Kotač povijesti u Europskoj uniji ide nezaustavljivo prema izjednačavanju istospolnih i heteroseksualnih parova u pravu na brak.
U samo 16 godina, od 2001. kada je Nizozemska kao prva zemlja u svijetu legalizirala homoseksualni brak, došli smo do toga da su danas na više od 50 posto teritorija EU u kojem istospolni parovi imaju pravo na brak kao i heteroseksualni. Katolička Malta je 13. zemlja EU koja je legalizirala istospolne brakove nakon što su to nedavno učinile Njemačka kao prva srednjoeuropska zemlja, te Irska. Danas u EU istospolni parovi imaju pravo na brak uz Nizozemsku, Maltu, Njemačku i Irsku i u Belgiji, Danskoj, Finskoj, Francuskoj Španjolskoj, Portugalu, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Luksemburgu, te izvan EU u Norveškoj i na Islandu. Pitanje je vremena kada će istospolne brakove nakon Njemačke početi legalizirati i druge srednjoeuropske zemlje.
Jezično brisanje razlika
Registrirano životno ili civilno partnerstvo za istospolne parove uz Hrvatsku imaju Mađarska, Češka, Austrija, Grčka, Cipar, Švicarska, Italija, Estonija, a Litva, Letonija, Poljska, Slovačka, Rumunjska, Bugarska ne dopuštaju ni partnerstva ni brakove za istospolne parove. Istospolni brakovi i njihove obitelji na većini teritorija EU, uživaju jednaka prava kao i heteroseksualni parovi. Notorno je da nitko nema pravo nikog diskriminirati zbog različite seksualne orijentacije i da treba poštovati istospolne obitelji kao i heteroseksualne, no dvojbeno je što se u ime političke korektnosti poseže u pravnoj regulativi nekih zemalja za brisanjem termina “majka” i “otac”, “muž” i “žena”, te ih se zamjenjuje neutralnim pojmovima “roditelj” “supružnik” “roditelj koji je rodio” “roditelj koji nije rodio”, kao u slučaju Malte. Biti majka ili otac, žena ili muškarac, žena ili muž dio je nečijeg identiteta odnosno jedan od identiteta osobe i umjesto da društvo ide u smjeru stvarnog poštovanja različitosti među ljudima, poštovanja različitih vrsta obitelji, većinskih heteroseksualnih kao i manjinskih istospolnih i jednoroditeljskih, ide se polako prema jezičnom brisanju razlika u dokumentima. Muškarac i žena su različiti, ali jednaki u pravima, i neće razlike među njima nestati ako ih budemo zvali osobom.
Politička korektnost
Osim toga nameće se pitanje hoćemo li slijedom takve političke korektnosti nastaviti dalje pa zakonskim aktima izbrisati imena svih nacija i država i naložiti da se Nijemci, Britanci, Šveđani, Česi... u dokumentima zovu neutralno Europljani?
Možemo li u multikulturalnom svijetu različitih uvjerenja izbrisati i razlike u religiji, boji kože, vjeri i nevjeri i sve ih na papiru dokinuti da bi svi izgledali i ponašali se jednako? Hoćemo li na kraju izbrisati i razlike između bogate i siromašne djece. Na žalost, toliko politički korektni nismo.
fuj