Kako je živjeti u nešto više od dva četvorna metra? Ustavni sud Republike Hrvatske je 2020. potvrdio je su tri četvorna metra površine po zatvoreniku standard ispod kojeg se ne ide - smatra se nedostatkom osobnog prostora i povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smještaj u kojem su strani radnici se vrti oko te brojke. A zarada iznajmljivačima je obrnuto proporcionalna veličini prostora.
Najnoviji primjer je oglas koji pokazuje da se vrlo promišljeno i planski ulazi u uređenje prostora za strane radnike, s maksimalnom iskoristivosti prostora, ispod granica normalnog življenja. No on pokazuje i da se tako stvaraju posebne jedinice stanovanja, odvojene od drugih ljudi, poput geta, u širem središtu Zagreba, kod Autobusnog kolodvora. Stan, odnosno kat koji se iznajmljuje, može primiti do 94 radnika, ali i napominju kako je u zgradi bez drugih stanara. Površina prostora je 500 četvornih metara - u to ulazi 12 soba, 21 tuš, 10 WC-a. Posebno se napominje kako ima 300 četvornih metara terase te neograničen prostor za - motocikle.
Tlocrt prostora pokazuje da se nudi 9 soba veličine oko 21.6 kvadrata u kojima su po četiri kreveta na kat, što znači osam ljudi, a to daje 2,7 četvornih metara po čovjeku. Jedna soba je površine 18 kvadrata (2,25 četvornih metara po čovjeku), druga malo manja, 17,7 (2,21 četvorni metar po osobi), a treća, sa šest ljudi, 16,85 četvornih metara (2,8 četvornih metara po osobi). Sanitarni čvor, kuhinja i blagovaona od 17 četvornih metara daje malo više statističkog prostora po stanaru tako da prelazi granicu od 3 četvorna metra na "čak" 5,3 četvorna metra. No prostor nema zajedničkih prostora za boravak, s izuzetkom - terase. Svrha mu je, očito, samo spavanje. Cijena najma je 15 tisuća eura mjesečno, no na to se plaćaju i agencijska provizija i drugi troškovi.
Vlasnik nije bio spreman komentirati. Naravno da to nije jedinstven primjer - oglasnik je pun ponuda smještaja za strane radnike, no ovaj tlocrt pokazuje koliko to djeluje strašno, i samo vizualno, a da se ne živi u tom prostoru. Biznis smještaja radnika očito cvjeta: prenamjenjuju se cijeli objekti za tu svrhu, a neki vlasnici nude i organizirani prijevoz, ali i dodatne sadržaje, poput roštilja u vrtu. U jednom takvom objektu blizu Zagreba, u 790 kvadrata može stati 90 radnika, pa svaki ima čak 8,7 četvornih metara.
Industrija uvoza radne snage cvjeta: da strani radnici žive u lošim uvjetima i da na njima zarađuju svi u lancu, od agencija, preko vlasnika smještaja i prijevoznika, je jasno, u taj bi Divlji zapad reda trebao uvesti izmjenjeniji Zakon o strancima te pravilnik kojim bi MUP propisao standarde smještaja.
Krajem prošlog mjeseca, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović predstavio je u Saboru izmjene Zakona o strancima, čiji je cilj, rekao je, prvenstveno zaštiti domaće radnike i osigurati povratak iseljenih hrvatskih državljana, ali i osigurati gospodarstvu potrebnu radnu snagu. Tada je naveo da je u Hrvatskoj trenutačno 121.376 stranih radnika iz trećih zemalja i deset tisuća radnika iz država članica Europske unije (EU). Do listopada ove godine izdano je 171.140 dozvola za boravak i rad stranaca, u usporedbi s 81.995 dozvola izdanih u 2021., dodao je ministar, uz napomenu da su neki više puta podnosili zahtjev, a neki nisu došli u Hrvatsku. Nakon promjene Zakona donijet će se novi pravilnik, jer je takvim dokumentom već sada reguliran smještaj stranih sezonaca. U njemu piše da osigurana kvadratura za jednu osobu mora biti 14 četvornih metara, a najmanje 44 kvadrata mora imati smještaj u kojem je šest radnika. To se, kako vidimo, ne poštuje ni sada.
>> FOTO Pitali smo umjetnu inteligenciju kako će hrvatski gradovi izgledati za 100 godina. Rezultati su fascinantni
Jedna stvar mi nije jasna. Teza članka je da ti imigranti žive u lošim uvjetima. Je li to zato što ih je netko prevario ili su im ti uvjeti ipak bolji nego što su navikli? Što oni kažu? Tko je odgovoran za njihove uvjete života? I tko je odgovoran što neki građani Hrvatske žive u lošijim uvjetima od njih?