Hrvatske vode na tri su natječaja za obavljanje radova preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava odabrale najskuplje ponude ukupno vrijedne 766,2 milijuna kuna iako su na sva ta tri natječaja mogle uštedjeti 279 milijuna kuna jer su odbile mnogo jeftinije ponude, ukupno vrijedne 487,2 milijuna kuna.
To pokazuje dokumentacija o tim natječajima koju Večernji list ima u posjedu, a sva tri sporna natječaja završila su u Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave jer su odbijene tvrtke uložile žalbe na odluke Hrvatskih voda. Tako su Hrvatske vode na natječaju za preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava na branjenom području 14 koje uključuje središnji dio malog slijeva Zagrebačko prisavlje prihvatile ponudu tvrtke Vodoprivrede Zagreb, vrijednu 321,4 milijuna kuna s PDV-om, odnosno 261,3 milijuna kuna bez PDV-a.
Licencija kao opravdanje
No tvrtka Jedinstvo iz Krapine za taj je posao ponudila 206,4 milijuna kuna (uključen PDV), a i ponude ostalih tvrtki – Georada i Viadukta bile su znatno niže od Vodoprivredine. Hrvatske vode kao jedinu prihvatljivu ponudu ocijenile su onu Vodoprivrede te ostale sudionike natječaja diskvalificirale, među ostalim uz obrazloženje da nemaju licenciju za obavljanje traženih poslova.
Na natječaju za iste radove na branjenom području 13, a koji uključuje južni dio područja malog slijeva Zagrebačko prisavlje, Hrvatske vode odabrale su ponudu tvrtke Lapor, vrijednu 240,2 milijuna kuna, dok su ponude Viadukta od 159,5 milijuna kuna, kao i ponude tvrtki Georad (170,3 milijuna kuna) te Ecos Trgovina (183,7 milijuna kuna) odbile također jer ili nemaju licenciju ili pak nisu dokazali potrebno iskustvo u obavljanju traženih radova.
Na natječaju pak za branjeno područje 12, koji uključuje mali slijev Krapina – Sutla i sjeverni dio područja malog slijeva Zagrebačko prisavlje, Hrvatske vode prihvatile su ponudu Vodoprivrede Zagorje vrijednu 204,6 milijuna kuna, a ne ponudu Jedinstva od 121,6 milijuna kuna.
Nitko od uključenih u sporne natječaje ne želi govoriti o njima dok traje postupak pri Državnoj komisiji, no iz dokumentacije koju posjedujemo, odnosno iz žalbi koje su odbijene tvrtke pisale, a Hrvatske vode odgovarale na njih, tu državnu tvrtku proziva se za diskriminaciju jer kao uvjet za tehničku i stručnu sposobnost navodi se rješenje, odnosno licencija prema Pravilniku o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za natapanje. Navodi se i da, ako tvrtka nema licenciju prema tom pravilniku, a koju izdaje Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, dovoljno je da imaju suglasnosti prema starim propisima za tu vrstu poslova uz uvjet da su do 30. rujna 2010. godine podnijeli zahtjev za licenciju po novom pravilniku.
Viadukt tako navodi u svojoj žalbi da su Hrvatske vode time ograničile tržišno natjecanje i pogodovale lokalnim tvrtkama jer su isključile tvrtke poput Viadukta koje nemaju sjedište u branjenom području, a posjeduju licenciju izdanu od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za izgradnju najsloženijih objekata.
Povlaštene informacije
Usto, odbijene tvrtke smatraju spornim i to što se ne prihvaćaju ponude tvrtki koje su podnijele do 30. rujna 2010. godine zahtjev za tu licenciju, a koju prema starim pravilnicima nisu imali.
Viadukt i ostale tvrtke žalitelji također tvrde da u traženim radovima nije riječ o djelatnosti obrane od poplava nego o građevinskoj djelatnosti preventivne obrane od poplava, a za što primjerice Viadukt ispunjava uvjete jer je posrijedi velika građevinska tvrtka koja ima bezbrojna iskustva u zemljanim radovima, strojnim, ručnim iskopima, radom s buldožerom, sanacijom nasipa...
Žaliteljima je sumnjivo i to da su tvrtke koje su odabrane na natječajima imale gotovo iste vrijednosti ponuda kao što je bila i vrijednost radova što su ih procijenile Hrvatske vode. Tako je za natječaj za branjeno područje 14 procijenjena cijena radova bila 261,4 milijuna kuna (bez PDV-a), a Vodoprivreda je ponudila 261,3 milijuna kuna. Za branjeno područje 13 pak procijenjena cijena radova bila je 240,3 milijuna kuna, a Lapor je ponudio 240,2 milijuna kuna.
Pri tome žalitelji ističu da u natječajnoj dokumentaciji nigdje nije bila navedena procijenjena vrijednost radova i pitaju se kako je Lapor mogao biti tako precizan u izradi svoje ponude a da nije imao povlaštene informacije. I Vodoprivreda Zagorje u svojoj je ponudi navela iznos neznatno manji od procijenjene vrijednosti radova.
U vezi s natječajem koji je dobila Vodoprivreda Zagreb, odbijene tvrtke prozivaju člana natječajne komisije Zvonka Marenića za sukob interesa jer je on i član Nadzornog odbora Vodoprivrede Zagreb. Marenić, koji je direktor Vodogospodarstvenog odjela Grada Zagreba u Hrvatskim vodama, pobija te tvrdnje uz pozivanje na Zakon o sukobu interesa prema kojem bi u sukobu interesa bio jedino ako je u upravljačkim strukturama Vodoprivrede. Usto objašnjava da je u NO-u Vodoprivrede jer HV ima 15-postotni udjel u toj tvrtki. No Marenića se proziva i za nepotizam jer je njegov nećak direktor Vodoprivrede Zagreb. Marenić priznaje da je Mario Kalrić, sin njegove sestrične, direktor te tvrtke koju on nadzire, ali napominje da je izabran na javnom natječaju.
Na naš upit o spornim natječajima, glavni direktor Hrvatskih voda Jadranko Husarić nije ništa odgovorio. No Marenić, koji je zadužen za navedena područja 12, 13 i 14, kaže da su sve radili po zakonu i da ne izdaju Hrvatske vode licencije nego Ministarstvo regionalnog razvoja. Nije ni on htio govoriti o detaljima dok traje postupak pri Državnoj komisiji. U Laporu su nam kazali da ne žele govoriti dok je slučaj na Državnoj komisiji i da nisu povlašteni. Direktori Vodoprivreda Zagreb i Zagorje jučer nam nisu bili dostupni za komentar spornih natječaja koje su njihove tvrtke dobile.
i kao što rekoh : U čemu je razlika između HDZ i SDP ? U nićemu i jedni drugi,kradu i misle samo : kako vladati Dole ovi i oni