Iako se o pretendentima na Bijelu kuću govori već neko vrijeme, trenutak kada je Hillary Clinton objavila svoju kandidaturu vjerojatno će obilježiti početak maratonske izborne sezone koja bi mogla biti i pomalo dosadnjikava zato što ni među demokratima ni među republikancima nema kandidata za koje bi se moglo reći da imaju barem natruhe političke karizme kakvu su, primjerice, imali John Kennedy, Ronald Reagan, Bill Clinton ili Barack Obama. Obje velike stranke kao da su se zaglavile u živom pijesku iz kojeg se ne mogu iskobeljati, kao da su potrošile svu vitalnosti i sposobnost da u svoje redove privuku ljude s idejama i sposobnošću da sklope političku agendu koja će biti atraktivna biračima.
U sve većoj mjeri stranke su se počele oslanjati na pripadnike svojih političkih dinastija kao na nekakav siguran izbor. Čini se da i sami pripadnici tih političkih obitelji nekako računaju da će se u političke orbite vinuti na krilima i karizmi članova svojih obitelji koji su već obnašali neku visoku dužnost. Tako i Hillary Clinton računa da će je birači barem djelomično poistovjetiti s Billom Clintonom, a Jeb Bush barem u svojoj podsvijesti računa da bi iza njega mogli stati kršćanski konzervativci i druge slične živopisne vjerske skupine koje su čak dva puta iznijele izbore njegova brata.
Sve ovo navodi na razmišljanje o tome jesu li Sjedinjene Države na političkoj razini postale svojevrsna oligarhija. Već neko vrijeme određen broj američkih sociologa i politologa pita se je li gomilica financijski i politički moćnih američkih obitelji potpuno uništila onu moćnu demokratsku viziju vrlo jake srednje klase koja zapravo ima presudnu riječ na svakim izborima u SAD-u. Oni su zapravo sve bliže zaključku da zemljom vlada relativno ograničen broj moćnih obitelji koje u svojim rukama drže i financije i politiku. I statistika govori u prilog tome – 400 najbogatijih Amerikanaca u svojim rukama drži bogatstvo koje je veće od onoga koja se nalazi u rukama 160 milijuna, odnosno više od polovice američkog stanovništva. To je podatak iz 2011. godine, a uzevši u obzir trendove, razlika je sada još i veća. To izgleda ovako – 1 posto najbogatijih raspolaže sa 43 posto bogatstva, 4 posto malo manje bogatih raspolaže sa 29 posto financijskih resursa, a sljedeća skupina od 15 posto stanovništva raspolaže sa 21 posto bogatstva. Preostalih 80 posto Amerikanaca ima u svojim rukama svega sedam posto novca.
Thomas Piketty je u svojem Kapitalu u 21. stoljeću vrlo otvoreno napisao da postoji ogroman rizik da SAD doista postane prava oligarhija te da to ne daje nimalo optimizma u vezi sa smjerom u kojem se ta zemlja kreće u političkom smislu. Rezultati istraživanja na temelju kojih je napravljeno i nekoliko znanstvenih studija pokazuju da većina Amerikanaca ima izuzetno malo utjecaja na odluke koje donosi tamošnja vlast. Ta većina, istina, uživa u temeljnim demokratskim tekovinama kao što su slobodni izbori, sloboda govora i udruživanja, ali o najvažnijim stvarima, pogotovo o onima koje se tiču zaštite bogatstva i profita, odlučuje takozvana "civilna oligarhija". U takvom sustavu prosječan mali čovjek dobiva ono što želi samo ako se to poklapa s interesima financijske i gospodarske elite.
Upravo zato su fundraiseri, skupovi na kojima stranka ili kandidat prikupljaju sredstva za svoje političke kampanje, u većini slučajeva jedan od najboljih pokazatelja kojem kandidatu ili stranci su skloni oni koji raspolažu velikim količinama novca. Bogati proračuni za predizborne kampanje mogu jasno pokazati iza kojeg kandidata su stali oni koji raspolažu pravom moći.
Neki to rade i potpuno otvoreno, poput kralja kockarnica Sheldona Adelsona teškog oko 31 milijardu dolara. On je još prošle godine najavio da će investirati ogromnu količinu novca u tajnog republikanskog kandidata, pripadnika republikanskog mainstreama, koji će moći privući kritičnu masu birača i tako se useliti u Bijelu kuću. On je već okupio četvoricu potencijalnih kandidata pa se već govori o Adelsonovim predizborima, što će proces stranačkih predizbora učiniti potpuno irelevantnim. No veliku sposobnost da privuče jako puno novca ima i Bill Clinton. I tako se bitka za birače polako pretvara u bitku za bogataše...
Financijeri ratova 21 st .Amerika the dream come true .Moderan terorizam