I dok su njihovi preci, trbuhom za kruhom, odlazili iz svojih rodnih mjesta, tražeći sreću po svijetu, potomci iseljenih Hrvata danas, u sve većem broju, kupuju kartu u obrnutom smjeru. "Neki novi klinci", iz milijunskih, svjetskih metropola, u kojima su rođeni, odrasli i završili školu, žele "isprobati" Hrvatsku. Letvica je dignuta visoko, jer uglavnom dolaze iz zemalja visokog standarda, stoga, nerijetko, niti sami odmah ne mogu odlučiti, hoće li karta za Hrvatsku, biti povratna ili u jednom smjeru.
Slična je i životna priča 29-godišnje Australke Kristine J., koja je glavni grad Australije, Canberru, u kom je bila jedna od gotovo pola milijuna stanovnika, zamijenila malim, slikovitim gradićem u Slavoniji. Već više od pola godine Kristina živi u Novoj Gradiški, koja ima manje od 10.000 stanovnika. No, australske joj gužve, kaže, niti malo ne nedostaju, jer u Hrvatsku je i došla kako bi, iz korijena, promijenila svoj dosadašnji, užurbani, stil života.
"Polako" je ovdje životna filozofija
"Opuštenost je u Hrvatskoj zarazna, svi su nekako smireni, nema žurbe, ritam života je polagan, za razliku od onog na koji sam navikla u Canberri. Kada ti se najviše žuri, ljudi te ovdje potapšaju po ramenu, nasmiju se i kažu, 'ma opusti se, samo polako, sjedi, popij kavu' i moram priznati da mi se ta životna filozofija doista sviđa“, kaže nam vedra Kristina.
Na Slavoniju, iako iseljenu i prilično pustu, ali i dalje idiličnu, mlada se Australka brzo privikla, jer, krv ipak nije voda – upravo je, u Novoj Gradiški, rođen i njen tata, pa se, povratkom u taj gradić, vratila na mjesto svojih obiteljskih korijena. Niti s prilagodbom na ovdašnju klimu nije, kaže, imala problema, jer njena je rodna Canberra okružena planinama, koje su zimi prekrivene snijegom, pa je navikla i na niske temperature, stoga joj, ni ova prva zima u Slavoniji, nije bila neugodno hladna.
Ipak, na pitanje planira li trajno ostati u Hrvatskoj, Kristina, ni nakon pola godine života u Lijepoj našoj, još uvijek nema definitivan odgovor. Jedan od glavnih razloga je, svakako i pronalaženje posla, što je ovdje i inače teško, a još je teže kada ne znaš hrvatski jezik.
Na molbe za posao nema odgovora
Kristina u rodnoj Australiji radi kao javni službenik, a posao koji bi u Hrvatskoj ispunio njene snove bio bi u nekom hotelu, na jadranskoj obali.
VEZANI ČLANCI:
"U Hrvatsku sam došla s namjerom da napravim 12-mjesečnu pauzu i odmorim se te ovdje doista uživam u potpunoj slobodi. No, moja silna ljubav prema moru, potaknula me da se ipak pokušam zaposliti, tijekom predstojeće turističke sezone, te sam se odlučila prijaviti za neke poslove na obali. Poslala sam molbe na adrese nekoliko hotela i odmarališta, diljem Istre, no ni od koga nisam dobila nikakav odgovor. Vjerujem da je to zbog jezične barijere, s kojom sam trenutno suočena, no to za mene nije nikakvo razočarenje. Kada savladam hrvatski jezik, ako odlučim ovdje ostati i dulje od 12 mjeseci, pokušat ću ponovo i nadam se da ću pronaći odgovarajući posao", kaže Kristina, dodajući kako je u malom, slavonskom gradiću doista sretna i uživa u svakoj sekundi svog slobodnog vremena.
Cijene stižu australske, a plaće su 3 puta manje
Kako je u Hrvatsku došla u prosincu, baš uoči prelaska na Euro, neugodno su ju, kaže, iznenadile i drastične promjene cijena, koje su stigle u paketu s novom valutom.
"U Hrvatsku sam, turistički, dolazila od svoje devetnaeste, dakle unazad 10 godina i cijene su ovdje uvijek bile znatno niže od onih u Australiji. Namirnice, restorani, kava i slično, ovdje su definitivno jeftiniji. No, s prelaskom na euro, cijene su u Hrvatskoj skočile toliko da su se sada gotovo izjednačile s onima u Australiji, gdje su plaće i tri puta veće nego ovdje. Primjerice, minimalna plaća za odraslu osobu (21 godinu ili više) prosječno iznosi 21 australski dolar po satu, što je oko 13 eura. Cijene najma stanova, benzina, režija sada su također prilično slične, kao i cijene nekretnina, u prvom redu kuća na hrvatskoj obali, koje su se, cijenom, sada već potpuno približile cijenama sličnih nekretnina u Australiji“, kaže slavonska Australka koja je, prije 6 godina, uz australsko, dobila i hrvatsko državljanstvo, što joj je otvorilo nove mogućnosti.
Hrvatski zdravstveni sustav je socijalno osjetljiviji
Iako joj je, nakon povratka u domovinu svojih predaka, srce puno, razum ipak oprezno i detaljno važe sve prednosti i nedostatke života u njene dvije zemlje, prije konačne odluke o budućoj, stalnoj adresi. Za sada je zdravstveni sustav, bar kada je riječ o plaćanju zdravstvenih usluga, ono u čemu je Hrvatska definitivno dobila višu ocjenu od Australije.
"U Hrvatskoj još nisam imala potrebu koristiti zdravstvene usluge, no detaljno sam se informirala kako ovdašnji zdravstveni sustav funkcionira i ugodno me iznenadilo to što je, primjerice, prijevoz pacijenta vozilom Hitne pomoći ovdje pokriven zdravstvenim osiguranjem. U Australiji postoje razne police zdravstvenog osiguranja, no dobar dio njih ne pokriva prijevoz vozilom Hitne te ga, ako vam zatreba, morate sami platiti, što nije jeftino. Troškovi usluga Hitne pomoći kreću se, od početnih 800, no mogu doseći čak i 6000 australskih dolara", pojašnjava Kristina dodajući kako su Queensland i Tasmanija jedine dvije države u kojima troškove usluga Hitne pomoći pokriva tamošnja Vlada, a usluge Hitne pomoći besplatne su i za sve starije osobe i umirovljenike.
Budući da osnovno zdravstveno osiguranje u Australiji ne pokriva troškove prijevoza ambulantnim vozilom, kako bi izbjegla visoke troškove, većina ljudi, doplaćuje tzv. 'ambulantno pokriće', što za 14 AUD povećava mjesečni trošak osnovnog osiguranja, koje se kreće od 17 AUD. Osnovno zdravstveno osiguranje tako se penje na oko 31 AUD, odnosno 19 eura mjesečno, no njime je, kaže naša sugovornica, pokriven vrlo mali broj tek onih osnovnih zdravstvenih usluga. Ako si, primjerice, želite osigurati usluge fizioterapije, oftalmologa, stomatologa i sl., mjesečno treba izdvojiti 58 AUD, što je oko 36 eura. No, tamošnji je zdravstveni sustav one skupe usluge, poput operacija srca i krvnih žila te zglobova, kao i praćenje trudnoće, prebacio na novčanike svojih građana, zbog čega je hrvatski od Kristine dobio višu ocjenu.
I dok svakodnevno analizira i važe prednosti i mane života na svoje dvije, tisućama kilometara udaljene adrese, Australka hrvatskih korijena intenzivno uči hrvatski jezik, što je, kako kaže, poprilično teško i izazovno. Redovno objavljuje i fotografije na društvenim mrežama, koje oduševljavaju njene australske prijatelje te je i među njima sve više kandidata koji, čim prije, žele posjetiti Hrvatsku. Iako još nije odlučila hoće li, nakon isteka 12 mjeseci, ostati ovdje, na pitanje vidi li se u budućnosti u Hrvatskoj ili u Australiji, Kristina nam odgovara – "Mogu zamisliti sebe u nekom mirnom, bajkovitom mjestu, na prelijepoj, hrvatskoj obali, gdje bi, znam, bila jako sretna!".
Miljana Grbavac: 'Kirurgija je nekoć bila 'muški posao', ali danas to više nije slučaj'
Nisu cijene visoke, sve zavisi od kvalitete proizvoda, I primanja! Ne mogu svi voziti Mercedes,