Poznati svjetski i hrvatski znanstvenik Ivan Đikić, zaposlen na jednom
od 100 najjačih sveučilišta u svijetu, Medicinskom fakultetu Goetheova
sveučilišta u Frankfurtu, gostovao je u srijedu na međunarodnom sajmu
Medicina i tehnika. Iskoristili smo tu priliku za razgovor s njim o
dosezima znanosti i medicine u borbi protiv sve većeg problema
današnjeg društva, tumora.
VL: Zašto je liječenje tumora tako
teško?
Đikić: Ponajprije zato što su tumori velika skupina bolesti, postoji ih
nekoliko stotina i gotovo svaki tumor razlikuje se od pacijenta do
pacijenta. Upravo zato nemoguće je razgovarati o liječenju tumora na
samo jedan način. Borba protiv njih bit će sve teža jer tumori imaju
svoju evoluciju, majstori su upravo u svojoj promjenjivosti. Kako mi
izmišljamo lijekove, tako i tumor evoluira, ali milijun puta brže zbog
pritiska imunološkog sustava i tih lijekova.
Kombinirana terapija
VL: Kako onda liječiti tumore, kako
pobijediti njihovu brzu evoluciju?
Đikić: Prevencija i rana dijagnostika bolje su od svih terapijskih
metoda kad bolest već uznapreduje. Za to je potrebno raditi na
edukaciji ljudi, objasniti im da prestanu pušiti ili raditi bilo što
drugo što pospješuje razvoj tumora. Najbolje se liječe rano
dijagnosticirani tumori na molekularnoj razini, jer to omogućuje
biranje odgovarajućih terapijskih postupaka za svakog pojedinca
uključujući kiruruške postupke, kemoterapiju, radioterapiju i nove
molekularno ciljane lijekove. Iako se neki zalažu za jednu vrstu
terapije, smatram da je najvažnija kombinirana terapija.
VL: Za veliku smrtnost od tumora u
Hrvatskoj, ali vjerojatno i u svijetu, najveći je krivac upravo
prekasna dijagnoza. Što još uzrokuje toliku smrtnost kod tumora?
Đikić: Više od 95 posto smrtnosti od tumora uzrokuju metastaze.
Koncentracija matičnih stanica tumora je velika, vjerujemo da su to
jedine stanice koje mogu metastazirati i stvarati tumore na drugim
organima. Zato radimo na molekularno ciljanim ili inteligentnim
protutumorskim lijekovima, kojima se djeluje na molekule uzročnika
tumora, blokirajući rast ili metastaziranje tumorskih stanica. Međutim,
stvaranje lijeka je rizičan, dugotrajan i vrlo skup posao, pa je
pitanje godina kada će se izumiti onaj pravi lijek. Ali, unatoč tome
nadamo se da ćemo se moći boriti protiv raka, jer imamo koncept
stvaranja lijekova koje možemo primijeniti na nove antigene.
Liječnici željni znanja
VL: Redovito pratite, a i sami
sudjelujete u borbi protiv tumora u svijetu. Kako ocjenjujete hrvatsko
zdravstvo, zaostaje li za svjetskim trendovima?
Đikić: Problem je što su mnogi kvalitetni lijekovi poprilično skupi,
zbog čega su pristupačniji u bogatijim zapadnim zemljama. No, osobno
znam dosta kolega liječnika u Hrvatskoj koji su mladi, obrazovani,
otvoreni za suradnju i traže nove informacije. Željni su dodatne
edukacije i trebali bi imati potpun uvid u najnovije znanstvene
studije, spoznaje, koje će primijeniti u svom radu. Kod borbe s
tumorima, Hrvatska je krenula dobrim putem, ranom dijagnostikom za koju
sam već rekao da je najvažnija za liječenje. To je pokazala i ova
jednostavna akcija preventivne mamografije, kojom je 150 tisuća žena
pozvano na pregled. Odazvalo ih se 50 posto, a kod 151 žene otkriven je
rani rak dojke. To im je spasilo živote, jer zamislite te osobe kad bi
se tumor otkrio puno kasnije.
Personalizirani pristup
VL: Što savjetujete našim liječnicima,
kako u našim uvjetima pristupiti pacijentima?
Đikić: Liječenje treba biti zajednički rad bolesnika i liječnika, na
tome leži budućnost liječenja raka. Personalizirana medicina radi na
tom principu da svaki bolesnik ima svoje značajke na osnovi kojih se
odlučuje o liječenju i vrsti terapije. U Americi smatraju da će
individualni pristup za svakog pacijenta smanjiti troškove liječenja
jer će smanjiti davanje nepotrebnih lijekova.
Hrvatska premalo ulaže u znanost
– Problem je što se znanost u Hrvatskoj teško razvija zbog premalih ulaganja, a upravo je ona temelj razvitka. Mladim hrvatskim znanstvenicima treba ponuditi kreativnu i produktivnu sredinu u kojoj će moći nesmetano razvijati svoje talente. Upravo zato što im to u Hrvatskoj u većini slučajeva nije omogućeno, znanstvenici odlaze u inozemstvo – kaže dr. Ivan Đikić. Ističe kako će se i sam zalagati za dvosmjernu komunikaciju znanosti i društva.
