Došao je u Dinamo pomalo neočekivano, u vrijeme kad plavi na domaćem tržištu baš i ne mogu pronaći pojačanja, kad dovede uglavnom strance. No Dejan Radonjić (23) preselio se iz Istre u Maksimir nakon samo godinu dana ozbiljnijeg nogometa u Puli, piše tjednik Max!
Prije toga igrao je za Zrinski iz Ozlja, igrao se nogometa, amaterski. Doduše, to je drugi dio priče, prvi je onaj o velikom talentu koji je rođen u Njemačkoj, koji je potpisao ugovor s Bayernom, ali onda nestao zbog ozljeda. I odlučio doći u Hrvatsku, prekinuo s nogometom i zaposlio se u Karlovcu.
Iskrenost pokupio od Pamića
– Posao kao svaki drugi, ustaneš se u pet, na poslu si od šest do 14, malo se odmoriš, odeš s curom ili društvom na piće, a sutra sve iznova – rekao nam je Radonjić o tim životnim trenucima. Karlovčanin Neven Šprajcer vidio ga je i preporučio Igoru Pamiću, njih su dvojica odlučila dovesti ga na probu.
– Kad je izašao na teren, ljudi su se smijali, no nakon prvog treninga rekao sam da taj dečko ostaje. I nije Dinamo pogriješio, kad prođe prave pripreme, kad se prilagodi na takav profesionalni način života, bit će najbolji igrač naše lige – tvrdi Igor Pamić. Prilagodba na profesionalni život nije mu i neće biti lagana. Svjedočili smo jednom detalju u Puli prije utakmice s Dinamom prošlog prvenstva. Netko je pitao za cigarete, a jedan od ljudi iz kluba rekao je: “Pitaj Radonjića, on sigurno ima.”
Da, pušio je, ne znamo zapali li i sad koju, ali jedno je vrijeme puno pušio. Rekao je da je to zbog želje da izgubi nakupljene kilograme, nije ništa jeo, a glad je gasio dimom. Kad nije igrao, iživio se, izlazio, no kad je došla Istra, a sad pogotovu Dinamo, zna da se od njega očekuje nešto drugo. I danas je ili u klubu ili u stanu s djevojkom. Bacio se na posao, možda je i pretjerao. Jer, u Sloveniji je na pripremama jako malo jeo jer je želio izgubiti još pokoji kilogram, a tamo se radilo žestoko. I naravno da mu se moralo smračiti pred očima, nije mu bilo dobro pa se srušio. No već je drugi dan normalno radio.
U Dinamu već dugo nije bilo takvog igrača, otvorenog, jasnog, iskrenog. Nije rođen za diplomata, reći će što misli svidjelo se to nekome ili ne. Tako se nikako nije svidjelo ni čelnicima Dinama kad je komentirao Rijeku. Naime, očito je ne voli i kazao je da nikad ne bi igrao za Rijeku, ali ni za Bayern. Ne bi Bayern zato što mu je tamo karijera otišla nizbrdo, jer se ozlijedio. A u Rijeku zato što drži da je momčad s Kantride u tri prošlosezonska susreta pokrala Istru. – Rijeka? Bili su smiješni, smiješni su i ostat će smiješni – rekao je u mikrofon našeg novinara, a zbog toga se digla kosa na glavi ljudima u Dinamu, nenaviklima na takvu izravnost ako je ne iznosi Zdravko Mamić. – Tu je iskrenost naučio od Pamića, Igor je to tražio od svojih igrača, pa i pod cijenu da mu kažu da nema pojma – veli Neven Šprajcer koji je Radonjića i pronašao u amaterskom nogometu.
Na kraju kao otac i sin
– Čuo sam za njega još dok je bio u Mostanju, ali Karlovac ga nije mogao dovesti pa ga je uzeo Zrinski iz Ozlja i dao mu posao u tvornici dijelova za oružje. Zabijao je i tamo, stalno. I zvao sam Pamića da mu kažem da ima jedan dečko ovdje u županijskoj ligi. Pamić me poslao k vragu, no kasnije je pitao za njega. Na kraju je došao na probu i nakon pola sata je Pamić rekao: “Ovaj je drukčiji od ostalih”, a drugi dan zvali su me i on i predsjednik da riješim prelazak. “Riješi te pištolje i što treba, samo nek’ Radonjić dođe” – kazao je Šprajcer.
Po izjavama, stavu, ali i želji da nešto napravi, pa i po samouvjerenosti, Radonjić je vrlo zanimljiv čovjek i jedan takav treba momčadi. – Koji je najbolji potez Dinama? To što je mene doveo! Poštujem Duju Čopa, ali izborit ću se. Ako sam u Istri zabio deset golova, u Dinamu ću barem 15 –rekao je i podsjetio na Zlatana Ibrahimovića. Možda i na Igora Pamića. Dva centarfora na koja podsjeća i svojom visinom, ali i tehnikom koja je za 190 centimetara visokog igrača izuzetno dobra. I s tom visinom je i brz, na nekim testovima brzine imao je najbolje rezultate u Dinamu. No sad je na određenoj prekretnici. Teški Dinamov dril treba izdržati, treba biti i strpljiv i boriti se za minutažu. Pa kad je dobije, iskoristiti je. Jer priliku za dokazivanje dobio je i, ne bude li odmah ili brzo u prvom planu, ne smije posustati jer doista ima kapacitete da izraste u pravog igrača.
U Istri je vodio i rat s Pamićem, trener ga je jednom otjerao, ali mu nije dao raskid ugovora, drugi je put sam Radonjić želio otići, ali ga nisu pustili, a zadnjih su šest mjeseci bili kao otac i sin. – Njegova je priča zaista čudo, ali kad se prilagodi, Radonjić će pokazati da je igrač za Dinamo. Vjerujte mi, Dinamo nije pogriješio što ga je doveo – kazao je Šprajcer. Sad je sve na Radonjiću.
>>Dinamo bez poteškoća izbacio Žalgiris, zabili Soudani i Šimunić
Radonjic bi morao vise raditi i mnogo manje brbljati. Decko dokazi djelima da si dobar igrac. Ovo sto smo do sada vidjeli je uzas. Izgledas kao klada na igralistu.