U političkim utakmicama prvi krug u konačnome rezultatu obično vrijedi koliko prvo poluvrijeme u loptanju: vidi se tko je jači. Kako se igra se nekoliko stotina terena, i kako se rezultat iz prvoga dijela ne prenosi na drugi dio, poslije prve runde lokalnih izbora u Hrvatskoj još je prerano, ili riskantno, proglasiti konačnoga pobjednika. Svi su akteri, po običaju, već istu večer proglasili da nisu izgubili, ako već svi nisu mogli pobijediti.
Stranka koja u nas obično pobjeđuje, kao Nijemci u nogometu, najlakše će naći razloga da može reći da je najbolje prošla, iako nije pobijedila kao u najboljim ranijim takmičenjima; da stoji bolje u najvećim gradovima, s izuzetkom Osijeka, HDZ bi mogao govoriti da je Hrvatska opet u „plavom“. Na rubu Zagreba, daleko od Rijeke, u opasnosti u Splitu, HDZ ne može proglašavati pobjedu prije kraja, a da opet u vlastitim očima ne ispadne ne-urbana stranka. Dosta je manjih ili srednjih gradova zadržala ili osvojila, neke možda i izgubi; u cjelini, uspjeh bez pravoga sjaja.
Ostale će stranke dokazivati da nisu izgubile, iako je iz nepotpunih podataka razvidno da nisu ni pobijedile kako su se nadale. Najjača stranka je ostala najjača, čak i u kriznim lokalitetima; vjernost iz uvjerenja, ili vjernost iz interesa, to će se i daje uzaludno istraživati. Pobjedničku sliku HDZ-a kvari Tomislav Tomašević i njegovo „Možemo“ u Zagrebu; oni mogu biti najveći pobjednik ako potvrde visoku prednost i opravdaju velike ambicije. Iz Zagreba, naime, puca pogled na Hrvatsku: borba za promjene u Zagrebu lako se može pretvoriti u borbu za promjene u Hrvatskoj. Ta perspektiva postaje sasvim realna. Zato bi Tomašević mogao biti noćna mora Andreja Plenkovića.
„Možemo“ pokazuje da može, lakše i više nego stariji brat na ljevici. SDP će, po svemu, očuvati svoju utvrdu na Kvarneru i u Primorju, zadržati neke važne „džepove“, neke još i dobiti i izgubiti. U cjelini, SDP se nije potvrdio kao snaga ljevice. HDZ je pobijedio već time što nije doživio sudbinu stranaka na vlasti da ih birači sankcioniraju, zato što ne vladaju onako (dobro) kako bi birači htjeli. Pobijedio je i time što je zadržao, ili čak povećao prednost pred glavnim rivalom s ljevice. Čak se i u Zagrebu tješi da je bolji od SDP-a, a Davor Filipović ispred Joška Klisovića. Mala je to utjeha kad će Bandićeva saveznica ili (vlastima) ozloglašeni Škoro ući u drugi krug, a Tomašević ima toliku prednost da bi stigao prvi na cilj da mu glavni rivali polome obje noge. Ostala bi mu čitava glava s kojom je godinama formulirao svoj antibandićevski projekt i osvajao pozicije reformatora u javnosti. To je ključ njegove pobjede.
Ako se otarasio SDP-a, Andrej Plenković je dobio jednoga, ako ne i dva konkurenta, ne samo na lokalnoj, nego u perspektivi na nacionalnoj razini. Osvoji li svu vlast u Zagrebu, Tomašević može biti s modelom moderne i transparentne politike toliko opasan HDZ-u u Hrvatskoj koliko mu je Bandić sa svojim inženjeringom bio poželjan u Saboru. Mogla bi se i u Splitu otvoriti bitka za Hrvatsku, ako Ivica Puljak potvrdi prednost nad HDZ-ovim kandidatom.
Može se očekivati da će Plenkovićeva stranka težište borbe prebaciti u Split, da spasi svoga vojnika Mihanovića, i da izbjegne da se tamo otvori novi poligon na kome bi se uvježbavala politika za rušenje HDZ-a. Ako bi se novim, svježim ličnostima pridružio i Marko Vučetić, koji je zadarskog gradonačelnika doveo u položaj da može izgubiti, formirao bi se svojevrsni trijumvirat koji bi mogao u budućim izborima predvoditi alternativu za vlast u Hrvatskoj. Na ljevici i na liberalnom centru pojavile su se, dakle, nove ličnosti i nove stranke koje dobivaju šansu da se nametnu kao ozbiljni savez za promjene u zemlji.
Na desnici, pak, ni Domovinski pokret, ni Most nisu pokazali potencijal za promjene, čak ni u Slavoniji, ni u Dalmaciji, gdje su najviše očekivali. S te strane Plenkoviću ne dolaze glavne prijetnje; nisu stekli uporišta iz kojih bi napadali Vladu i vladajuću većinu. Lokalni izbori mogli bi poprimiti nacionalne dimenzije, ostvare li se glavne pretpostavke, naznačene u prvome krugu.
>> VEČERNJI TV Ankica Mamić o rezultatima izbora
nova vesna pusić..i mesića ,pusićku i tu ekipu su podupirali eph grupa i svećenik tolj,udruga prsten,fratri daidže iz sarajeva,šeksova ekipa iz hdz a( treba se samo prisjetit kako su hdz ovc i 2000 agitirali da se glasa za mesića umjesto za budišu) i dobar dio crkve. treba se sjetit kako je bozanić pričom o grijehu struktura dao krila oporbi a onda naglo mu je maca popapala jezik kad je račanova vlast po istom modelu nastavila privatizaciju tj.predaju svega što vrijedi za 1 % realne vrijednosti..isti likovi kojiji su bili iza pusićke i mesića danas su iza tomaševića...a i politika je ista..danas priča o službenim vozilima i dolasku na posao biciklima....a nitko od ,,novimara,, da ga upita što je s garancijom prometa na zagrebačkom aerodromu....zar grad nije 35 % vlasnik aerodroma i što on kao ,,liberal,, misli o tom ugovoru.....doduše tko da ga upita.... novinari styria grupe kojima je šef isti onaj tolj koji je bio u eph grupi.....