Bernarda Jug hrvatska je učiteljica koja je odlučila glasno se usprotiviti svemu što smatra pogrešnim u našem društvu, a čemu svakodnevno svjedoči, između ostalog, i na svom radnom mjestu. "Rušenje svih tabua i progovaranje o svim problemima koje muče hrvatske učitelje" jedan je od ciljeva koje navodi u opisu Facebook stranice "Hrvatska učiteljica bez cenzure - Bernarda Jug" koju je pokrenula u svibnju.
Jedna je njezina objava pak posebno odjeknula ovom društvenom mrežom. U samo dva dana čak 19 tisuća korisnika reagiralo je na priču o učeniku kojeg je bilo sram jer će u budućnosti biti - zidar.
- Učiteljice, mene je sram, ali ja ću moći upisati samo za zidara, nemojte me zato pred svima pitati ono Vaše pitanje: "Što bi volio raditi kada odrasteš?". Znala sam. Znala sam! Došlo mi je da urlam, da vrištim, da odem u zbornicu i da sazovem jedan GRADSKI RODITELJSKI SASTANAK!!! SASTANAK NA KOJI ĆE BITI POZVAN ČITAV GRAD! Jedan odgojni roditeljski na koji ću pozvati sve one koji su ovom dječaku usadili SRAM prema ZANATSKIM ZANIMANJIMA, prema POŠTENOM RADU, RADNIKU, MAJSTORU! - prepričala je učiteljica Bernarda.
To je, kaže, ulomak iz njezine knjige o, kako kaže, autobiografskoj dokumentarističkoj prozi sramotnog moralnog, stručnog i političkog stanja u hrvatskome školstvu u 21. stoljeću.
Dječakova molba posljedica je, smatra ona, njegove svijesti o preziru s kojim se u osnovnim školama govori i odnosi prema majstorima, radnicima i seljacima. To je prvo naučio još prije škole i to je vidio svojim očima, kaže.
- Zašto šutite? Nećete me to pitati pred svima, jel'da? - pita me na hodniku i čeka. Hvala ti na ovome. Ali sad ćemo se dogovoriti nešto. Pitat ću te. I hoću da najponosnije što možeš, glasno i hrabro, odgovoriš da želiš biti zidar. Jasno? Ostalo prepusti meni. Bio je uplašen, ali mi je vjerovao. Postavila sam to pitanje na satu. Baš se dobro uklopilo u sat. Došao je red i na njega. Mojeg budućeg zidara. Ustao je i rekao da će biti zidar. Točno se dogodilo ono čega sam se bojala, ali što sam i očekivala. Počeli su sprdači sa svojim sprdnjama i ismijavanjima. Bravo! Zapljeskala sam im. Bravo! Dok sam postavljala ovo pitanje, molila sam se u sebi da vi niste takav razred. Da ste viša svijest. Da neće biti ovakvih reakcija. Duboko ste me razočarali. Od sutra nastavu imamo na livadi. Zaurlali su od oduševljenja, a onda su se zbrojili. Ali... Vani je snijeg... Sutra i poledica... Da...kiša...i smrzavica... Proradili im klikeri odjednom. Ali ne prava savjest, nego sebična briga za sebe, da ne sjede na ledu, nego u toploj učionici. Da, ponovila sam. A kad dođe bljuzga i otapanje snijega i leda, dođite u gumenim čizmama jer ćemo nastavu imati u tom blatu. Stajat ćete cijelo vrijeme.
Zapravo, dođite bosi. Jer te čizme su isto napravili majstori zanatlije kakvima ste se upravo rugali kao da ste najgori ljudi na svijetu. Što će vam škola? Zgrada? Kuća? Stan?! Što će vam topli dom?! To su sve izgradili majstori zidari kojima ste upravo maloprije pljunuli u lice. Doma vas to uče? - prepričava učiteljica.
A zatim im je očitala lekciju koju će vjerojatno mnogi od njih pamtiti cijeli život.
- Tko je od vas svoju sobu doma sam sazidao?! Tko?! Tko si je krevet sam napravio?! Zamislite da morate sve sami. Biste li bili sposobni? Znate li što sve dobar zidar mora znati?! Koliko toga on mora znati da se kuća ne bi urušila ili pucala?!
Niste o tome razmišljali? Onda počnite. Majstori će biti sve više plaćeni. Jer je sve manje onih koji imaju sposobne, spretne ruke, a sve više onih s dvije lijeve koji znaju samo "instalirati i downloadati, klikati i kljukati". Sve je manje graditelja. Sve je manje stvaratelja. Sve je manje vrhunskih Majstora - kazala im je.
ja bi sina podržao da kaže da će biti zidar puno bolje nego doktor filozofije...