- Ni ja ni ostale kolege grobari nismo kriminalci. Istina, pronalazili smo i uzimali zlatne zube pri kopanju grobova, ali starije su nam kolege govorile da su to ničije stvari. Nikada u životu nikome ništa nisam ukrao – istaknuo je Branislav Rašković, grobar osječke gradske tvrtke Ukop. Grobari i nosači, njih 13 optuženih za krađu zlatnih zubi i nakita s pokojnika i iz grobnica, počeli su iznositi obrane na Općinskom sudu u Osijeku. Niti jedan nije želio odgovarati na pitanja optužbe, a svi su tvrdili da ih je policija na prvom ispitivanju – prevarila, “plašeći ih kako će otkazom i s 20 godina zatvora”.
- Moj prvi iskaz policiji, iz veljače 2013., i bez prisustva branitelja, samo je dijelom istina. Bio sam tada u strahu jer mi je policajac rekao kako ću završiti u istražnom zatvoru ako ne priznam. Rekli su i da mi odvjetnik ne treba, da on samo smeta i oduzima dragocjeno vrijeme – ustvrdio je Rašković.
- Pokazivali su nam slike s nekih faraona, što u životu nisam vidio, i pitali jesmo li mi to krali. Vidjeli ste na snimci da sam čitao iskaz u Odvjetništvu, imao sam natuknice što moram reći – prozvao je policiju i grobar Roman Rusan.
Rašković, pak, nije poricao da je kod njega pronađena vrećica sa zlatnim zubima.
- Našao sam zlatne navlake pri prekapanju grobova. Nikad nisam otkopavao grobove bez naloga – naglasio je.
Nisu bili svjesni, uvjeravali su suca redom, kako je to krađa. Čak je i Uprava, isticali su, blagonaklono gledala na tu praksu, što je, u konačnici, na sudu ljetos posvjedočio i stari direktor Krešimir Vinaj.
- Mi grobari nemamo neke velike škole, imamo srednje škole. Ako direktori i fakultetski obrazovani voditelji nisu znali da se to ne smije, kako bismo mi znali? Oni su trebali nas upozoriti. Ispali smo žrtvena janjad – rekao je Rusan.
Bivša supruga grobara Vladimira Šaulića svojedobno je pokucala na vrata direktora Vinaja, ispričali su, i prijavila partnera da krade zlato pokojnicima.
-Zna cijeli Ukop da ju je Vinaj izbacio van – rekao je Rusan.
Šaulić je sam potvrdio kako nije tada nikako kažnjen, niti upozoren.
-Eto, to što sam išao u radnom odijelu Ukopa u zlatarnicu to prodati, još sam dao i osobnu iskaznicu, nisam mislio da je krađa– branio se, opet, Šaulić. Nema, dodao je, stan, auto, pa ni bicikl. A u istrazi je bio detaljniji.
-Nije to neki novac, kupiš cigarete, bon za mobitel, odeš na ćevape, popiješ pivo, ili u kladionicu – opisao je tada.
>>"Najteže je bilo priviknuti se na mirise mrtvačnice"
a, znaš se braniti i opravdavati smece ljudsko, iako nisi baš obrazovan? znao si cupati zube iz lubanje i vrijednost tog zlata? al, nisi znao da te kosti pripadaju nekom covjeku, da taj covjek ima obitelj kojoj su i tete kosti svete' kako te nije sram? da živimo u pravnoj državi, za ovakav zlocin bi završio na doživotnoj kao primjer svim drugima....jer onaj tko krade od mrtvog, sutra ce ukrasti i od živog, samo neka vidi da je ovaj bespomocan