Sebastian Kohn (39) koji živi u Brooklynu prebolio je majmunske boginje. Opisao je svoje iskustvo te upozorio kako američko zdravstvo uopće nije spremno za još jednu epidemiju. "Kad je 24. lipnja započela proslava New York Pridea, bio sam svjestan da su majmunske boginje problem u nastajanju – posebno za homoseksualne muškarce – ali također sam imao dojam da je broj slučajeva u gradu relativno mali. Ono što nisam razumio je koliko je kapacitet testiranja bio apsolutno jadan: u tom trenutku grad je imao kapacitet za obradu samo deset testova dnevno.
Imao sam seksualni odnos s nekoliko tipova tijekom vikenda. Onda sam tjedan dana kasnije, 1. srpnja, počeo osjećati veliki umor. Imao sam visoku temperaturu sa zimicom i bolovima u mišićima, a moji su limfni čvorovi bili toliko natečeni da su mi stršali dva centimetra iz grla", ispričao je Kohn za Guardian.
Kazao je da se prvo testirao na Covid i test je bio negativan. Tada je počeo sumnjati na majmunske boginje. Poslao je poruku prijatelju u kojoj je napisao: "Samo sjedim ovdje i čekam da počne osip".
"Dva dana nakon što su moji simptomi počeli, osip je počeo kao anorektalne lezije - bolne rane na anusu i rektumu. U početku je to bio osjećaj peckanja i svrbeža. U tom trenutku nisam bio uplašen. Rečeno mi je da će biti blago, a ja sam bio potpuno zdrava osoba bez ikakvih bolesti. Ali nisam imao pojma kako će biti loše", ispričao je.
Otišao je, kaže svojoj liječnici i ona se složila da se treba testirati. "Imao sam sve simptome majmunskih boginja i srećom nitko nije sumnjao trebam li se testirati ili ne", dodao je.
"Želio sam početi uzimati antivirusni lijek protiv majmunskih boginja, TPOXX, no da bih ga dobio, prvo sam morao imati pozitivan test. Poslali su me kući s Tylenolom. TPOXX američki regulator odobrava samo u slučaju težih simptoma majmunskih boginja", kaže Kohn.
"Nakon što sam otišao kući, osip se počeo širiti i počeo sam osjećati tjeskobu. Dobio sam osip doslovno posvuda. Izgledao je poput uboda komarca prije nego što su se razvili mjehurići koji bi na kraju iskočili, a zatim bi se konačno pojavila krasta. Imao sam ih na glavi, na licu, rukama, nogama, stopalima, rukama, torzu, leđima i pet samo na desnom laktu. Na vrhuncu sam imao preko 50 lezija, temperaturu od 39 i intenzivnu bol, što je izazvalo napadaj panike. Ironično, jedino mjesto na kojem nisam imala lezije bio je moj penis", ispričao je.
"Sljedećeg dana sam dobio nalaze na ostale prenosive bolesti i bio sam pozitivan na gonoreju. Ali još nema riječi o majmunskim boginjama. Tada sam dobio koprivnjaču posvuda po tijelu od vrata naniže, kao i glavobolju, artritisne bolove u prstima i ramenima i čudnu bol u potkoljenici koja je postala toliko bolna da nisam mogao ustati. Noću bih se budio od boli i svrbežom od lezija i koprivnjače", kazao je.
"Moje anorektalne lezije, koje su već bile jako bolne, pretvorile su se u otvorene rane", kazao je. "Imao sam osjećaj da imam tri porezotine, strašno. Doslovno bih vrištao kad god bih išao na WC. Bilo mi je jako bolno obavljati higijenu. Svako kupanje potrajalo bi i do dva sata", ispričao je.
Četiri dana nakon testiranja, dobio je poziv da je pozitivan na majmunske boginje. No, osim toga, nije dobio nikakve druge informacije. Počeo je, kaže zvati okolo da vidi kako može doći do antivirusnih lijekova.
"Znao sam da je CDC izdao smjernice o tome koga treba razmotriti za liječenje, a to uključuje ljude koji imaju anorektalne lezije, lezije u grlu i dermatološka stanja, što sam i imao. No samo su me vrtjeli u krug. Nazvao bih hitnu, a oni su mi rekli neka zovem ministarstvo zdravlja. U ministarstvu bi mi rekli: ‘Ne, vaš liječnik mora zatražiti lijek u vaše ime.‘ No, kad bih nazvao svog liječnika opće prakse, on bi ‘Možemo pokušati zatražiti lijek, no odbiju nam većinu upita tako da se nemojte previše nadati.‘ Tada mi je grlo počelo oticati. Krajnici su mi bili ispunjeni bijelim gnojem. Ponovno sam nazvao svog liječnika, a ovaj me uputio na hitnu. Tamo su ustanovili da imam bakterijsku upalu krajnika pa su mi dali antibiotike. No, kad sam zatražio antivirusni lijek, nisu mi ga htjeli dati i kazali su da je to samo za jako imunokompromitirane ljude. Kazao sam im da tako ne stoji u smjernicama CDC-a, no ipak mi nisu dali lijek pa sam otišao kući prilično obeshrabren", govori Kohn.
Javili su mu se potom iz klinike Medicinskog centra Irving Sveučilišta Columbia te kazali kako im je Ministarstvo zdravlja naložilo da pogledaju njegov slučaj te da je jedan od sretnika koji su pozvani na tretman.
"S obzirom na to da lijek nije prošao sva potrebna testiranja na ljudima, morao sam dati poseban pristanak i detaljno su me informirali o lijeku. Nakon otprilike sat vremena, izašao sam iz klinike s dvotjednom zalihom TPOXX-a. Osjećao sam olakšanje. Svakih 12 sati morate uzeti po tri tablete uz malo masniji obrok, tako da sam jeo puno slanine i tučenog vrhnja što je jedna od rijetkih pozitivnih strana ovog tretmana. Plikovi su se vrlo brzo počeli sušiti pa su mi ubrzo ostale tek tri male ranice. Tek zadnjih nekoliko dana mogao sam otići na zahod bez bolova", ispričao je Kohn za Guardian.
“… Imao sam seksualni odnos s nekoliko tipova tijekom vikenda. ..” Tu sam prestao citati uslijed akutnog napada hostericnog smijeha i eksplozivnog proljeva.