U HDZ-u bukti nezadovoljstvo, a stranački izbori, koji počinju od siječnja, dodatno će rasplamsati stranačke strasti i prijepore. Da Andrej Plenković, očito, u nečemu griješi u svojoj politici, birači HDZ-a signalizirali su još na europskim izborima kada je stranka postigla povijesno najlošiji rezultat od 22,7 posto. Da u HDZ-u kuha svjedoče i grupe na WhatsAppu i Viberu u kojima nižerangirani članovi HDZ-a vrijeđaju Plenkovića i njegovu politiku, HDZ-ove koalicijske partnere HNS i SDSS, a pojedini članovi promoviraju predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru.
Zanimljivo je da izvori iz tih grupa tvrde kako kritikama u grupama “Uskoci i hajduci” te “Zna se HDZ” nije izložena predsjednica i HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. Vrh HDZ-a te je grupe sveo na mjesta gdje se širi govor mržnje i prijeti onima s kojima se politički ne slaže, pa su protiv 15 nižerangiranih članova HDZ-a pokrenuti stegovni postupci na HDZ-ovim sudovima časti i vjerojatno će svi biti izbačeni iz stranke. Međutim, u velikom dijelu stranke Plenkovićev obračun s neistomišljenicima u grupama HDZ-ovaca doživljava se kao čistka uoči stranačkih izbora. Plenković je, očito, svjestan da u članstvu HDZ-a postoji priličan otpor njegovoj politici i uoči unutarstranačkih izbora, na kojima ima već četiri praktički deklarirana protukandidata – Stiera, Kovača, Karamarka i možda Penavu – želi ojačati svoju poziciju.
Čak četiri protukandidata za predsjednika HDZ-a pokazuju da je Plenkovićeva pozicija prilično oslabljena ili pak njegovi oponenti smatraju da je Plenković poljuljan u stranci. Sve to upućuje na tešku političku bitku koju je predsjednik HDZ-a odlučio već sada povesti jer nema drugog objašnjenja zašto je baš uoči službene predsjedničke kampanje otvorio temu o sukobima u HDZ-u. Osim toga, te grupe postoje već tri ili četiri godine, a sporne poruke mržnje koje su plasirane u javnost stare su više od šest mjeseci. Budući da su članovi “Hajduka i uskoka” i “Zna se HDZ” i razni ministri, glasnogovornik Vlade Milić, Mario Kapulica itd., smatra se da je Plenković i prije mogao znati za njih, ali tajming za kazne odabran je sada.
Dio članova Predsjedništva uvjeren je da afera s grupama na WhatsAppu i Viberu i obračuni u HDZ-u zbog “unutarnjih neprijatelja” štete Kolindi Grabar-Kitarović u predsjedničkoj kampanji. Plenkovićeva ekipa, sasvim suprotno, smatra da se time predsjednici pomaže jer se iz stranke eliminiraju oni koji zastupaju Miroslava Škoru. Međutim, među članovima spornih HDZ-ovih društvenih grupa koje je središnjica lokalnim organizacijama poslala na stegovne postupke ima i onih koji apsolutno zagovaraju predsjednicu, ali su protiv Plenkovića. Uskomešala politička atmosfera u HDZ-u otvara niz pitanja, posebice kada je riječ o budućnosti HDZ-a. Ako pogled usmjerimo nakon izbora u HDZ-u, nameće se analiza poslijeizborne situacije. Što donosi eventualna pobjeda Andreja Plenkovića, a što nekoga od njegovih oponenata? Slijedi li HDZ-u raskol kao u slučaju Sanadera i Pašalića? Hoće li se Plenković, ako pobijedi, obračunati sa svim neistomišljenicima u HDZ-u ili će eventualna Stierova pobjeda ponovno vratiti desnicu u HDZ? Je li vrijeme da i HDZ i ostale stranke dopuste frakcije, legitimne stranačke struje koje se ne slažu s politikom vodstva, ali ostaju dio HDZ-a?
Onaj tko pobijedi na izborima u HDZ-u, a u svibnju i lipnju biraju se Predsjedništvo i predsjednik stranke, vlo brzo, već u jesen, sastavljat će liste za Sabor na parlamentarnim izborima čime će stranačke reprezente potpuno skrojiti po svojoj mjeri. Osim ako izbor predsjednika i Predsjedništva stranke ne bude kompatibilan. Recimo, pobijedi Plenković, ali u Predsjedništvu budu njegovi oponenti. U tom slučaju oštrica predsjednika ne može biti tako britka. Dio HDZ-ovaca, pa i onih bliskih Plenkoviću smatrao je da bi Plenković prvo trebao izići na parlamentarne izbore, pa tek onda na unutarstranačke. Međutim, za to više nema vremena, a i Plenković je očuvao koaliciju s HNS-om, pa na stranačke izbore ne može izići kao eventualni relativni pobjednik parlamentarnih izbora. Sada mu politička sudbina dobrim dijelom ovisi i o rezultatu Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima i s hipotekom tih izbora ide na izbore u HDZ-u. Politički analitičar Ivica Relković objašnjava kako na unutarstranačkim izborima u HDZ-u postoje samo dvije opcije, odnosno dva moguća scenarija. Ili će pobijediti aktualni šef HDZ-a Plenković ili će on biti poražen od desnog krila HDZ-a.
Pozivanje na Tuđmana
– U slučaju Plenkovićeve pobjede moguć je raskol kao u slučaju Pašalića i Sanadera uoči tadašnjih izbora u HDZ-u, ili raskola neće biti nego će HDZ-ovci koje Plenković neće staviti na liste za Sabor otići iz stranke i priključiti se suverenističkim opcijama koje su prilično snažne izvan HDZ-a – smatra Relković. Da bi suverenističke opcije bile primamljive HDZ-ovcima koje bi Plenković eliminirao ili makar marginalizirao i pasivizirao objašnjava time što te opcije u smislu članstva i kandidata nisu ekipirane da bi mogle pokriti svih 10 izbornih jedinica, pa bi odbačeni HDZ-ovci mogli na tim listama dobro kotirati. U slučaju opcije B, nastavio je Relković, koja podrazumijeva ujedinjavanje Plenkovićeve desne oporbe u HDZ-u oko jednog protukandidata koji bi ga pobijedio, onda se HDZ pomiče udesno i dolazi do objedinjavanja suverenističkih opcija s HDZ-om.
– Tada je moguća svojevrsna reanimacija Domoljubne koalicije, odnosno okupljanje desne koalicije oko HDZ-a jer bi se sve desnije od HDZ-a ponovno sljubilo s HDZ-om – drži Relković. Po toj varijanti, nastavio je Relković, gubitnici ostaju Plenković i njegova ekipa.
– U HDZ-u uvijek postoje različite struje, a pripadnici različitih struja obično se priklanjaju pobjedniku, kao što su Sanaderu pretrčali razni pašalićevci, iIi oni koji se ne vide u svjetlu nove politike odlaze iz stranke – rekao je Relković.
Đuro Perica, HDZ-ov veteran i počasni predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a, smatra da se HDZ-u nikada neće dogoditi raskol u klasičnom smislu te poručuje da koliko ima glava toliko treba biti mišljenja.
– Nakon izbora u HDZ-u stranka će se vratiti sebi. HDZ je sada previše otišao u liberalne vode, previše je komunističkih unuka u vodstvu stranke. HDZ ne smije biti socijalno-liberalna stranka, neki će morati suspregnuti svoje komunističke korijene. A na izborima u HDZ-u pobijedit će onaj tko dobije najviše glasova. Često sam na terenu i vidim da ima puno nezadovoljnog članstva. Nezadovoljni su liberalizacijom HDZ-a i pomicanjem HDZ-a prema lijevom centru – tvrdi Perica. Unatoč tome što se mnogi u HDZ-u pozivaju na pokojnog Franju Tuđmana, nastavio je Perica, današnji HDZ ne počiva na Tuđmanovim temeljima.
– Pozivaju se na Tuđmana, a on se okreće u grobu, kad tako moram reći. I to što Plenković tvrdi da je Tuđman odredio 22. lipnja kao Dan antifašističke borbe, to je netočno, taj je datum bio prijedlog Vlade Franje Gregurića – rekao je Perica premda rijetko tko taj datum spori kao Tuđmanovu ideju. Franjo Tuđman je, dodao je, veličina koja je nedostižna za sve “trabante” koji se na njega pozivaju.
– Prijete se izbacivanjem članova iz HDZ-a, ma hajte molim vas, u demokraciji toga nema. Pa ne možeš u demokraciji kritiku dočekivati na nož. Nema grijeha struktura u razmišljanju i zauzimanju stava. Ako iznosim drukčije mišljenje, time vas nisam povrijedio nego sam vam ukazao da se s nečim ne slažem – poručio je Perica. Posebno je bio kritičan prema Vladimiru Šeksu koji je na Predsjedništvu otvorio raspravu o kritikama u društvenim grupama riječima da “traži rezanje glava”.
– To kod Franje Tuđmana ne bi prošlo! Što znači “rezati glave”? Ljudi poput Šeksa smatraju da su za sva vremena, on je jegulja koja pliva i u slatkim i u slanim vodama. Ako za njega nema funkcije, on će se izgurati i izmisliti poziciju za sebe – kritičan je Perica. Za grupe na Viberu i WhatsAppu rekao je da ih on zove Orwell, po Georgeu Orwellu.
– Ne znam zašto se uopće potenciraju gluposti i budalaštine koje se pišu po tim grupama. Pridaje im se značaj, a komunikacija u tim društvenim grupama nema veze s ozbiljnom politikom i strategijom. Pa i takav način razmišljanja je dobrodošao, u demokraciji nema da svi moramo voljeti istu osobu, istog vođu – zaključio je Perica. Iako puno suzdržanije i opreznije, i drugi HDZ-ov veteran Luka Bebić naznačio je kako se HDZ udaljio od svoje prirodne pozicije desnog centra. Naglasio je kako HDZ ne smije otići ni ekstremno udesno, ali ni ekstremno ulijevo. Smatra kako će se nakon izbora u HDZ-u stabilizirati pozicioniranje HDZ-a u desnom centru.
Hvali ga Europa
– HDZ treba biti u centru, u mjeri da se ne ugroze vrijednosti koje HDZ tradicionalno predstavlja, i opet ne smije biti ni previše desno ni previše lijevo. Kada bi HDZ otišao ulijevo ili udesno, pao bi na 15 posto. HDZ mora naglašavati državotvornu, suverenističku poziciju. U posljednje vrijeme HDZ se više priklanja lijevom smjeru, a vic je u tome da ne smije pretjerati – rekao je Bebić. Po njegovu mišljenju, ne bi bila katastrofa da postoje frakcije u HDZ-u, ali stranka uvijek mora ostati vjerna suverenističkom konceptu.
– Ako se nakon izbora u HDZ-u neki ne bi mogli uklopiti u novo vodstvo, izići će iz stranke, ali to neće poljuljati temelje HDZ-a – zaključio je Luka Bebić. On i Vladimir Šeks najzaslužniji su što se za predsjednika HDZ-a bio kandidirao Ivo Sanader i što je u konačnici pobijedio.
Na izborima u HDZ-u iduće će se godine prvi put i šest stranačkih potpredsjednika, uz predsjednika i zamjenika šefa stranke, birati po načelu jedan član – jedan glas. To znači da će svaki kandidat za predsjednika stranke trebati izići na te izbore sa svojom listom, odnosno svojim timom potpredsjednika za Predsjedništvo. Time će se dodatno demokratizirati izbor vodstva stranke jer se prije biralo delegatskim sustavom, što je omogućavalo izborni inženjering. Budući da je Plenkovićeva oporba u HDZ-u, i u formalnom smislu, sve šira, ne dođe li do ujedinjavanja njegovih protukandidata odnosno do njihova okupljanja oko jednog oponenta, raspršenost glasova ići će u prilog samom Plenkoviću. Kako je u tijeku kampanja za predsjedničke izbore, koji će se održati 22. prosinca, oponenti trenutačno javno ne otkrivaju karte za unutarstranačke izbore jer je na Plenkovićev prijedlog Predsjedništvo odlučilo da do završetka tih izbora nema kritike premijera, Vlade, ministara ni vođenja unutarstranačke kampanje.
Odmah nakon predsjedničkih izbora u siječnju, dakle nakon drugog kruga, oponenti će otvoriti karte i jasno najaviti svoje kandidature. Ubrzo nakon toga može se očekivati da će predstaviti i svoje timove, a neki će možda odustati od kandidature i pridružiti se nekom protukandidatu. Još se ne zna kako će se na tim izborima postaviti Milijan Brkić, Plenkovićev stranački zamjenik, ali on nema što raditi u Plenkovićevu timu. Premda ga može prešutno podržati, sklope li takav pakt. Netko je dobro komentirao da je Brkić politički u situaciji čovjeka koji se izvukao od smrtonosne bolesti i sad može što hoće jer je većina prijava i afera koje su protiv njega otvorene (od prisluškivanja do navodnog zataškavanja elitne prostitucije) odbačena.
Pitanje je i što će virovitička grupa na čelu s Tomislavom Tolušićem i hoće li doista u HDZ-u cijenjeni gradonačelnik Vukovara Ivan Penava u kandidaturu za šefa HDZ-a ili će se pridružiti nekom protukandidatu. Sve će to utjecati na postizbornu situaciju u HDZ-u koja, tko god pobijedio, sigurno neće biti spokojna. Davor Ivo Stier zagovara okupljanje HDZ-a i ostavlja dojam da će raditi na pomirenju stranke, u kojoj će biti mjesta i za lijevo i za desno krilo s dominantnim demokršćanskim i narodnjačkim centrom. Plenković je već pokazao da neće odstupati od svoje umjerene politike, koja je hvaljena u Europi, i da će neistomišljenici biti marginalizirani. Karte će se ubrzo zamiješati, a proljeće donosi rasplet...
Hdz je umro, samo to hdzenjarama nitko nije rekao. Pokopali ga plenkovic i kuscevic prije g dana. Tih 400000 biraca hdz nikad nece vratiti. Znaci hdzu je 20% na parlamentarnim izborima plafon. I onda se mogu spojiti s drugim okom u glavi, skh ponovo na okupu.