Dok većina osnovnoškolaca u razredima sjedi sa svojim vršnjacima, osmero učenika nižih razreda područne osnovne škole u grubišnopoljskom naselju Ivanovu Selu dijeli zajedničko odjeljenje.
U njemu je po jedan učenik prvoga i trećega te po troje drugoga i četvrtoga razreda. Naime, situacija nalaže da se upravo tako održava nastava, koja je time nalik na neko davno doba. Uzrok tomu je prije svega nedostatak djece u selu, ali i čudna praksa nekih roditelja koji svoju djecu svakog jutra voze u školu Grubišno Polje.
U provođenju takvog kombiniranog načina školskog programa u toj istodobno manjinskoj školi, koja se održava na hrvatskom i češkom jeziku, postoje poteškoće.
– Različitosti je puno pa nerijetko moramo zastati i razmisliti što dalje. Naime, izgubimo se u jeziku i sadržaju jer “ulazimo” iz jednoga u drugi razred pa je nekada premalo vremena za detaljniju obradu dobrih, kvalitetnih tema – kaže učiteljica Ksenija Dell’Olio. Ona je prije šest godina pohvatala konce rada u kombiniranom odjeljenju.
Dobra je strana što su svi na okupu pa oni mlađi često zapamte dio gradiva viših razreda. Pozitivno je i to, kaže učiteljica, što selo ipak ima školu pa su dječja graja i povremeni kulturni programi odlična nadopuna rijetkim seoskim događanjima. Antunu Fijali, učeniku četvrtoga razreda, jako je zanimljivo s kolegama, ali čezne i za više starijih. Matea Kubiznjak i najmlađa učenica Klara Tuček, kao jedina u prvom razredu, radosne su što pohađaju školu upravo u svom selu jer, kažu, ne moraju se ranije buditi i putovati autobusom.
