Jedini HNS-ov župan i nositelj HNS-ove liste na proteklim europskim izborima Matija Posavec za Obzor otvoreno govori o svom položaju u stranci, broji li zadnje dane u HNS-u, koga krivi za stanje u stranci, je li dobar s Matom Radeljićem i Miroslavom Škorom, treba li iz Vlade otići i ministar zdravstva Milan Kujundžić...
Donedavno su vas spominjali kao glavnog kandidata za novog šefa HNS-a, a sada se šuška da ste na izlaznim vratima iz stranke i da vrh priprema Alena Leverića za lidera. Što je od toga točno?
Što želi ili ne želi stranački vrh, u ovom trenutku stvarno ne znam. U previše slučajeva događale su se izjave “neimenovanih izvora iz vrha stranke“ koji su putem medija slali raznorazne poruke, kako meni, tako i drugim članovima stranke. Za razliku od tih izvora, ono što ja mogu reći jest da sam sve jasno i glasno komunicirao u svakom trenutku i iznosio svoj stav najprije upravo tom stranačkom vrhu, a potom i ostatku hrvatske javnosti.
Jednako sam jasno u posljednjih nekoliko mjeseci rekao koja su moja očekivanja i što HNS kao stranka mora učiniti ako želi vratiti povjerenje hrvatskog čovjeka. Kako je i Savka šest mjeseci prije svoje smjene 1971. godine rekla, unatoč svim savjetima i prijedlozima ljudi sa strane, svjesna vlastite pozicije i okolnosti: “Potrebno je da stvari uzmemo u svoje ruke.“
Jesu li točne glasine da vas vrh stranke prvi put nije pozvao na obilježavanje obljetnice smrti njezine osnivačice Savke Dabčević-Kučar i jeste li to doživjeli kao jasnu poruku da se na vas ne računa?
Da, istina je da ove godine nisam pozvan na obilježavanje, iako sam redovito dolazio posljednjih 6-7 godina. Ne bih to protumačio kao da se na mene ne računa, ali situacija je svakako zanimljiva i na žalost otvara prostor spekulacijama poput ovih koje ste sada iznijeli.
Vidite, unatoč svemu, svim sukobima mišljenja i stavova koji su izašli na površinu u posljednje vrijeme bilo bi logičnije, a i poslala bi se zdravija poruka svima, da sam službeno bio na tom obilježavanju. To bi svakako bio znak da smo svi otvoreni za razgovor i dogovor. Ovako...
Nije tajna da ste nezadovoljni stanjem u HNS-u. I sami ste nedavno poručili da HNS treba otići iz Vlade i održati što skorije unutarstranačke izbore. Kako su reagirali u HNS-u na tu vašu izjavu?
Reakcije su, kao i u svemu, bile dvojake. S jedne strane imao sam jaku podršku članova, stvarne baze svake stranke, koji su mi time dali do znanja da sam rekao ono što većina članstva misli. Ako mogu to tako reći, to mi je i bilo najvažnije jer ti članovi i jesu stranka, stranka nije pojedinac, predsjednik stranke ili ja. Zato ponavljam da su izbori osnova svake demokracije, mogućnost izbora u jednakim uvjetima i okolnostima.
S druge strane, vrh stranke službeno je izrekao svoj stav u medijima te jasno naglasio da svaki član stranke ima pravo na svoje mišljenje i stav. Samo, kada ga izneseš, onda te više ne pozivaju na službene protokolarne aktivnosti na kojima si prije bio.
Zašto tako tvrd stav niste iznosili kad se odlučivalo o ulasku HNS-a u Vladu? Tada ste bili suzdržani, ali ne protiv. Je li vam danas žao što niste otišli zajedno s ostalim kolegama koji su potom osnovali Glas?
Moram istaknuti da je moj stav bio isti i prije dvije godine, samo je tada on bio poznatiji na lokalnoj razini. Moja funkcija, pa i odanost i odgovornost stranci nalagali su mi da učinim sve što je u mojoj moći i pokušam ispraviti ono što je loše. Jer otići je najlakše, to možeš uvijek, a posebno kad imaš nekakav izgovor. Sve se to događalo nekoliko dana nakon lokalnih izbora na kojima sam predvodio listu HNS-a koja je ostvarila najbolji rezultat u svojoj povijesti na županijskoj razini.
To su desetine općinskih, gradskih i županijskih vijećnika, načelnika, zamjenika načelnika pa bi bilo neodgovorno ostaviti sve te ljude. Machiavelli je rekao da ondje gdje postoji velika volja, poteškoće ne mogu biti velike. Ja sam svoju volju i želju iskazao i pokazao puno puta. Jednako kao i rješenja.
Premijer je rekao da ste vi bili jedan od onih koji je u noći preokreta jako puno radio na tome da HNS podrži aktualnu Vlada. Je li to točno?
S premijerom Plenkovićem, kojega poštujem, riješio sam to pitanje prilikom našeg razgovora u Čakovcu kad je Međimurje imalo priliku biti domaćin sjednici Vlade. Najvažnije jest da smo obojica svjesni svih događaja iz tog vremena i jasno smo se prisjetili tko je i što radio. Jedina i prava istina je ta da sam tada bio predsjednik Središnjeg odbora koji je, u okolnostima ostavke predsjednika stranke i odlaska potpredsjednika stranke, imao obavezu priopćiti rezultate glasovanja na Središnjem odboru drugoj strani.
Kad sam na tom sastanku vidio da su mnoge stvari u međustranačkim dogovorima već bile definirane u vrlo uskom krugu ljudi, učinio sam jedino što sam mogao, dao sam ostavku na sve stranačke dužnosti i sa stranačkom organizacijom u Međimurju donio odluku da ćemo tu pogrešku ispraviti iznutra i stranku vratiti na njezin pravi put. Hoćemo li uspjeti, vidjet ćemo.
Kazali ste i to da ste spremni sami otići iz HNS-a ne izađe li stranka iz vladajuće koalicije. Stojite li i dalje pri tome?
Nisam jedan od onih koji nešto kažu pa to poreknu, napuste položaj pa se vrate. Suočili smo se, za mene, s lošim rezultatom na europskim izborima. Taj rezultat posljedica je stanja u stranci. Ja nisam imao pregled stanja i zato me to potaknulo.
Stranka je pasivizirana, nestala je i ide u pogrešnom smjeru. Moramo se mijenjati i vratiti odgovornost u hrvatsku politiku. Krenuo sam od sebe i rekao da mi je žao što smo to učinili i što nismo išli na izbore prije dvije godine.
Odete li iz HNS-a, kakvi su vam planovi – izbori na listi SDP-a ili ste skloniji okupljanju nezavisnih župana na sjeveru zemlje?
Najprije očekujem da se stranka iskreno počne mijenjati iznutra, to mi je najveća želja i glavni preduvjet za bilo kakav, kako ga ja volim zvati, ‘clean start’. No također napominjem da sam danas i dalje vjeran HNS-u. O svemu “što ako“ govorit ću ako dođe vrijeme za to. Ali da, činjenica je da postoje alternative.
Ostanete li ipak u stranci, hoćete li se kandidirati za novog šefa HNS-a?
Nikad nije problem kandidirati se, a ja sam svoju kandidaturu istaknuo nekoliko puta. Pravo je pitanje što će učiniti stranački establishment i hoće li dopustiti izbore pod jednakim uvjetima i okolnostima.
Ono što ja sigurno znam jest da nikada neću odustati od onoga što ima smisla, što donosi rezultate, od svojega stava i vlastitog političkog ‘ja’. To nije opcija, čak i kada se čini nemoguće teško. Jer kada od toga odustanem, odustajem od sebe samog.
Što biste prvo mijenjali da ste u poziciji lidera?
Vodstvo, smjer, program, politike, vrijednosti. Posve nov početak na novoj političkoj platformi.
Ima li po vama više nade za HNS, može li stranka, nakon svih preokreta, stati na svoje noge?
Povjerenje je poljuljano, to je istina. Trebalo bi više vremena da dosegnemo razine na kojima smo bili nekad prije. A da bismo krenuli tim putem, potreban je novi zaokret i ‘clean start’.
Koga vidite kao glavnog krivca za današnje stanje u stranci?
Kao glavnog krivca vidim nekoliko loših odluka koje su donesene u teškim okolnostima. Ali nije problem pogriješiti, ludost je ustrajati na pogrešci. S pogreškom se treba suočiti i iz nje nešto naučiti.
A to je ono što pokušavam učiniti u stranci posljednjih mjeseci, stvoriti okolnosti da se svi suočimo s pravim stanjem stvari, kako u stranci tako i u percepciji stranke u javnosti.
Nosili ste listu za europske izbore, osvojili više glasova nego na prošla dva izborna ciklusa za parlament EU. Je li to pokazatelj da se s novim licima može raditi?
Ti su rezultati jasan pokazatelj da je to jedini pravi put. Percepcija osoba, politika, percepcija svakog političara jedni su od temelja svakog daljnjeg političkog djelovanja.
Da, to je teži put, ali mislim i da je jedini ispravan, posebno uzimajući u obzir to kako javnost percipira HNS.
U HNS-u vas optužuju da niste fer, da su oni uložili u vašu kampanju, pristali da na listu za EU izbore ne idete s SDSS-om, ali tvrde i da sve ovo govorite i radite jer ste dobri s Matom Radeljićem i bliski s Miroslavom Škorom. Kako to komentirate?
Stvarno bih volio kada bi mi to i rekli, kako ste spomenuli, u HNS-u, a ne da oni isti visoki izvori iz HNS-a plasiraju takve neistine, a u službenoj komunikaciji sa mnom o tome ni riječi. Nisam fer? Jer sam preuzeo odgovornost za stranku, stao na vrh liste kada su mi svi govorili da je to političko samoubojstvo, nisam fer jer sam svojim djelovanjem, po vlastitom modelu, viziji i djelovanju gotovo udvostručio politički rejting stranke, jednako kao što nisam fer jer sam jedini u svojoj županiji na službenim izborima imao više glasova nego HDZ i SDP zajedno?
A je li fer da su oni koji su trebali pokazati svoju snagu u svojim sredinama imali manje od 1% glasova? Je li to znak podrške i ulaganja u ikoga? Iskreno, meni je dosta one deklarativne podrške i tapšanja po leđima jer na ovim su izborima rezultati pokazali tko je i koliko bio fer. A u vezi s gospodom Škorom i Radeljićem, u ovih mjesec dana u novinama pročitao sam svašta, od toga da prelazim u SDP, pa u Reformiste, pa da ću biti u kampanji sa Zoranom Milanovićem, pa da navijam i radim za Radeljića i Škoru... Pametnome dosta. S obzirom na to da, otkako sam u politici, nisam uzeo ni jednu dnevnicu, a kamoli što drugo teško mi se može naći neka afera pa onda očito slijedi diskreditacija.
Koji je vaš stav o Škori kao predsjedničkom kandidatu?
On se uz predsjednicu Grabar-Kitarović i nekolicinu drugih kandidata profilira kao ključna osoba sljedećih predsjedničkih izbora. Rejtinzi pokazuju određene rezultate, ali sjetimo se prošlih predsjedničkih izbora kada su trendovi bili jedno, a konačan rezultat posve drukčiji. Kao i uvijek do sada, u prosincu će narod još jedanput odlučiti.
Koga će HNS po vašem mišljenju podržati – Milanovića, Škoru ili nekog trećeg?
O tome, kao i svim drugim takvim odlukama odlučuju stranačka tijela. Ono što znam je da će rasprava prije donošenja odluke svakako biti zanimljiva. Možda će stranka imati i svoga kandidata.
Jeste li zadovoljni najnovijom rekonstrukcijom Vlade?
Svako osvježenje u određenom trenutku dobrodošlo je i upozoravao sam na potrebu rekonstrukcije jer ni jedna Vlada ne može normalno funkcionirati kad je petina ministara suočena s ozbiljnim aferama. Koliko će nova rješenja biti dobra ili korisna, pokazat će vrijeme.
Treba li otići i ministar zdravstva Milan Kujundžić?
Problemi u sustavu zdravstva gomilaju se godinama i teško to može riješiti jedan ministar u jednom mandatu. Ako gledam s aspekta župana županije koja je osnivač i vlasnik zdravstvenih ustanova na svom području, tada mogu reći da je ministar Kujundžić doista dao priliku da se zdravstveni sustav razvija uvođenjem novih standarda, proširenjem bolnica, nabavom opreme iz fondova EU, a tada su uspješni oni koji imaju strategiju i viziju kako najbolje urediti zdravstveni sustav na svom području.
U Međimurju smo trenutačno u najvećem investicijskom ciklusu u zdravstvu vrijednim više od 170 milijuna kuna, reorganizirali smo primarnu zdravstvenu zaštitu povezujući je sa sekundarnom, nabavljamo opremu, sve naše zdravstvene ustanove smjestili smo u jedno dvorište, vrlo uspješno radimo na centru izvrsnosti u interventnoj kardiologiji i radiološkoj dijagnostici, dok smo prema kriterijima kvalitete bolnice, prosječnih dana ležanja, odnosa medicinskog i nemedicinskog osoblja, prosječne stope popunjenosti bolnice prema međunarodnim i optimizacijskim kriterijima na razini Europske unije. No najvažnija reforma u zdravstvenom sustavu nije ukidanje bolnica već transparentna i objedinjena javna nabava. Svaki ministar zdravstva koji to napravi, bit će uspješan ministar, a uštedjele bi se milijarde kuna.
Most traži raspravu o njegovu opozivu. Treba li zbog toga sazivati izvanrednu sjednicu Sabora?
O tome neka odluči predsjednik Sabora, predsjednica države ili Ustavni sud. Ono što se nikako ne smije dogoditi jest da se selektivno tumači Ustav ili Zakon i da se pogoduje bilo kome. Ako ustavni stručnjaci smatraju da se zahtjevu treba udovoljiti, onda tako treba i biti.
Kako gledate na najnoviji sukob HNS-a i Milana Bandića? Zagrebački gradonačelnik ne laže kada kaže da je dovoljno da njegovih 13 zastupnika kihne i da se Vlada zaljulja?
Kredibilitet hrvatske politike nestaje u onom trenutku kada nestaje kompetentnosti. Hrvatski građani ne smiju nikad živjeti sa sviješću da je vlada, političar ili dužnosnik nekompetentan u poslu koji obavlja. Jer tada gubite povjerenje. Budućnost Hrvatske gradi se na odgovornosti. A odgovornost proizlazi iz ponašanja političkih stranaka i političara.
U njegovu stranku učlanili su se i Milanka Opačić i Siniša Varga. Kakva je to poruka biračima?
Poruka sumraka hrvatske politike. Kad sam prije nekoliko mjeseci govorio da bih ja, da sam premijer, išao na prijevremene parlamentarne izbore, mislio sam upravo na to da postoji veliko nepovjerenje birača koji se osjećaju prevarenima i tako bih pokazao da se odgovornost vratila na adresu hrvatske politike. To je korektnije prema građanima i budućnosti Hrvatske. Želim našim mladima koji u ovom trenutku razmišljaju o odlasku iz Hrvatske reći – stanite, Hrvatska se mijenja. Želim da se Hrvatska promjeni.
Kako gledate na odluku Visokog prekršajnog suda po kojoj je ZDS u pjesmi Čavoglave zabranjen. Slažete li se tu sa Škorom da smo u nekim stvarima već zakasnili ili za takve stvari vrijedi „bolje ikad nego nikad“?
Pogrešno je pojednostavniti cijelu problematiku pozdrava „za dom spremni“ i nazivati ga isključivo starim hrvatskim pozdravom, a zanemariti činjenicu da je upravo taj pozdrav simbol nečega što predstavlja zločin koji je svakom civiliziranom čovjeku u ovoj državi općepoznat. Ne možemo zanemariti da taj pozdrav, na neki način, simbolizira i predstavlja mračno razdoblje naše povijesti. Smatram da se u hrvatskom javnom prostoru previše bavimo tom temom i što se tada događa?
Svakim javnim zahtjevom za progonom pobornika bilo koje ekstremističke ili opasne ideologije, mi zapravo dajemo toj ideologiji i pokretu na važnosti. Takve stvari treba javno ignorirati, a država mora omogućiti kvalitetan mehanizam poštivanja Ustava i Zakona i osigurati sankcioniranje kršenja Zakona. Snažna pravna država temelj je zdravije budućnosti. Ako je to mogla urediti jedna Njemačka ili Austrija, ne vidim razlog zašto ne bi mogla i Hrvatska.
Kakvo je danas stanje u Međimurju, posebice zbog nedavnih problema koje ste imali s romskom nacionalnom manjinom?
Radimo, kako bi se reklo, „punom parom“, puno se gradi, povlači novac iz fondova EU, najviše se ulaže u obrazovanje i zdravstvo, no stanje sigurnosti narušeno je i dalje. Država očito nema volje ozbiljnije riješiti problem koji ima većina stanovništva u Međimurju i to je loše.
U apelima, prijedlozima, molbama da pravna država počne funkcionirati, a zakoni se poštivati osjećam se usamljen, nema kvalitetne podrške Vladinih dužnosnika koji žive ovdje i poznaju taj problem ni saborskih zastupnika, a ni vodstva stranke kojoj pripadam. Srećom, opet kreću kampanje za razne izbore pa će biti puno obećanja i tapšanja. Prilika je to da možda netko negdje to čuje i poželi pomoći.
Smatrate li da se Vlada prema Međimurju odnosi maćehinski?
Otvaranje prostora za jačanje fiskalnih kapaciteta jedinica lokalne i regionalne samouprave te povjeravanje poslova Ureda državne uprave Županijama odlični su projekti koji će rezultirati efikasnošću i boljom uslugom za građane te realizacijom projekata, no ako uspoređujem odnos Vlade prema Međimurju i drugim regijama, definitivno postoji taj maćehinski odnos.
Mali plačljivac kojemu je izmakao carski EU mandat, sad glumi neku moralnu vertikalu, bolan je gubitak cca 350.000 Eura i blagodati niš koristi u Bruxellesu, kao što likuju žmiravko, lepi Valter brani Istru i čovjek 7-ministarski zmaj!