Završetak rata značio je i povratak u normalan život branitelja koji su napustili radna mjesta i obitelji radi zova domovine. Jedan od njih je i Ivo Kelić iz Marinaca kod Vinkovaca, koji je četiri godine bio na prvim crtama bojišnice, a onda i nekoliko godina u sustavu MORH-a. Kelić je 2010. odlučio zamrznuti braniteljsku mirovinu i vratiti se poljoprivredi.
– Kada sam rekao da zamrzavam mirovinu, govorili su mi da sam lud. Sada kažu svaka čast, uspio si – kaže Kelić, koji šest godina poslije, kao vlasnik OPG-a, obrađuje 230 hektara zemlje od kojih je 70 vlastitih. Ima tri traktora i kombajn. Sije pšenicu, kukuruz, uljanu repicu…
– Nikad nisam požalio što sam se vratio poljoprivredi. Osjećam se dobro, zdrav sam koliko je to moguće poslije svega i radim. Imamo onoliko koliko zaradimo s naših deset prstiju. U vrijeme rata prva vodilja svima nam je bila slobodna Hrvatska, a danas razmišljam samo o poslu, prinosima… Nemam vremena za kafiće, kladionice, politiku i sl. – kaže Kelić koji razmišlja i o širenju posla.
Nije htio povlastice
Niz je i drugih branitelja koji su vojne odore i puške zamijenili poslom. Među njima je i Vinkovčanin Romeo Starčević, vlasnik tvrtke Tika – Zlatnik, koji je 1991. bio dragovoljac. Vodi i poslove tvrtke Zlatnik, koja je u vlasništvu njegove supruge. Trenutačno imaju 20-ak zaposlenih iako se taj broj kretao i oko 60. I prije rata je imao tvrtku pa se na kraju 1992. samo vratio starim obvezama. Danas nema braniteljsku mirovinu niti je, kaže, ikad koristio povlastice koje se nude braniteljima.
– Nisam u rat išao radi povlastica, nego da pomognem. Kasnije sam se vratio tamo gdje sam stao. Radimo, isplaćujemo redovito plaće i sva davanja državi – veli Starčević i dodaje da mu u poslu najviše smetaju nepotizam, korupcija i birokracija.
– Teško je opstati na tržištu ako nemaš nekoga da te gura... Da je drugačije, vjerojatno bih imao više zaposlenih. Ovako samo razmišljamo kako opstati – kaže Starčević.
Ni Anđelko Prokopec iz Bapske, sela kod Iloka, nije dvojio što će raditi kad se skinuo iz Hrvatske vojske gdje je bio dragovoljac. Vratio se prvo trgovini, a onda je počeo proizvoditi vina iz svojih vinograda. Prokopec je vlasnik OPG-a koji posluje u okviru PZ Gradac i ima godišnji kapacitet od 25.000 litara vina.
Vina za natjecanja
Vlasnik je i moderno opremljene vinarije, a njegova vina prodaju se širom Hrvatske. Sudjelovao je i na natjecanjima vinara u Srbiji gdje je osvajao prva mjesta.
– Nisam htio u mirovinu s 34 godine, u naponu snage. Želio sam raditi, biti aktivan, vidjeti što još mogu, a mislim i da nije moralno da se ode u mirovnu s 30 godina – kaže Prokopec dok nam pokazuje bačve s vinom, stroj za etiketiranje…
– Nema većeg zadovoljstva nego kad vidiš rezultate svoga rada, kada sve to možeš opipati, probati, kušati… Zadovoljan sam koliko se može biti u ovakvim uvjetima. Najveći problem u Slavoniji je što smo zabačeni. Mladi odlaze i to me najviše boli – zaključio je Prokopec.
>> 'Poruka onima koji su Hrvatsku nazvali slučajnom: Država je stvorena voljom naroda'
koja boleština , nudili mu mirovinu a imao je 34 godine?!