Djeca nisu opterećena time jesu li im mama ili tata gej, tvrde znanstvenice Antonija Maričić, Marina Štambuk, Sandra Tolić i Maja Tadić Vujčić, koje su provele prvo znanstveno istraživanje u Hrvatskoj o LGB roditeljima, njihovim partnerima i djeci, kao i LGB osobama koje planiraju postati roditelji. Rezultate istraživanja pretočile su u knjigu „Ja nisam gej mama, ja sam mama“, koja je u utorak navečer predstavljena u dupkom punoj dvorani zagrebačkog Kulturno informativnog centra.
Odobravanje “do kraja”
Glavni cilj istraživanja bio je opisati LGB obitelj u Hrvatskoj, dobiti uvid u odnose unutar tih obitelji, kvalitetu roditeljstva, psihosocijalnu prilagodbu djece te iskustva podrške i diskriminacije u užoj i široj okolini. U istraživanju je sudjelovalo 19 LGB roditelja i njihovih partnera, od čega 16 ženskoga roda, te šestero djece, ukupno 13 obiteljskih zajednica te jedna osoba koja je bila donor istospolnom paru. Prema regionalnoj pripadnosti, osobe koje su sudjelovale u istraživanju većinom žive u Zagrebu, te u manjem broju u Rijeci, Istri i Slavoniji. Iz ostalih dijelova Hrvatske nitko nije htio sudjelovati u istraživanju. U fokusnoj grupi sudjelovalo je 11 LGB osoba koje žele postati roditelji i u postupku su planiranja roditeljstva. Svi su roditeljima ili barem jednom od roditelja otkrili svoju seksualnu orijentaciju, no trećina ih roditeljima još nije rekla da želi dijete jer se boje reakcija.
„Kod nas se ljudi dijele u dvije skupine: oni koji ne odobravaju LGBT populaciju i oni koji je odobravaju. I u dijelu onih koji je odobravaju vrlo je mali postotak odobrava do kraja, a do kraja je do djeteta“, sažele je društvenu klimu jedna sudionici istraživanja.
Naime, za razliku od heteroseksualnih roditelja, LGBT roditelji i njihova djeca izloženi su brojnim predrasudama, od toga da su LGBT osobe loši roditelji, da će oni zlostavljati djecu, da će njihova djeca izrasti u gej osobe, do toga da će imati psihološke teškoće i teškoće u ponašanju. Brojna istraživanja pokazala su, međutim, kako ništa od toga nije točno. Dapače, kako je istaknula i recenzentica knjige prof. dr. Željka Kamenov, djeca koja su odrasla u istospolnim zajednicama od djece koja su odrasla u heteroseksualnim zajednicama ne razlikuju se ni po seksualnoj orijentaciji ni po intelektualnim ni po psihofizičkim sposobnostima. Jedini je aspekt u kojem postoji razlika odnos roditelja i djece, a on, rekla je Kamenov, ide u korist istospolnih obitelji.
U Hrvatskoj nema službenog podatka o broju djece koja žive u istospolnim obiteljima. Prema posljednjem popisu stanovništva, manje ih je od pet. Prema istraživanju koje je proveo Pride, od 70 ljudi koji su sudjelovali u istraživanju 35 ih je navelo da imaju djecu. Šestero djece (pet djevojčica, odnosno djevojaka i jedan mladić) s kojima su razgovarale znanstvenice Antonija Maričić, Marina Štambuk, Sandra Tolić i Maja Tadić Vujčić u dobi je od 12 do 23 godine. Za mlađu djecu iskaze su dali njihovi roditelji. Najveći broj sudionica/sudionika istraživanja djecu je dobilo u heteroseksualnoj vezi ili braku, a troje potpomognutom oplodnjom. Dvoje djece rođeno je u lezbijskoj ili gej zajednici, a jedno je na putu.
Ime oca koji nije otac
Najveća su vrijednost knjige „Ja nisam gej mama, ja sam mama“, kako su istaknule i same autorice, iskazi gej roditelja i njihove djece o životu u istospolnim obiteljima.
„Dobro, meni je Adrijana, majčina partnerica, došla kasnije u život, ali voljela bih da sam mogla staviti i njezino ime, ali ne možeš. Staviš ime npr. nekog oca, i on nije otac, ali ne sudjeluje u odgoju, nije prisutan, ne plaća, kad si bolestan, nije uz tebe, kad plačeš, nije uz tebe, kad imaš problema u školi, nije uz tebe. Uz tebe je osoba s kojom živiš, a kao nema tih nekih prava na tebe...“, rekla je jedan od intervjuiranih djevojčica. Većina djece i mladih priznalo je da skrivaju seksualnu orijentaciju roditelja jer se boje negativnih reakcija okoline iako sami s tim nemaju nikakav problem.
Sami roditelji upozoravaju pak kako zbog postojećih zakona i društvenih predrasuda postoji niz problema u svakodnevnom funkcioniranju obitelji. Poseban je problem kada nebiološki roditelj nema pravo doći po dijete u vrtić ili školu, a neki to sami izbjegavaju jer se boje stigme.
„Nikada je nije išao po dijete u vrtić... Mislim da se on sam više stavljao u tu situaciju da se ne bi eksponirao, da ne bi izazvao sumnju. Odrekao se tog dijela... djeteta koje je oduševljeno kad roditelj dođe po njega u vrtić“, kazao je jedan od roditelja.
>> 'Zabranjeno svako javno poticanje diskriminacije LGBT osoba'
>> Muški gej par zaradi 63.000 $ više od heteroseksualnog
ali ga kakate , mozda to nesmeta dici dok su jos skroz mala i dok ne shvate ali poslje kad odrastu je to sigurno problem , ja ipak mislim da je za neko zdravo normalno odrastanje ditetu potreban otac i majka a ne mama i mama , i tata i tata