PRIRODA Želja Laure Uršulin odvela je cijeli III. a razred u pustolovinu na Velebit u utočište za medvjede Kuterevo

Ivanečke jabuke za medvjedicu miljenicu

281920.jpg
import
22.09.2005.
u 11:29

Jednogodišnja medvjedica Mara Buna dobila je skrbnika u III. a razredu Osnovne škole "Ivan Kukuljević Sakcinski" iz Ivanca. To nam je otkrilo pisamce učenice Laure Uršulin, koja je Željomatu pisala kako bi voljela posjetiti utočište za medvjede u Kuterevu. To pismo je, uopće, bilo izdašan izvor raznih zanimljivih otkrića.
Kada smo u razredu telefonom dobili njenu učiteljicu Baricu Roginu, na sam spomen posjeta Kuterevu iz slušalice je provalila oduševljena graja!

Nos do poda
Oduševljeni su bili i u Kuterevu. Medvjedi su se probudili iz zimske pospanosti, a Ivan Crnković Pavenka, "dobri duh" kuterevskih medvjeda, nije skrivao veselje što se prva skupina posjetitelja ove godine najavila toliko rano.
Jedino su nos do poda spustili svi ostali učenici  i oni hoće u Kuterevo!
Kratka mala kriza našega Željomata pokazala se korisnom: umjesto Laure i učiteljice, u goste medvjedima malim autobusom pošao je i cijeli razred!
Laura je, naime, u razredu podigla uzbunu kada je u školskom časopisu Zvrk pročitala da je kuterevsko utočište dobilo dva nova štićenika, Adu Bunja i Maru Bunu, par medvjedića koji su ostali bez majke. Ado Bunj je uginuo. Osnovali su škrabicu "Kuna Mara Buna" i u nju su cijele zime skupljali novac za najmlađu medvjedicu.
Sad je bila zgoda da se novac uruči skrbnicima, a medvjedicu počasti zagorskim jabukama.
 Još nismo odustali od želje da spašene medvjede vratimo u prirodu  rekao je djeci Ivan Crnković Pavenka.
  No, to će biti jako teško ako se medvjedi naviknu na ljude. Devet desetina medvjeđe prehrane šumski su plodovi, a mesni su dio mravi, ličinke i strvine. Medvjed nikad neće napasti čovjeka, osim ako ga čovjek iznenadi i preplaši. No, ako bi se medvjedi previše navikli na čovjeka, bilo bi to opasno za njih same, jer ne bi imali straha i prilazili bi selima. A na mnogo mjesta to bi krivo shvatili.

Priprava za slobodu
Zato se medvjede ne mazi, ne hrani iz ruke, a kada medvjedi prijeđu u prostor od pet hektara ograđene velebitske šume  koji žele uz pomoć volontera iz cijeloga svijeta na ljeto urediti  možda će medvjedi postati spremni za slobodu u svom prirodnom okolišu.
Lauri Uršulin ipak je pripala iznimna zgoda da Maru Bunu vidi izbliza i ponudi joj ivanečke jabuke. No, to nije bilo nimalo lako. Iz svoje je "prijemne" ograđene ponikve, gdje je prezimila, preseljena u društvo dvojice hahara, Zdravoga Gora i Ljube Lika, koji su tu godinu dana dulje i silno žele do jabuka. Ivan Crnković morao ih je stalno tjerati, a preplašena Mara Buna jedva ih je dohvatila nekoliko.


U medvjeđem brlogu

Prostor za medvjeđe novopridošlice sada je prazan. Najstariji, Mrnjo Brundo i Janja Zora u svojem su prostoru, a Mara Buna dijeli ponikvu gdje stanuju Zdravi Gor i Ljubo Lik. Anne i Katherine, volonterke iz Njemačke koje su tu došle na godinu dana, rade na novom velikom "izlaznom" prostoru, a Zagrepčanka Marija Burazer, ili kako je tu zovu Mara Bura, djecu vodi u medvjedičin zimski brlog. To je široka betonska cijev maskirana granjem. U nju si je Mara Buna navukla kukuruzne komušine kako bi joj bilo udobno i meko.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije