naftu, koristiti međunarodni bankarski sustav i svojih dosad blokiranih 30 milijardi dolara, već ponajprije zato što će ukidanje sankcija Irancima vjerojatno dati dobar osjećaj da više nisu toliko izolirani i izopćeni, što bi Rohaniju i reformistima moglo uvelike podići popularnost.
Iranu se žurilo i zato što je situacija u njegovu okruženju krajnje kritična, a uz to Saudijska Arabija, najveći regionalni neprijatelj Irana, čini sve da isprovocira Teheran. U ovome kontekstu krajnje je zanimljiv jedan tweet koji je uoči ukidanja sankcija napisao šef iranske diplomacije Mohammad Javad Zarif, a u kojem stoji:
“U ovom trenutku došlo je vrijeme da se baš svi, a osobito muslimanske nacije, udruže kako bi svijet oslobodili od nasilnog ekstremizma, Iran je spreman za taj posao!” Ovo što je Zarif napisao moglo bi biti milozvučni cvrkut za zapadne uši jer je ministar u osnovi kazao kako zapadni svijet i Iran zapravo imaju identičan cilj, a to je borba protiv nasilnog islamskog ekstremizma iza kojeg u 99,99 posto slučajeva stoje suniti, i to pod pokroviteljstvom Saudijske Arabije. Šijitski ekstremisti nisu toliko brutalni, a u osnovi sve njih Teheran drži pod šapom.
Ovaj ministrov tweet samo je prva naznaka da je Iran spreman na ovakvu suradnju. Za konkretnije ponude i poteze trebat će pričekati izbore i njihove rezultate. Iran će vjerojatno biti idealan partner za ovaj posao.•
