Ivica Račan se, nakon pregovora s metkovskim tajkunom Stipom Gabrićem
Jambom, uoči sjednice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU,
dobro zabavljao. Do 4.20 sati u noći čitao je “Frikonomiju” Stevena D.
Lewitta, knjigu u kojoj “vragolasti ekonomist istražuje drugu stranu
medalje”.
– Nisam mogao poći spavati dok je nisam dovršio. Baš mi se svidjela –
objasnio je Račan, kojem se takve stvari događaju, ali ne onoliko često
koliko bi želio. No koliko god se njemu svidjele teme koje izmiču
dnevnoj politici, dnevna politika i potezi koje vuče šef opozicije ne
mogu se izbjeći u razgovoru.
Volite reći da u politici ne tražite
ni ljubav ni prijateljstvo,
ali da ste pragmatični. Ima li prostora za dijalog i suradnju između
vas i Sanadera nakon svega što ste posljednjih tjedana rekli jedan
drugome?
– Što se mene tiče, ima prostora. Sanader je vidio da neću šutjeti na
njegova podmetanja i vjerojatno su ga pametni ljudi oko njega ipak
upozorili da se malo prevario brutalno se odnoseći prema političkom
protivniku.
Sanader nije neproračunan čovjek. Što
mislite zašto je odlučio
tako žestoko udariti, čak i na osobnoj razini?
– Ponijelo ga je ono “ljubim sliku svoju”. Sam je izabrao ljude oko
sebe koji ga glorificiraju i uzdižu. Pokazao je niži stupanj
tolerancije prema političkom protivniku od onoga koji je imao kruti
Tuđman, na kritiku je reagirao nervozno, da ne kažem brzopleto.
Prevario se očekujući da će moja i SDP-ova reakcija biti mekana. Nije
bila i neće. Ali razgovarati možemo, a kako će se dalje ponašati
Sanader, vidjet ćemo.
Vi se ne morate bojati glorifikacije u
svojoj stranci. Malo-malo
pa se neki razbarušeni jaki esdepeovac javno očeše o vas. Bandić lijepo
objasni da zbog vas kao premijera Hrvatska i Zagreb ni danas nemaju
Sveučilišnu bolnicu i omogući HDZ-u da poentira protiv vas!
– Da je iz moje stranke na mene došao žestok brutalni napad ili
podmetanja, reagirao bih primjereno, ali odnosi unutar SDP-a, čak i
kada imaju javnu dimenziju, rješavaju se unutar stranke prije nego što
se napravi šteta SDP-u. To smatram odlikom SDP-a pod mojim vodstvom i
to je temelj stabilnosti stranke bez obzira na komentare izvan nje.
Toleriramo ponekad lepršavost i preveliku neodgovornost, a to nije
dobro, ali inzistiramo na dijalogu i stabilnosti stranke. Javno sam
Bandiću rekao da nema pravo i da je riječ o teško ostvarivu projektu.
On je na čelu povjerenstva za gradnju bolnice pa ćemo vidjeti.
Mislite li da se stvari u Zagrebu
adekvatno kontroliraju kada je
rijeu00E8 o trošenju novca, raspolaganju nekretninama, investicijama...
– Svuda ima organiziranog kriminala pa tako i u urbanim prostorima.
Teško da to može biti drukčije u Zagrebu, a to znači da treba izgraditi
institucije, ali i osjetljivost dignuti na višu razinu. Na tome treba
raditi.
Opće je poznato da Bandić nema bogzna
kakvu opoziciju u Zagrebu.
– Ponekad se nađemo u paradoksalnoj situaciji da bi SDP morao sam sebi
biti opozicija jer nema opoziciju. Mislim da HDZ i drugi u oporbi u
Zagrebu trebaju raditi svoj opozicijski posao. To je njihov doprinos
demokratskoj državi. I u SDP-u treba podignuti kritičku svijest i
kriterije u upravljanju javnim dobrima kada smo na vlasti.
Zašto odbijate komentirati neke
poteze, poput postavljanja Nenada
Ivankovića na mjesto savjetnika za medije u zagrebačkom holdingu. To je
ipak bila ekstremno različita politička opcija od SDP-ove. Ili ipak
nije?
– Ne želim biti svakom loncu poklopac. Tajnik stranke Igor Dragovan o
tome je dao pametnu izjavu. Zar to nije dovoljno? Jasno je da Ivanković
i ja nismo politički istomišljenici. Tvrde da su ga postavili zbog
njegove stručnosti, da se neće baviti politikom. Ne zvuči baš
uvjerljivo, ali – živi bili pa vidjeli! Uvjeravam vas, ako i dalje bude
političar, reagirat ću.
Zar nemate dojam da Bandić namjerno
provocira, da ispituje dokle
može ići?
– Ne mislim tako. Za razliku od onih koji se a priori svrstavaju “za”
ili “protiv”, ja pokušavam procijeniti što je realno dobro ili loše u
djelovanju organizacije ili pojedinaca. To vidim i kod Bandića. Moj je
zadatak pomoći da dobroga bude više, a lošega manje. Dovoljno sam
iskusan političar da ne padam na aplauz javnosti i javna prepucavanja,
nego mi je jedino važno da se problem riješi.
Predsjednik HSS-a kaže da biste prije
godinu dana i vi i HNS na
spomen koalicije s Jambom rekli – ni u ludilu. A evo, danas vrlo
ozbiljno razgovarate s Jambom!
– Treba priznati da je Jambo sa svojom nezavisnom listom postigao
respektabilan rezultat. S HDZ-om nećemo i ne želimo ići, a što se tiče
gospodina Friščića, nije mi do polemike s njim, osobito ne u vezi s
Dubrovačko-neretvanskom županijom u kojoj je HSS loše prošao. Kad mi
prođemo loše, jako pazimo da se ne opravdavamo na takav način.
Vi u SDP-u kažete da će biti 3:0 za
vas. Nije nemoguće da budu i
dva autogola ako vas koalicijski partneri na koje računate
kompromitiraju ili blamiraju? Treba li vam doista vlast pod svaku
cijenu u tim izbornim jedinicama?
– HDZ je nametnuo percepciju da je riječ o izborima koji su vrlo važni
za državnu razinu. I tako je tvrdio sve do rezultata ovih izbora, u
koje je upregnuo i državni aparat, državne resurse, otvarao radove te
ih odmah nakon otvaranja i zatvarao. Okrenuo je ploču i danas kaže da
je riječ o lokalnim izborima. Što se nas tiče, sitaucija je jasna: u
Požegi apsolutna pobjeda, a u Velikoj Gorici i Dubrovačko-neretvanskoj
županiji ćemo koalirati, ali se nećemo kompromitirati.
Bojite li se jakih ljudi u SDP-u?
– To je jedna vrsta podmetanja. Kad je apsolutna pobjeda, onda kažu da
to nije uspjeh SDP-a, nego jakog pojedinca, recimo Ronka u Požegi. A u
Požegi je pobijedila jaka lista SDP-a, a ja iznimno podržavam koncept
kojim je Ronko pobijedio, koncept koji podržava lokalne ljude koji ne
moraju biti stranački. Ronko je i zbog toga nakon pobjede zahvalio i
meni i vrhu stranke na pomoći.
Jeste li razmišljali o tome da,
umjesto neprincipijelnih
koalicija, jednostavno ne participirate u vlasti?
– To se još može dogoditi. Svjesni smo da će u nekim medijima, ali ne i
među građanima te županije, pod povećalom biti moguća koalicija s
Jambom. Spremni smo snositi odgovornost za kvalitetu i karakter te
vlasti i mi ćemo je kritički analizirati. Nećemo dopustiti da nas
obnašanje vlasti kompromitira kao stranku. Kod Jamba mi se svidjela
njegova trezvenost. Ako smo spremni ići u koaliciju, onda smo ga
spremni podržati i kao župana, ali o kadrovskom aspektu te vjerojatne
koalicije još ne mogu govoriti. To će se znati sljedećih dana.
Protiv Jamba su nedavno podnesene
kaznene prijave, a uoči lokalnih
izbora SDP je prednjačio u žestokoj kritici Jamba u Metkoviću. Sve to
nije važno kad je vlast u pitanju!
– Pričekajmo do konačnog rezultata. Djelovanje HDZ-a u toj županiji,
ali i šire, nepodnošljivo je, previše je tu političke korupcije. O tome
je Jambo javno govorio i to nije demantirano. A što se tiče kaznenih
prijava, to je pokazalo da HDZ nema baš kliker. Prijaviti ga dva-tri
dana zbog novca koji je dao za Hajduk bio je vjetar u Jambova jedra.
Činjenica je da Jamba građani neretvanskog područja ne doživljavaju kao
tajkuna koji im je odbojan, nego ga cijene zbog posla koji većina ljudi
tamo ima. Prema tome, nemojmo suditi a priori o toj koalicijskoj
vlasti. Pričekajmo kakva će biti u praksi.
Možda Jambu nije u interesu fotelja
župana, nego povlastice koje
uz vlast idu.
– SDP je, nakon lokalnih izbora, želio u koaliciju s listom poduzetnika
u Splitu. Lista je otišla s HDZ-om. Iz novih pojava u Splitu jasno
vidimo pogodovanje te vlasti interesima tih poduzetnika. Da smo mi ušli
u koaliciju s njima, tvrdim da se to ne bi dogodilo, uključujući
razvrgnuće koalicije. Isto vrijedi i za koaliciju s Jambom.
U Velikoj Gorici mučite se ponovno s
formiranjem vlasti. Nije li
to poraz?
– Nedostajalo nam je nekoliko stotina glasova da Veliku Goricu dobijemo
s istim rezultatom kao i Požegu. Zadovoljni smo rezultatom, ali možemo
ga realizirati samo u koaliciji s DC-om.
DC je s jednim zastupnikom u Saboru
dobio ministarsko mjesto, s
tri vijećnika u Velikoj Gorici se cjenjka za poziciju. To nema veze s
političkom trgovinom?
– Želim poštovati ono što je V. Škare-Ožbolt izjavljivala i s čime je
nastupala u kampanji. Rekla je da neće trgovati, nastupala je uime
raskida s HDZ-om i do daljnjega nemam razloga taj njezin javno
izgovoreni stav dovoditi u pitanje.
HDZ je za brzi ulazak, vi ste za
siguran ulazak, koji ne mora biti
brz. Vesna Pusić predlaže još jedno tijelo koje bi se bavilo stavovima
u vezi s političkim kriterijima koji nas tek očekaju.
– Nemam ništa protiv još jednog tijela ako postoje argumenti za to.
Upozoravam, međutim, da postoji izvršna vlast u Hrvatskoj, postoji
vladajuća većina, koja ima odgovornost prema građanima. Ona mora
vladati, ona mora rješavati probleme, ne možemo je mimo izbora
zamijeniti niti je na nama da glumimo efikasnost vlade.
Ima li Nacionalni odbor s vama na čelu
budućnosti?
– To ne ovisi samo o meni, moja stranka i ja smo proeuropski
nastrojeni, ali u isto vrijeme ulazak u EU ne smije biti na štetu
Hrvatske. Konfrontacija je nužna na važnim temama.
Kad biste ponovno postali premijer,
koje tri pogreške ne biste
ponovili?
– Učinio bih sve da prije formalne koalicijske vlade znamo rješenja
gorućih problema i da koalicijski partneri to prihvaćaju. U sastavu
vlade ne bih vodio istu kadrovsku politiku i ne bih podlijegao
pritiscima na štetu kvalitete. I volio bih demonstrirati drukčiji,
čvršći stil u vođenju vlade. Ne bih bio rob njezine trajnosti. Ako ne
bi išlo, bio bih za raspuštanje i nove izbore.
Hoćete li biti razočarani ako ne
budete premijer?
– Ne. Ako ne budem premijer, ima za to razloga i ja ću ih prihvatiti.
Političar kojeg najviše poštujete?
– Kad sam prvi put došao u posjet supruzi na sveučilištu na kojem je
radila, u njezinoj sam sobi vidio malu bistu Josipa Broza Tita. Vidjela
je da sam iznenađen pa je rekla: “Bez obzira na to što se u svemu ne
bih složila s njim, bez obzira ne pogreške koje je činio, Tito je bio
naša najveća povijesna ličnost.” To je izgovorila kći političkog
emigranta, čovjeka koji je sanjao neovisnu Hrvatsku. Slažem se s njom.
Tito je nacionalna i svjetska povijesna ličnost.
Vrlo vam se često spočitava uloga
1971. godine i nakon toga. Imate
li grižnju savjesti?
– Ja sam do 1972. godine radio kao sociolog na institutu. Nakon toga
sam ušao u politiku i stojim iza svih svojih postupaka. Inače, žao mi
je zbog 1971. Devedesertih smo donijeli Povijesnu deklaraciju, kojoj
sam i ja koautor, u kojoj smo se ispričali zbog svih oblika represije
kojiam su tih gdoina ljudi bili izvrgnuti.
Nisam ljevičar od rođenja. To sam postao, kao što sam i demokrat zato
što je to moj izbor. U institutu sam se bavio proučavanjem
samoupravljanja i dandanas je to ideja koja mi se iznimno sviđa. To što
nije uspjela, što je bilo pogrešaka, ne znači da ideja nije dobra i da
o njoj nije trebalo i ne treba još razmišljati i razgovarati. Varaju se
svi koji misle da nisu potrebne utopije. Naravno da su potrebne.
Utopija je ljudima potrebna jer je to znak da svijet žele napraviti
boljim.
Osobna iskaznica
DATUM I MJESTO ROĐENJA
1944., Ebersbach, Njemačka
OBITELJ
Supruga Diana, djeca Ivan i Zoran (obojica iz prvog braka)
OBRAZOVANJE
Pravni fakultet u Zagrebu
PROFESIONALNA KARIJERA
Istraživač u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu
POLITIČKA KARIJERA
Od 1972. do 1982. član Predsjedništva CK SKJ. Od 1982. do 1986.
direktor Političke škole “J. B. Tito” u Kumrovcu. Od 1986. do 1989.
član Predsjedništva CK SKJ. Trinaestog prosinca 1989. postaje
predsjednik CK SK Hrvatske. Godine 1990. organizira prve demokratske,
višestranačke izbore u Hrvatskoj i nadzire mirni prijenos vlasti. Iste
godine postao zastupnik u Saboru te SKH preimenuje i reformira u
Stranku demokratskih promjena, a 1991. u Socijaldemokratsku partiju
Hrvatske (SDP). Za zastupnika je ponovno izabran 1992. i 1995. Nakon
pobjede na izborima, 27. siječnja 2000., imenovan je predsjednikom
Vlade. Na 8. konvenciji SDP-a 2. prosinca 2000. ponovno je izabran za
predsjednika, kao i na 9. konvenciji 8. svibnja 2004.
STRANI JEZICI
Engleski, francuski
HOBI
Slikarstvo i tenis
Patim kad mi nema supruge
Što radite kad vam je supruga na putu
kao ovih dana?
– Patim što je nema. Njezini odlasci podsjete me koliko je važno kad
smo skupa, da je to neodvojiv dio moga života. Zajednički život najviše
vam nedostaje kad ga nema, a navikli ste na njega. To vam je kao i
zdravlje, tek kad ga izgubite znate što ste imali. No, dok se ne vrati
obavljam sve zaostale obveze, provodim vrijeme s prijateljima, odem na
partiju tenisa. Najveće mi je zadovoljstvo, moj ispušni ventil,
druženje s prijateljima i obitelji na Kamnju. Kad smo na Kupi i s
prijateljima Jozom i Bibom Lekom, te našom djecom, vodimo razgovor o
društvu, o filozofiji i knjigama. Tada sam najopušteniji, najsretniji.
Bez toga ne mogu. Iznimno je važno što su moji prijatelji izvan
politike, što sa sinovima imam otvoren odnos i što sam redovito
podvrgnut i njihovoj kritici i duhovitoj, ali vrlo oštroj
zafrkanciji u kojoj me ne štede.
Teško držim korak s novotarijama
Pripadam Gutenbergovoj galaksiji i teško držim korak s novim tehnološkim poboljšanjima života, kao i većina pripadnika moje generacije. Ali trudim se, ne posustajem, stalno učim. Kao što je mom ocu bilo teško naučiti voziti automobil, dok je to meni bilo normalno, tako je danas mojim sinovima svaka novotarija jednostavnija i unatoč mom trudu, često kažu da sam u tom pogledu "zaostao u razvoju". Ne mogu poreći da uvijek radije posegnem za novinama, za knjigama, umjesto da se služim kompjutorom i čitam na internetu. No isto sam tako svladao i ono što mi se možda ne sviđa najviše, ali je praktično. Dok mi je supruga živjela u Americi, usavršili smo slanje e-mailova. Telefoni su bili skupi, pošta prespora pa nije bilo druge ako smo željeli razmijeniti misli.