Godinu je dana od početka pandemije, došla su cjepiva, no nepoznanica oko korone i njezina utjecaja na naš život kao da je sve više. Prošle godine na proljeće u Hrvatskoj je glavni zadatak bio spasiti što se spasiti dade od turističke sezone. Riskirali smo, prvi se otvorili i ta je operacija za one prilike završila vrlo uspješno, ostvarili smo više od 50 posto prometa od rekordne 2019. Mnogi u Hrvatskoj žive od turizma i o njemu ovise, a prošlu sušnu godinu nekako smo izgurali uz nadu i utjehu da ćemo u 2021. sve to nadoknaditi i naplatiti izgubljeno.
Kako sada stvari stoje, gotovo je sigurno da se to ove godine neće dogoditi. Izglednije je, međutim, da će i ova turistička sezona biti sušna, a mnogi realniji već shvaćaju da bi mogla biti još izazovnija nego prošla. Veliki hrvatski hotelijeri već su prekrižili Uskrs i predsezonu i fokusiraju se na ljeto, kada počinje sezona kupanja. Kako to da je već nestao optimizam i da izgleda da bi se Hrvatska mogla vratiti onom lijepom i staromodnom turističkom sloganu “Mediteran kakav je nekad bio”. Pa upravo stoga što nam drugi put neće uspjeti ona ho-ruk taktika iz 2020., jer naše će emitivne zemlje, ne poboljša li se znatno situacija s koronom, sigurno raditi veće probleme oko protočnosti svojih turista prema drugim zemljama.
Austrijancima, Talijanima i Nijemcima propala je već druga zimska turistička sezona i sigurno će učiniti sve da svoje građane pokušaju zadržati radi ljetne sezone u vlastitoj zemlji. Drugo, turističke zemlje poput Grčke, Turske, Španjolske, ali i ostale mediteranske destinacije, već se sad pripremaju kako bi znatno organiziranije i originalnije ušle u sezonu, što će se samo po sebi morati odraziti i na Hrvatsku. Treće, ne postoje nikakva jamstva da će se EU do ljeta uspjeti dogovoriti o COVID putovnicama, pogotovo ako novi sojevi ugroze efekte cijepljenja i ako se pojave znatnije reinfekcije.
Hrvatska, naravno, u turizmu ne može sasvim podbaciti, no jasno je da se turistička sezona priprema upravo sada i da ćemo morati biti još domišljatiji. Ovakva je situacija potpuno jasna državnim institucijama i već su na velikim mukama kako organizirati i što originalno napraviti da Hrvatska bude i ove godine mamac za turiste, pogotovo one zabrinute za svoju sigurnost. Ostaje nam nada da će zajedno s turističkim aparatom uspjeti smisliti rješenja. Nitko o njima, naravno, još ne želi javno govoriti zbog opreza radi konkurencije.
No, u najjačoj emitivnoj zemlji Njemačkoj već provode ankete iz kojih je poprilično jasno što možemo očekivati i kako razmišljati. Sve se vrti oko cijepljenja, pa će 77 posto Nijemaca putovati u inozemstvo ako se uspiju cijepiti. Njih 70 posto na odmor će putovati automobilom, što je plus za Hrvatsku. Nešto više od četvrtine njih, 26 posto, ići će isključivo u turistička odredišta koja će uvjetovati, odnosno biti otvorena samo za one koji su se cijepili. I još jedan plus za Hrvatsku, 61 posto anketiranih preferira smještaj u izdvojenoj kući za odmor u prirodi. Prema ovoj anketi, dakle, što se Nijemaca tiče, mogla bi se ponoviti 2020., uz uvjet, naravno, da se i Hrvatska do ljeta procijepi i da u međuvremenu ne nastane panika zbog novih sojeva, koji neće značajnije reagirati na postojeće cjepivo.
Ima tu puno “ako”, no kako god bude, već se da zaključiti da ni ove turističke sezone u Hrvatskoj neće baš biti prostora za masovke, tulume, beach-partyje pa tako ni za noćne klubove i Zrće kao pojam tog oblika popularnog turizma. Očito je da će Dalmacija, pogotovo Split, ostati zakinuta i ovog ljeta. Bilo bi mudro, dakle, da već sada u tim krajevima počnu tražiti alternativu kako bi ipak preusmjerili dio turista k sebi. Može se očekivati da bi sjevernojadranska odredišta mogla opet puno lakše prebroditi sezonu. Kako im svima može sada pomoći država? Tako da, koliko god to politički nezgodno bilo, zbog manjka cjepiva i afera oko cijepljenja preko reda ili nadolazećih lokalnih izbora, brzo i opet prilagodi prioritete.
Ovisi li o tom potezu koliko će milijardi eura više biti u državnom proračunu, onda hitno treba među prioritete uvrstiti turistički sektor. To znači da prednost mora dobiti radno aktivno stanovništvo koje radi u turizmu, jer kao što vidimo, procijepljenost zaposlenih u turizmu bit će jedan od prvih uvjeta na koje će turisti iz emitivnih zemalja gledati pri donošenju odluke kamo otići na toliko dugo čekani ljetni odmor. Otvaranje kafića i restorana, čime smo trenutačno najviše opterećeni, jest važno pitanje, no veći je problem što napraviti da ti ugostiteljski objekti ne ostanu prazni. Kako su prošle godine gužve u noćnim klubovima bile izgovor nekim zemljama da pozovu svoje turiste na hitni povratak, bolje da se već sada razmišlja kako ih eventualno uklopiti, jer tuluma očito i dalje neće biti.
U državnoj kasi caruje propuh. RH je palijativni pacijent koji živi od turizma, doznaka dijaspore i prodaje resursa... Ova anacionalna svita za vrijeme sezone otvorit će i dopustiti sve što im gospodari iz Bruxellesa striktno ne zabrane... Ljudski životi su Plenkoviću i drugovima zadnje na listi interesa...