I danas, četiri i pol godina od migrantske krize koja je u jesen 2015. pogodila Europu, kada je preko Hrvatske prešlo više od 600.000 migranata, mnogi se sjećaju kolona, kampa u Opatovcu, autobusa i vlakova koji su ih prevozili do Mađarske i Slovenije, policijskih osiguranja… Ipak, najbolja i najsvježija sjećanja imaju građani s krajnjeg istoka Hrvatske koji su iz prve ruke svjedočili svim tim događanjima.
Upravo stoga najave turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana kako će, ako EU ne bude ispunila njegove zahtjeve, pustiti oko četiri milijuna izbjeglica smještenih u tamošnje kampove da krenu prema državama zapadne Europe, upravo je kod građana istoka Hrvatske izazvala najveću zabrinutost. Jedan od razloga tome je i činjenica da bi, ako bi se i dogodio taj novi migrantski val, upravo istok Hrvatske bio prvi na udaru. U cijeloj toj priči zabrinjava ih i činjenica što je u susjednim naseljima u Srbiji, prije svega Šidu i okolnim mjestima, zabilježeno više slučajeva nasilja migranata, provala, krađa, pa čak i nasrtaja na mještane.
Na tim su prostorima tri kampa za migrante kojima ni na koji način nije ograničeno kretanje. Zbog svega toga je Vlada Srbije u to područje poslala specijalne postrojbe policije kako bi obuzdala migrante i zaustavila nasilje koje je uzelo maha. I sami smo se uvjerili da policajci, uza svu potrebnu opremu, patroliraju Šidom i nadgledaju sve što se događa. Sami građani kažu da se osjećaju sigurnije, ali ne kriju i da ih je strah Erdoğanovih najava.
– Ne bojim se, ali strah me je zbog djece. Zbog svih tih najava mislim kako nikome ne može biti svejedno. Ipak je to nešto sasvim drugačije što se događa i s čim se mještani susreću – kaže nam Ljubica Kler iz Šida. Dodaje kako ona živi normalno te da na migrante u Šidu više i ne obraća pozornost jer su oni postali dio njihove svakodnevice. Neki je pozdrave, neki ne, ali svi oni idu svojim poslom i svojim ciljem. Kaže kako je i sama čula za probleme koje su migranti pravili po Šidu i okolici, ali i da isto tako zna i za slučaj kada je jedan od migranata spasio život djetetu koje je palo u jezero.
– Niti smo mi svi isti niti su migranti svi isti – istaknula je Kler.
Uz Šid je posebno na udaru migranata obližnje selo Adaševci, gdje se nalazi i jedan od kampova u kojem su već godinama smješteni migranti. Prema nekim informacijama, u tome kampu nalazi se 700-ak migranata koji se također kreću slobodno te ih se svakodnevno može vidjeti u selu. Zajedničko svima im je da se uvijek kreću u grupama i da najčešće na leđima imaju ruksake.
– Činjenica je kako mi u Adaševcima već pet godina, odnosno od kako je ustrojen taj kamp, ne živimo normalno. Nekadašnji uobičajeni život u jednom selu preko noći se promijenio u nešto sasvim drugo na što nismo navikli ali na što smo prinuđeni. Postalo je normalno da po selu viđamo migrante, da se zaključavaju dvorišta i kuće s prvim mrakom, da se navečer više ne šeta kao prije kao i da roditelji navečer obavezno odlaze po djecu u školu. Imali smo i niz provala i krađa po vrtovima. Jednostavno ne osjećamo se niti ugodno, a niti sigurno – rekla nam je prodavačica u Adaševcima Zagorka Bojanić.
Pokušaj proboja
Nebrojeno je puta dolaskom na posao, u ranim jutarnjim satima, sretala migrante kako se pješice vraćaju iz smjera Hrvatske. Mišljenja je kako oni okolne linije poznaju bolje nego bio koji seljanin. U selu je prometno i u večernjim satima kada migranti ponovno odlaze po nekom svojem poslu, i to opet u grupama i s ruksacima na leđima. Pri tome treba znati i kako je u Adaševcima velik broj praznih kuća za koje nitko ne zna jesu li obijene ili nisu, ima li koga unutra ili ne. Problem je i kada vide djevojke i žene na cesti te, kako kaže Bojanić, neugodno „zure“ u njih.
Prema njezinim riječima, situacija se u selu promijenila nabolje otkako je u Šid i okolna sela došla policija iz Beograda koja redovito patrolira selom. Oni pri tome na ulici kontroliraju tko je od migranata na koje nalete legalan, odnosno prijavljen državnim vlastima i posjeduje za to iskaznicu, kao i tko su među njima nelegalni. Te nelegalne trpaju u policijske marice i odvoze dalje.
– Sve to što se događa neće biti ništa u odnosu na ono ako Erdoğan zaista pusti sve te migrante iz Turske. Najveći dio njih krenut će preko Srbije, a onda i u Hrvatsku. Dobra stvar je što oni ne žele ostati ni kod nas ni kod vas, a loša što ih, ako zaista krenu u velikom broju, ništa neće moći zadržati. Među njima ovdje nema žena i djece, to su sve mladi muškarci. Ja često kažem kako je to prava vojska jer mi tako izgledaju, a pri tome su spremni na sve – istaknula je Bojanić.
Da je tako, i sami smo se uvjerili kada je na ulazu u dvorište nekadašnje bolnice Principovac, gdje je sada jedan od kampova s migrantima neposredno uz granični prijelaz prema Hrvatskoj, došlo do gužve. Skupina od 50-ak migranata, među kojima nije bilo žena i djeca, u jednom trenutku je uz glasne povike krenula prema cesti gdje ih je dočekala srbijanska policajca pokušavajući ih vratiti. Ubrzo su se s druge strane granice vidjela i vozila hrvatske policije, a u kamp je došla i srbijanska specijalna policija. Prema neslužbenim informacijama, na području Srbije nakazi se oko 10.000 migranata, a potpredsjednik Vlade Srbije i ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović kaže kako ih je oko 6000.
– Sve institucije Republike Srbije spremne su reagirati i zaštititi granice i sigurnost naših građana ako dođe do znatnijeg migrantskog vala. Srbija neće biti parkiralište za migrante niti će u Srbiju netko vraćati iz EU i naseljavati na stotine tisuća migranata – poručio je Stefanović. Napomenuo je i kako je Srbija u posljednjih pet godina znatno unaprijedila kapacitete granične policije, što u ljudstvu, što nabavom dronova, termovizijskih kamera i druge opreme te da su sposobni zaštiti državne granice. Slična je situacija i u pograničnim dijelovima Hrvatske koji se naslanjaju na Srbiju gdje građani s velikom zabrinutošću gledaju što se događa u Turskoj strahujući od novoga migrantskog vala. Vidljiva je pojačana prisutnost granične policije, na što su građani s istoka Hrvatske već navikli. Kada govore na ovu temu svi upozoravaju na poluprazna sela, velik broj praznih kuća, većinom starije stanovništvo, ali se prisjećaju i migrantske krize iz 2015. godine.
– Te godine bilo je zaista strašno u Tovarniku, a bojim se i pomisliti što bi bilo kada bi se dogodilo to što Turska najavljuje. Zaista nemam ništa ni protiv koga, ali riječ je o ljudima druge kulture, drugog jezika, koji su agresivni i spremni na sve. Mislim kako se njima ne može pomoći, ali isto tako i da nas policija i vojska moraju zaštiti kako bismo živjeli normalno – kaže nam Rosa Kokošarević iz Tovarnika te dodaje kako ne krije da ju je strah ako opet dođe do migrantskog vala jer će njeno selo biti prvo na udaru. Dodaje i kako policije ima dosta, ali i da nije sigurna kako ih oni mogu zaustaviti ako dođe do veće navale migranata.
– Lako je nekome govoriti što i kako kada živi 300 ili 500 kilometara odavde. Trebaju se svi oni staviti u našu kožu. Mislim i kako čelnici Hrvatske iz Zagreba moraju imati na umu kako ovo više nije samo granica Hrvatske nego i EU i da im je cilj prije svega da zaštite svoje građane – rekla je Kokošarević.
Ništa manja zabrinutost nije ni u ostalim selima iako su na prvi pogled nešto dalje od same granice. Upućuje na to i Mile Medved iz Donjeg Novog Sela koje je desetak kilometara udaljeno od MGCP-a Bajakovo. I on govori kako unatoč svim naporima policije svako malo u selu viđa migrante koji su nekako prošli granicu. Najčešće je to noću, a viđali su ih ne samo po selu nego i voćnjacima pa i dvorištima obiteljskih kuća.
– Oni su krenuli prema zapadnoj Europi i do Hrvatske su prešli na stotine pa i tisuće kilometara tako da će učiniti sve da pređu granicu na bilo koji način. Pratim to što se događa i nije mi svejedno kada čujem što Erdoğan poručuje – jasan je Medved. Za one koji ne žive blizu državne granice, koja je konstantno na udaru, Marina Adamec (21) iz iločkog naselja Bapska ispričala je kako mladi na tim prostorima žive već godinama.
– Sada kada je policije više u selu, sigurniji smo, ali se i dalje svi zaključavamo čim padne mrak. Nema više šetnji po selu, sjedenja ispred kuća, okupljanja po ulicama. Ako i idemo negdje uvijek nas ide po nekoliko. Jedno vrijeme me je i mama dočekivala ispred sela kada se vraćam s posla jer je bila u strahu – u dahu nam je ispričala Marina.
Dodaje i kako kroz Bapsku, od koje je Šid svega nekoliko kilometara zračne linije, svako malo prolaze migranti koji ilegalno prijeđu granicu. Viđaju ih u svako doba dana, a često se noću čuje i jak lavež pasa koji upućuje na nepozvane goste. U Bapskoj je provaljeno i u jednu napuštenu kuću, a obijena je prodavaonica. Dogodilo se i da mještanima preko noći netko obere grožđe ili pokupi povrće iz vrta. Provale su zabilježene i u prodavaonicama u Iloku i još jednom iločkom prigradskom naselju Šarengradu. Za to su osumnjičeni migranti koji su bili, ili su još, smješteni u jednom od migrantskih kampova. Podsjetila je i kako su se te 2015. godine mještani Bapske, u vrijeme migrantske krize i kada su migranti iz Srbije upravo preko njihova sela išli do Opatovca, organizirali i na ulici im dijelili hranu, sokove, vodu, mlijeko, čaj, voće, slatkiše, odjeću, igračke za djecu…
Spavamo ‘obuveni’
– Mislim kako se to sada, kada bi se dogodilo opet, ne bi ponovilo. Sve je nekako drugačije nego što je bilo prije pet godina. Radi svega što se događa i što se čuje mještani su jednostavno nekako izgubili empatiju prema njima. Razlog je tome što nas je sve po malo strah i jer ne živimo normalno– rekla je Adamec.
Govoreći na temu novoga potencijalnog migrantskog vala Ruža Veselčić-Šijaković, načelnica Općine Tovarnik, kaže kako kod mještana nema nikakvog velikog straha.
– Nismo se bojali ni te 2015. godine, ali se dogodilo. Ne strahujemo ni sada i opet se nadamo da se neće ništa dogoditi i da će države prije nas odraditi svoj dio posla. I te 2015. godine očekivalo se nekoliko stotina migranata da bi ta brojka narasla na tih 600.000. Sada, poučeni ranijim iskustvima, spavamo „obuveni“ i spremni smo kako bismo mogli odmah početi djelovati ako bude potrebno. Za sada nemamo nikakvih informacija ni od policije ni od Vlade RH – rekla je Veselčić-Šijaković. I ona podsjeća na niz aktivnosti koje su mještani općine i sama Općina prije pet godina poduzeli pa su tako dijelili i hranu, osiguravali električnu energiju za punjenje mobitela, voće, igračke za djecu… Imali su i određenih troškova, ali im svejedno Vlada RH do danas nije isplatila još 50.000 kuna.
– Nitko ne zna što će biti, ali će biti kako mora biti jer o tome svemu odlučuje visoka politika. Nije me strah i nemam ništa ni protiv koga, ali među njima je najmanje onih koji dolaze iz ratnih područja. Najviše je ekonomskih migranata. Najvećim su dijelom to muškarci. Isto tako nije mi jasno ni zašto svi oni ne idu prema bogatim arapskim državama, koje su im puno sličnije nego mi, nego idu prema državama zapadne Europe, gdje ih nitko ne treba – zaključila je Veselčić-Šijaković.
Što mještani pograničnih naselja kažu o krizi?
Kako se priča promjenila? Branimir je prije 5 godina pričao o liječnicima i inženjerima o jadnoj dječicu, pljuvao je po onima koji su spominjali horde vojnosposobnih muškaraca. Shvatio je pogrešku? Ili je dobio drugačiji naputak?