Jednogodišnja medvjedica Mara Buna dobila je skrbnika u III. a razredu
Osnovne škole "Ivan Kukuljević Sakcinski" iz Ivanca. To nam je otkrilo
pisamce učenice Laure Uršulin, koja je Željomatu pisala kako bi voljela
posjetiti utočište za medvjede u Kuterevu. To pismo je, uopće, bilo
izdašan izvor raznih zanimljivih otkrića.
Kada smo u razredu telefonom dobili njenu učiteljicu Baricu Roginu, na
sam spomen posjeta Kuterevu iz slušalice je provalila oduševljena graja!
Nos do poda
Oduševljeni su bili i u Kuterevu. Medvjedi su se probudili iz zimske
pospanosti, a Ivan Crnković Pavenka, "dobri duh" kuterevskih medvjeda,
nije skrivao veselje što se prva skupina posjetitelja ove godine
najavila toliko rano.
Jedino su nos do poda spustili svi ostali učenici i oni hoće u
Kuterevo!
Kratka mala kriza našega Željomata pokazala se korisnom: umjesto Laure
i učiteljice, u goste medvjedima malim autobusom pošao je i cijeli
razred!
Laura je, naime, u razredu podigla uzbunu kada je u školskom časopisu
Zvrk pročitala da je kuterevsko utočište dobilo dva nova štićenika, Adu
Bunja i Maru Bunu, par medvjedića koji su ostali bez majke. Ado Bunj je
uginuo. Osnovali su škrabicu "Kuna Mara Buna" i u nju su cijele zime
skupljali novac za najmlađu medvjedicu.
Sad je bila zgoda da se novac uruči skrbnicima, a medvjedicu počasti
zagorskim jabukama.
Još nismo odustali od želje da spašene medvjede vratimo u
prirodu rekao je djeci Ivan Crnković Pavenka.
No, to će biti jako teško ako se medvjedi naviknu na ljude.
Devet desetina medvjeđe prehrane šumski su plodovi, a mesni su dio
mravi, ličinke i strvine. Medvjed nikad neće napasti čovjeka, osim ako
ga čovjek iznenadi i preplaši. No, ako bi se medvjedi previše navikli
na čovjeka, bilo bi to opasno za njih same, jer ne bi imali straha i
prilazili bi selima. A na mnogo mjesta to bi krivo shvatili.
Priprava za slobodu
Zato se medvjede ne mazi, ne hrani iz ruke, a kada medvjedi prijeđu u
prostor od pet hektara ograđene velebitske šume koji žele uz
pomoć volontera iz cijeloga svijeta na ljeto urediti možda će
medvjedi postati spremni za slobodu u svom prirodnom okolišu.
Lauri Uršulin ipak je pripala iznimna zgoda da Maru Bunu vidi izbliza i
ponudi joj ivanečke jabuke. No, to nije bilo nimalo lako. Iz svoje je
"prijemne" ograđene ponikve, gdje je prezimila, preseljena u društvo
dvojice hahara, Zdravoga Gora i Ljube Lika, koji su tu godinu dana
dulje i silno žele do jabuka. Ivan Crnković morao ih je stalno tjerati,
a preplašena Mara Buna jedva ih je dohvatila nekoliko.
U medvjeđem brlogu
Prostor za medvjeđe novopridošlice sada je prazan. Najstariji, Mrnjo Brundo i Janja Zora u svojem su prostoru, a Mara Buna dijeli ponikvu gdje stanuju Zdravi Gor i Ljubo Lik. Anne i Katherine, volonterke iz Njemačke koje su tu došle na godinu dana, rade na novom velikom "izlaznom" prostoru, a Zagrepčanka Marija Burazer, ili kako je tu zovu Mara Bura, djecu vodi u medvjedičin zimski brlog. To je široka betonska cijev maskirana granjem. U nju si je Mara Buna navukla kukuruzne komušine kako bi joj bilo udobno i meko.