Jakov Jaša Bienenfeld jedan je od najpoznatijih i najuglednijih zagrebačkih Židova. Iako se već dvije godine bori s teškim karcinomom bubrega, Bienenfeld zrači optimizmom i životnom energijom. Navikao je biti u središtu pozornosti i zabavljati ljude oko sebe. Otvoren je, izravan, duhovit i prilično nekonvencionalan za potpredsjednika Židovske općine i novopečenog političara. Vrlo često koristi zagrebački sleng, a to znači i poneku sočnu psovku i prostotu. Obavezna cigara, koju nije ispuštao tijekom našeg razgovora, zaštitni je znak Bienenfelda kojim, stekao sam dojam, želi pokazati da je uspio zaraditi ozbiljne novce te da uživa u svom bogatstvu.
Vi ste u mladosti bili jedan od najpoznatijih zagrebačkih partijanera?
Ne mogu reći da sam bio jedan od najpoznatijih, ali bilo me je stvarno svugdje.
Koje su sličnosti i razlike sa zabavama današnje zlatne mladeži?
Mi smo imali puno manje novaca. Bili smo "opterećeni" zezancijom i lijepim ženama. Mislim da je danas opterećenje s „komada“ dobrim dijelom prebačeno na alkohol i šmrkanje, što je meni gadljivo. Mi smo se više zabavljali. Ovi danas sjednu u lokal i piju. Kada sam bio mlad rijetko sam, može se izbrojati na prstu jedne ruke, izlazio u muškom društvu. Nemaš koga šarmirati, nemaš se s kim zezati. Neću valjda diskutirati o autima.
Uvijek su Vas interesirale žene?
Uvijek. Zgodne, lijepe, pametne i mlade žene uvijek su prekrasan izazov.
I danas?
Jesu, ali znate kako je danas. To Vam uvijek ide obrnuto od mogućnosti.
Supruga vam je jako mlada i zgodna.
Iz moje perspektive je strašno mlada.
Znamo koje su prednosti imati puno mlađu ženu. Ali ima li nedostataka?
Nema uopće prednosti. (smijeh)
Jeste li vi pomalo ekscentrični?
Ne.
A ekstrovertirani?
To apsolutno. Ja sam, na neki način, cijeli život na bini. Jedanput mi je došla jedna mlada novinarka iz Vjesnika i tražila kratke odgovore na desetak pitanja. Pita ona mene koje se svoje osobine najviše sramim. Velim ja samozatajnosti. A onda me ona pita na koju sam osobinu najviše ponosan. Velim ja na skromnost. Znate koja je zezancija nastala u gradu nakon tok mog intervjua.
Jeste li zaista tako optimistični kakvim se predstavljate ili je to samo fasada?
Stvarno sam optimističan. Jedino kada postaješ stariji onda taj optimizam malo splašnjava jer počinješ shvaćati realnost na jedan drugi način. Ali i dan danas, čaki i nakon što sam dobio ovu tešku bolest, jako sam optimističan.
Koja vam je onda reakcija kada vidite ove naše namrgođene političare koji mogu pokvariti i ovako lijep i sunčan dan?
Jedan pristojan gospodin kao što sam ja ne smije govoriti prostote u intervjuu. A to na drugi način ne mogu opisati. Ali moramo razumjeti i njih. To je njihov posao koji rade manje dobro ili loše. Oni se bore, oni su u grču da opet dobiju taj posao.
Ali ne bi li jedna od odrednica njihova posla bila i ta da daju neku nadu ljudima?
A to je Zapad. To mi još nismo naučili. Mi nismo naučili da je isticanje svojih dobrih osobina puno bolje nego pljuvati po tuđim manama.
Je li to bio jedan od razloga zašto ste Vi ušli u politiku? Postali ste, naime, potpredsjednik stranke Milana Bandića?
Ja sam nekadašnja "komunjara" kao Bandić i hrpa ljudi okolo. Po nekoj inerciji postali smo simpatizeri SDP-a. Prije godinu i pol dana sam razgovarao s jednim prijateljem kojemu sam rekao da neću izići na izbore. Ne mogu više glasati za SDP, jer se to protivi svemu, a za HDZ neću glasati. Iako sam bio vrlo blizak Gojku Šušku i Franji Tuđmanu, nikada nisam odobravao tu jednu inklinaciju prema desnom. Ostao sam praktično bez mogućnosti da glasam za nekoga. Onda me Bandić pozvao. Moram priznati da me sve ovo sada veseli.
Je li Bandić uopće ljevičar? On je do podne ljevičar, a poslijepodne klerikalac?
Mislim da je ova podjela na lijeve i desne dosta izlizano tumačenje. Politika je prije svega umijeće mogućeg. Vi se u politici morate prilagođavati. Bandić je bio jedan od najjačih SDP-ovaca. Očito je i njemu postao nedopadljiv ovako isprofilirani Milanović. Čovjek je procijenio da mora ići svojim putem. Milanović je to sankcionirao kao što sankcionira sve ljude u svojoj stranci koji eventualno pomisle da bi rekli nešto što se ne slaže s njegovim mišljenjem.
Karamarko ili Milanović? O kome imate bolje mišljenje?
Ovo je kao da me pitate bi li volio više da me zakopate na tri ili šest metara ispod zemlje. Ne znam što bi Vam odgovorio na ovo pitanje..
Vi često ističete da ste Židov, ali da niste religiozni. Koja je to sastavnica koja čuva vaš nacionalni identitet?
Vjerojatno religija. Ja sam 100 posto Židov i po mami i po tati. Moji su roditelji bili članovi partije i prvoborci. Jednostavno religija nije bila nešto o čemu se u mojoj kući govorilo. Nisam spoznao to religiozno obilježje moje osobnosti. Međutim, kad sam čuo da sam dobio rak, onda sam 15 dana nakon što sam se digao iz kreveta otišao u Jeruzalem na Zid plača, napisao ceduljicu, ugurao je u Zid: Ako onaj gore slučajno naleti da pročita, bit ću mu zahvalan. Od onda sam bio tri puta na Zidu plača i svaki put sam napisao cedulju. Na taj Zid idete ili da kukate ili da zahvaljujete. Osobno sam išao zahvaljivati. Kad sam se razbolio meni su dali objektivnih šest-sedam mjeseci života, a evo sada su prošle već dvije godine.
Što za Vas znači Izrael, Jeruzalem i Zid plača?
Izrael su moji korijeni. Izrael je religija koju ne prakticiram, ali Hrvatska je moja domovina. Hrvatska mi jednako pripada kao svakom Hrvatu. Nema rezervnu domovinu.
Vaš otac je bio ugledni znanstvenik i sveučilišni profesor. Židovski narod jako polaže na obrazovanje, a Vi ste krenuli jednim drugim putem. Kako su reagirali Vaši roditelji?
Ne baš sjajno u početku. Mama je silno željela da ja budem doktor. Otišao sam studirati kemiju iz čistog naslijeđa. Zaključio sam da se od posla koji bih radio s tim fakultetom može živjeti, ali tu priča završava. Meni to u životu nije bilo dovoljno. Želio sam putovati, vidjeti svijeta, dobro se odijevati... Za takve potrebe morate zaraditi novac na poseban način. Kriminala sam se na određeni način jako bojao. U poslu sam veliki perfekcionist. Vjerojatno bih bio takav i u kriminalu. Međutim, u kriminalu je veliki rizik da te na kraju ulove, a ja nisam bio spreman ići u zatvor. Zato se nikada ni blizu nisam približio tom svijetu.
Vašim roditeljima je uvijek bilo žao što niste doktorirali?
Moj tata je shvatio moj životni izbor. Mama je bila onako malo nezadovoljna. Ja sam stvarno bio dobar u svome poslu. Čovjeku je neophodna naobrazba. Uvijek kažem djeci da nije baš lagan put kojim sam putovao. Puno je lakše kada krećete s bazom. Jedan sam od onih koji je valjda imao sreću pa je uspio..
Vi ste postali poznati široj javnosti za vrijeme Domovinskog rata kada ste u Srbiji dogovarali razmjene, a iz Sarajeva posebnim konvojima spašavali ljude. Za taj posao treba imati hrabrosti, ali i puno dobrih veza. Tu su i tajne službe... Kako ste uspjeli?
Vjerujte lagano. Sjećam se da smo trebali napraviti neku razmjenu sa Srbima. Koristio sam se telefonskim linijama Židovske općine u Parizu koja me spojila s Beogradom. Trebao sam razmijeniti zarobljenike sa šefom KOS-a generalom Vasiljevićem. Pitao sam generala Vasiljevića gdje ćemo obaviti razmjenu. Nisam želio da to obavljamo po gudurama nego sam mu predložio da to bude na aerodromu Pleso. Vasiljević mi je rekao da sumnja da će to Gojko Šušak dopustiti. Dođem kod Šuška i pitam ga mogu li obaviti zamjenu na Plesu. On mi je odgovorio da mogu, ali da mi Vasiljević sigurno neće doći na Pleso. I tako je došlo mojih pet minuta. Napravili smo četiri zamjene na Plesu.
Je li Vam život bio ugrožen?
Nikada to ne znaš sa stopostotnom sigurnošću, ali mislim da nije. Sjećam se da sam jednom htio "razoružati" Vasiljevića. Tražio sam da mi pokloni pištolj zbog ljudi koje sam mu doveo na razmjenu. On je već izvadio pištolj, mislim da to ima na snimci u arhivi naših tajnih službi, ali onda je zastao i rekao: "E, ne mogu. To mi je poklonio Tito".
Kako to da ste se tako dobro razumjeli sa Šuškom?
Šušak je stvarno karizmatična ličnost hrvatske politike. On je jedan od inteligentnijih ljudi koje sam upoznao u svome životu. S njim me je upoznao Franjo Gregurić.
Rekli ste da ste ljevičar. Lijepo govorite o Šušku, jednako tako i o Tuđmanu, ali ste zato jako kritični prema ljevičarskim predsjednicima Stipi Mesiću i Ivi Josipoviću?
O Mesiću uopće nemam što biti kritičan. Mesić je apsolutno jedna negativna osoba. Zadnjih 500 godina nitko Židovima nije napravio veću štetu od Mesića. S druge strane, taj isti Mesić je otišao u Jeruzalem i otvorio vrata Izraela, jer je užasno pragmatičan.
Koja je bila uloga Stipe Mesića za vrijeme raskola u židovskoj zajednici?
Uloga je bila njegova kći, a koja je bila jako bliska rabinu. To što je on stao na jednu stranu, meni je bilo svejedno. Ali, koristiti predsjednički autoritet… On je preda mnom rekao mom ujaku Josefu Papi da se mi ponašamo kao nacisti. Čekao sam samo da dobije šamar usred svog kabineta.
Od koga?
Od mog ujaka koji je bio u logoru, a u Jasenovcu su mu ubili i oca.
Izgleda da Vi obiteljski imate vrlo kratak fitilj. Vi ste htjeli ošamariti Ivu Goldsteina?
Njegov tata Slavko Goldstein kaže da ga nisam pogodio.
Što je to bilo s Ivom Goldsteinom?
Podbadao mi je sina. Uletio sam u priču glupavo, primitivno i nepotrebno. To mogu reći danas s ove distance. Goldsteini su četiri godine povlačili Kraussa i mene po sudovima. Meni je Uskok češljao knjige četiri puta ne bi li nešto našao. Nije našao ništa.
Kako ocjenjujete Josipovićevu vladavinu?
Nije imao realnih ovlasti. Hrvati obožavaju svoje predsjednike, pogledajte samo indekse popularnosti. On je to morao iskoristi. Grijeh je ne iskoristiti takvu poziciju.
Koliko je stvar u temperamentu? Čini mi se da Josipović utjelovljuje sve ono što Vas posebno živcira.
Kako ste pogodili. On nema u sebi ono što je imao Tuđman, uz sve mane koje je Tuđman imao. Pa daj lupi šakom u stol i kaži da to više ne ide tako.
O novoj predsjednici Kolindi ste jako lijepo govorili nakon njezina posjeta Izraelu.
Bio sam razočaran kada je predsjednica nakon jedne utakmice rekla da je atmosfera bila sjajna iako su navijači skandirali "Za dom". Međutim, kada je otišla u Izrael svjetski je odradila posao. Rekao sam da sam kao Židov zahvalan što je to napravila. Samo mi, duboko u duši, smeta zašto ona to isto što je rekla u Izraelu ne kaže i u Hrvatskoj. Očito je riječ o dnevnopolitičkim kalkulacijama.
Jeste li Vi bili na proslavi rođendana predsjednice Kolinde koji je navodno slavila u Mamićevoj vili?
O tome ne znam ništa. Nisam bio pozvan.
Idemo se sada malo vratiti raskolu u židovskoj zajednici kojoj je, kako kažete, kumovao Stipe Mesić. Jesu li rane zacijelile?
Ma kakvi. Niti smiju. Tata i sin Goldstein uz pomoć rabina su rasturili Židovsku općinu u dvije struje. Rabin Kotel Dadon nije pošten čovjek. Rabin nije pop. Rabin je vjeroučitelj i savjetodavac. On nema vlast kao pop u svojoj parohiji. Mi smo u Općini zaključili da način na koji se rabin interpolira u našu zajednicu nije dobar. Pošto je rabin zaposlenik općine, mi smo zaključili da treba raskinuti ugovor i većinom glasova smo to učinili. Njihova općina se polako raspada. Ona će polako prestati postojati. Nema više Mesića da pomaže.
Koliko se članovi Židovske općine mogu osloniti na Vas kada zapadnu u probleme?
Židovska općina u Hrvatskoj nije uopće bogata. Ima nas koji imamo, ali se takvi mogu nabrojati na prste. Židovska zajednica ne može u značajnoj mjeri pomoći svoje članove.
Gdje je po Vama legitimna kritika Izraela, a gdje počinje antisemitizam?
Kritika Izraela kao države je pravo svakog čovjeka na ovoj planeti.
Puno se govori o židovskom lobiju u svijetu. Koliko je to mit, a koliko ima uporišta u stvarnosti?
Mislim da ste na pola puta. Ima i stvarnosti i mita. Lobi je vrlo jak, pogotovo u Americi. Vi ne možete gledati Izrael u kontekstu Židova. Izrael je država koja funkcionira po svojim pravilima. To nema nikakve veze sa židovstvom. Po izraelskom Ustavu imam pravo otići tamo i ostati. U roku od mjesec dana su mi obavezni dati sve dokumente.
Je li Vas strah asimilacije? Vi imate tri sina. Koliko oni imaju prilike prakticirati svoje židovstvo?
Mogu koliko hoće, ali neće. Oni su tu crtu primili od mene. Ako moju djecu pitate, oni su Hrvati. Njihove su majke Hrvatice.
Ako niste religiozni, je li to pola puta do asimilacije?
Vjerojatno ste dijelom u pravu. Svoje židovstvo nosim u sebi i nema šanse da se asimiliram. Moja prva i druga žena su Hrvatice. Samo sam jednom hodao sa Židovkom. Ako to smatrate asimilacijom, onda možemo govoriti o asimilaciji. Morate znati da u Hrvatskoj ima ukupno dvije tisuće Židova, a službeno ih ima 500. Vrlo teško u okviru takvih mogućnosti možete pronaći ženu Židovku. Malo karikiram, ali imate dva milijuna Hrvatica i 20 Židovki. Skoro da bih stavio ruku u vatru da od 20 uglednih Židova u Hrvatskoj nijedan nema ženu Židovku.
Može za kraj jedan dobar židovski vic?
Ima ih divnih. Dolazi Rockefeller u restoran u Francuskoj. Naruči večeru, dođe konobar i donese račun od 450 dolara. Rockefeller ostavi 600. Veli konobar: Gospodine Rockefeller, ja Vas nešto moram pitati. Crknut ću, ali Vas moram pitati. Jučer je bio Vaš sin David s nekim komadom. Popili su dvije čase šampanjca. Račun je bio 200 dolara, ali on je ostavio 300 dolara trinkgelta. Vi cijelu večer ovdje večerate i ostavili ste mi samo 150 dolara. U čemu je kvaka? Rockefeller mu odgovara:"E, pa vidite, nemam ja oca Rockefeller, nego on".
>> 'Hebrang izmišlja, Rašeta je bio pošteni jugoslavenski oficir'
>> 'Šef KOS-a general Vasiljević u ratu je pet puta sletio na Pleso'
Da nije bilo Gojka Šuška stari moj, Hrvatska pod embargom bi se teško naoružala da se obrani od sročetničke agresije..