Novoj demonstraciji sile svjedočili smo proteklih dana, donosi sportski tjednik Max!
Ivan Gudelj (53), premda nije ni započeo svoj posao, smijenjen je s mjesta izbornika U-19. Posao je na prijedlog novog tehničkog direktora Romea Jozaka (iz Dinama je prešao u HNS, premda je licitirao ponudom Arsenala i milijun eura odštete) odradio Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza.
Naizgled, sve čisto, jasno, Jozak ima svoje ljude, svoje planove, IO Davora Šukera izabrao ga je i podržava ga u idejama. Tako to izgleda službeno. A kada pitate za mišljenje Ćiru Blaževića, “trenera svih trenera”, onda dobijete odgovor od kojeg trešti slušalica.
– Tko je taj Jozak, što on sebi umišlja. Tako se poigrati s jednom legendom kakav je Ivan Gudelj. Taj Jozak samo provodi ideje Zdravka Mamića koji kontrolira cijeli HNS i sve mora imati pod svojom šapom. Bože moj, što ti ljudi rade! Ali neka znaju Davor Šuker i Zdravko Mamić, sve to netko odozgor vidi i sve će im jednog dana doći na naplatu – u jednom će dahu Ćiro.
A što kaže Ivan Gudelj, smijenjeni izbornik koji je nakon sedamanest godina ostao bez vođenja neke od mlađih selekcija i sada će se baviti svojim poslom instruktora HNS-a, središte Split?
– Poštujem sve odluke Izvršnog odbora, svatko ima svoju odgovornost, svatko zna što radi. Čist sam pred sobom, iza mene su tri europska i dva svjetska prvenstva. U današnjoj A selekciji 90 posto igrača prošlo je, među ostalim, i kroz moje ruke. Hrvatska je uvijek bila među osam u Europi.
Ostaje gorak dojam da je Gudelj maknut zbog verbalnog delikta jer se usudio drznuti kazati što misli, a to se nije svidjelo tehničkom direktoru HNS-a Romeu Jozaku. Već dulje vremena između njih dvojice je tinjalo. Nitko Gudelju nije rekao da mu mjesto izbornika U-19 ovisi o tome što će napraviti na Svjetskom prvenstvu s U-17 reprezentacijom. Da ne bi bilo zabune, Gudelj ne smatra da je zbog svoje veličanstvene igračke karijere morao imati neke privilegije ili slično. Kaže da je uvijek vjerovao u svoj rad.
– Ne želim polemike, Jozak je direktor, ja sam instruktor i poštujem hijerahiju. To sam radio i proteklih 17 godina. Ponosan sam na sve što sam radio svih ovih godina, bio sam najdugovječniji izbornik u Europi, ali svjestan sam da nitko nije vječan.
Zanimljivo, Gudelj još uvijek nije dobio službenu obavijest o promjeni.
– Nitko me nije obavijestio. Sve sam saznao iz tiska, samo su me novinari zvali. Valjda će se netko iz HNS-a javiti.
Teško je iz smijenjenog izbornika izvlačiti rečenice. Svjestan je da ga Jozak i društvo čekaju “na metak”. Smijeniti izbornika, koji nije ni počeo raditi. Pa, to graniči s ludilom.
– U srpnju mi je rečeno da preuzimam U-19 kad završim Svjetsko prvenstvo sa U-17. Ali, i to se događa. Ma, naglašavam još jednom, poštujem sve odluke. Mi treneri moramo biti svjesni da nas otkaz uvijek čeka. Iskreno, nije bilo u redu ni to da je maknut Dinko Jeličić s mjesta izbornika U-19, koji je napravio odličan rezultat odlaskom na Svjetsko prvenstvo na kojem je prošao prvi krug. Tih sedamanaest godina u Savezu lijepe su godine, bio je red da me se pozove na razgovor. Nisam trener, pa što, ali nisam zaslužio takav odnos. Blagdanski su, nikome ništa ne zamjeram. Hrvatski nogomet mora biti iznad svih nas.
Gudelja se proteklih godina povezivalo s gazdom Agrokora Ivicom Todorićem, poznate su njihove kumske veze. A baš na dan promjene Agrokor je potpisao sponzorski ugovor sa HNS-om. Dakle, i to pada u vodu, Todorić ne stoji iza Gudelja.
– Nikoga nisam zvao, nisam imao ničiju potporu. Pa da sam imao potporu i lobi, do sada bih bio izbornik A reprezentacije.
Kada se povede razgovor o tih sedamanaest godina izborničkog mandata, onda Gudelj živne.
– Pratio me kvalitetan sustav, kontinuitet daje kvalitet. Uostalom, ove godine imali smo dvije selekcije na dva Svjetska prvenstva, što se nikada prije nije dogodilo. To je rezultat dugogodišnjeg kontinuiranog rada i sustava koji je izgrađen pod Vlatkom Markovićem i tajnikom Zorislavom Srebrićem, a na čelu instruktorske službe bio je Martin Novoselac. To je najbolja služba u Europi u kojoj su bili Ivica Grnja (središte Osijek), Stanislav Vugrinec (Varaždin), Marijan Brnčić (središte Rijeka), Sreten Ćuk (središte Zagreb). Zajedno s klupskim trenerima, županijskim instruktorima, bez toga ne ide, i iz tog sustava stvorena je današnja A vrsta – govori Gudelj.
Kao 16-godišnjak na utakmici protiv Danske bio je krivac za dva gola. Tjerali su me da ga izbacim iz reprezentacije, ali nisam htio.
O Ćorluki
Ćorluka na zadnjem veznom
– Nisam u ovoj priči bitan ja, mora se znati je li cilj sustava biti prvak svijeta ili Europe u mlađim selekcijama ili stvoriti igrače za A reprezentaciju. Naravno, najbolje bi bilo i jedno i drugo, ali meni je uvijek bilo važnije stvoriti igrače koji će pronijeti slavu hrvatskog nogometa. Uostalom, i ja sam 1978. bio juniorski prvak Europe, ali što to znači?! Važnije je ono što je uslijedilo poslije.
Prepričao je jedan detalj iz davnih kvalifikacija.
– Eto vam primjer Vedrana Ćorluke. Kao 16-godišnjak na utakmici reprezentacije elitnog kola za prolaz dalje protiv Danske bio je kriv za dva pogotka. Na mene su počeli vršiti strašan pritisak, nije bitno tko, da izbacim Ćorluku iz reprezentacije. Ali, sljedeću utakmicu sam ga stavio na mjesto zadnjeg veznog. Zamislite da se nisam odupro pritiscima i izbacio Ćorluku! Pitanje je kako bi se razvijala njegova karijera i što bi bilo s njim. A Ćorluka je danas stožerni igrač reprezentacije Hrvatske.
Kroz sve ove godine pod Gudeljom je igrala većina naših današnjih zvijezda.
– Kroz mlađe selekcije prošli su Srna, Modrić, Kranjčar, Strinić, Kalinić, Jelavić, Lovren, Mandžukić, Kovačić, Schildenfeld... Ispadali su i u prvom krugu nekih natjecanja. Evo, vidite, Modrić je danas jedan od glavnih igrača u Realu. Velike su razlike kada igrači nastupaju za mlađe selekcije u odnosu na A ili U-21. Tu je riječ o jednom godištu koje može i ne mora biti kvalitetno, ali najčešće jedno godište izbaci dva-tri igrača.
Svi su oni bili odlični, ali za tu selekciju koju predvode Alen Halilović i Josip Bašić kažu da je briljantna.
– S razlogom. Pa, mi smo s prvenstva Europe izbacili Tursku, Izrael, Francusku, Španjolsku i Belgiju. Ovu Hrvatsku se pratilo, gledalo, bili smo pod velikim pritiskom. Pogledajte Halilovića, što mu se sve radilo! Stao sam uz njega maksimalno. To je dragulj hrvatskog nogometa. Takva je cijela generacija u kojoj su Halilović, Roguljić, Bašić, Murić, Vojković, Šunjić, Ćaleta, Mamić, Brodić i svi ostali. Oni su ponos našeg nogometa, bili su bolji od Španjolske i Francuske, koje ulažu milijune u mlađe selekcije. Važno je da se pred njih ne stavi imperativ rezultata, nego razvoja. Vjerujte, da sam na Svjetskom prvenstvu sastavljao momčad kao seniorski trener, onda bi to bila neka druga početna postava. Našutrb nekih taktičkih situacija oni moraju igrati i imati maksimalnu potporu da bi kasnije ostvarili ono što trebaju.
Ipak, ispadanje u skupini na Svjetskom prvenstvu bacilo je sjenu na odlične rezultate. Uostalom, zbog toga je Gudelj i smijenjen. Štošta mu je predbačeno, pa čak i to da nije imao kontrolu nad momčadi.
Mogao sam biti radikalan, ali...
– Smiješno je reći da nisam imao kontrolu nad momčadi. To su djeca koja mogu imati svoje propuste. Prema njima sam mogao biti i strog, ali važnije je da sam puno s njima razgovarao. Pa to su klinci na prelasku iz puberteta u adolescenciju i uvijek su skloni oscilacijama. Mogao sam biti radikalan, ali uvijek sam skloniji razgovoru.
Za kraj, očitao je jednu lekciju, pedagošku.
– Svi mi koji smo oko te djece - znači, roditelji, treneri i profesori u školama - moramo tu djecu savjetovati da izaberu pravi put. Neće svi oni biti vrhunski nogometaši. Ponosniji sam kad vidim da su ti mladići postali ljudi, pa tek onda nogometne zvijezde. Mali je postotak onih koji uspiju u potpunosti.
O čemu vi pričate? Mlađi uzrasti ak se i plasiraju na svjetska ili europska tam nas sramote, a ovi tutleki seniori se dovedu u situaciju da se moraju čupat protif Islanda. Koji i kakvi treneri? Ja ne vidim niti jednog nogometnog trenera u RH. Vidim polufrajere, bivše islužene drugorazredne haklere, koji su si čvaknuli licencu za odojka i janjetinu u HNS-ovoj akademijici za osobe s poremećajem u ponašanju i sad uglavnom delaju ko sakupljači love od nadobudnih staraca koji se ponašaju ko zadnje seljačine na treninzima i tekmama vlastite sirote dece od 8 i više godina, koja bi se pak u to vreme trebala igrat i uživat u nogaču, a ne sličit svojim roditeljima koje treba prijavit pučkom pravobranitelju za decu. To su uglavnom isfrustrirani starci koji u mladosti niti jednu medalju nisu osvojili, niti su se ikad ozbiljno bavili ni sa čime. I sad svoje pubertetske komplekse leče na vlastitoj deci. To su oni kaj misle ak furaju kool trenirku, reket i tenšule zmazane z lešom, da su samim time sami sebi nekak "športski". Oduzet im decu treba i pustit ih nek se igraju po školskim igralištima, po livadama i parkovima. Zamislite vi to, oni tvrde da usmjeravaju decu u dobi od 8 godina. Ti ljudi ne znaju baš ništ o psihofizičkom razvoju dece, a još manje o istom razvoju športaša. Pitam ih - koji vam je klincu drugi šport, kaj hakla u školi, a stari veli - kakaf drugi šport, moj mali je novi Messi. U zatvor s takvima!