Čovjek i njegova sjena knjiga je bivšeg saborskog zastupnika i političkog zatvorenika Ante Kovačevića u kojoj o progonu politički nepoćudnih u komunističkoj Jugoslaviji uz Kovačevića progovara i agent Udbe koji je godinama radio na njegovu progonu. Svoju “sjenu” Željka Kekića Kovačević je upoznao tek u samostalnoj Hrvatskoj, a po knjizi koja se temelji na odnosu žrtve i progonitelja uskoro bi trebao nastati i igrani film.
Kako se rodila ideja o snimaju filma “Čovjek i njegova sjena”?
Pokojni Krsto Papić rekao je da bi po ovoj knjizi trebalo raditi veliki film, da je ovo ne samo hrvatska nego i svjetska tema. Ljudi su otimani, zatvarani i montirani su im procesi samo zbog drugačijeg shvaćanja slobode od onog koji su imali komunisti. Sada je ta ideja pred ostvarenjem, zainteresiran je Jakov Sedlar kao redatelj, a scenarij će vjerojatno pisati Hrvoje Hitrec. Projekt bi financirala Hrvatska autorska agencija Silvija Hraste, a računamo i na podršku svih kojima je Hrvatska na srcu i koji žele hrvatsku žrtvu otimati zaboravu, koji žele da ovo društvo ozdravi od komunističkog zla. Taj film svakako je velika pomoć u rasvjetljavanju činjenica. Hrvatsku nemamo mi koji smo za nju robijali, nemaju je oni koji su je stvarali i branili. Imaju je, nažalost, udbaši, oni koji je nikada nisu htjeli, a uknjižili su se na nju katastarski s pravom vlasništva jedan kroz jedan.
Mislite li da je lustracija u Hrvatskoj moguća i nakon toliko vremena?
Od mojih 66 godina života najljepši dio moje mladosti bio je izvrgnut progonu, šikaniranju, batinanju, policijskim montiranim političkim procesima mene i moje obitelji. Progonili su me i nakon odslužene kazne. 1988. godine Udba je zaustavila autobus kojim sam putovao, tukli su me pred putnicima, a zatim satima u policijskoj postaji, nakon čega sam hospitaliziran. Podnio sam prijavu, ali kako je Udba bila i Bog i zakon, nitko nikad nije procesuiran. U Hrvatskoj se dogodilo nešto što se nigdje dogodilo nije. Kada je jugoslavenstvo završilo u krvi i u carstvu zločina, a hrvatski vojnički genij pobijedio velikosrpski fašizam krvavo braneći vrijednosti Europe, kada je sve to završilo, trebalo je početi nešto novo. E, to novo ovdje se nije dogodilo kao u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj..., a lustracija je preduvjet moralnog, političkog, gospodarskog i svakog drugog napretka Hrvatske jer ne mogu demokratizaciju provoditi boljševici, oni koji su živjeli za Tita, Partiju i Jugoslaviju.
Dobro, ali i neki bivši komunisti su htjeli Hrvatsku. Primjerice Tuđman.
Da, za mene hrvatsko pitanje nije bilo ideološko, ono je uvijek bilo nacionalno. Žao mi je zbog hrvatske ljevice koja je završila u Kerestincu, zbog Price, Keršovanija, Adžije. Žao mi je i zbog Andrije Hebranga, jer je poubijana i lijeva i desna hrvatska inteligencija. Meni nije bilo važno tko je lijevo, a tko desno, osnovno mi je bilo tko je za Hrvatsku. Mislim da je ideja pomirbe dr. Franje Tuđmana dobra, no mi smo njima oprostili sve radi stvaranja države, ali oni nama nikada nisu oprostili samo stvaranje države.
Tvrdite da kadar KOS-a i Udbe i danas drma Hrvatskom, imate li kakve dokaze za to?
Kako ne, samo vidite čije su banke, tko je zgrabio kapital i sve će vam biti jasno. Poslušajte Manolića kada kaže da će Kolinda izgubiti u prvom izbornom krugu, a kada ga pitaju zašto, kaže – zato što je izbacila Tita s Pantovčaka. To je taj mentalni sklop.
Ali Kolinda Grabar-Kitarović je kandidatkinja HDZ-a, stranke koja je desetljećima na vlasti, a vi tvrdite da zemljom drmaju udbaši. Zbog čega bi onda Manolić htio da ona izgubi funkciju?
Puno je udbaša u HDZ-u. Nažalost, oni su bježali pod kišobran Franje Tuđmana da bi spašavali svoje glave. Moje su ideje pobijedile 90-ih, ali su prasci ušli u obor i zobali moju zob i tako je to do dana današnjega. Nismo napravili ono što je trebalo napraviti. Lustracija je bila nemoguća za vrijeme rata, bila nam je četnička kama pod vratom i pomirba nam je trebala kao zrak i voda i to je Tuđman genijalno napravio. Ali poslije ‘95. lustracija je bila nužnost. Trebalo im se zahvaliti, dati im mirovine, ono što zaslužuju, ali ne da oni vode politiku. U vanjskoj politici donedavno je bilo 28 udbaša iz “državne bezbednosti” koje sam ja znao. Kako će oni lobirati za Hrvatsku kada su donedavno obilazili pragove zapadnih moćnika i govorili da je to ustaška država?
Može li se sada provesti lustracija? Tko bi je i kako proveo?
Pa čujte, trebalo bi provesti barem moralnu lustraciju kao vid napretka i sloge. Jedan vid lustracije proveo je Željko Kekić Pauk, bivši tajni agent Udbe lustrirao je sam sebe. Izišao je u javnost i rekao: “Činio sam zlo tebi, oprosti.” To je ljudski, hrvatski i kršćanski. Ja kao progonjeni opraštam progonitelju nakon ovakve iskrene ispovijedi, ali kako nekome možete oprostiti dok se ne ispovjedi?
To je autolustracija, ne nešto što bi formalno radila država. Mislite da postoji mogućnost da i drugi to naprave?
Nažalost ne. Mi smo na tome radili, i on i ja, željeli smo napraviti veliki okrugli stol s 20 udbaša i 20 robijaša. Ja, Marko Veselica i drugi robijaši bili smo spremni na to, ali nitko od udbaša. Ni jedan.
Kako je došlo do toga da ste se upoznali s Kekićem?
On je meni pristupio. Nakon intervjua na Radio Mrežnici, koji sam dao ne znajući da je on vlasnik radija, tajnica mi je rekla da me vlasnik želi upoznati. Nisam imao pojma tko je on. Dolazi čovjek, pruža mi ruku i kaže: “Dr. Kovačeviću, da se konačno upoznamo, ja sam udbaš Željko Kekić Pauk koji o vama zna sve, a vi o meni ništa. Ja sam bio zadužen za vaše praćenje i osjećam potrebu da vam se ispovjedim. Možemo li sjesti i popiti kavu?” Bila je to jedna priča od pet sati, ja doista nisam trepnuo slušajući ga jer je to za mene bio šok. Srećete se s čovjekom koji je znao o vama više nego vi sami o sebi.
Sada ga zovete prijateljem. Kako je to uopće moguće?
Čovjek se iskreno ispovjedio i ljudski je oprostiti. Svi smo samo ljudi, nitko nije savršen. Meni je cilj da hrvatska mladost zna što se događalo. Kamo sreće da je takvih ljudi više. Ja bih volio vidjeti knjigu Manolića ili Perkovića “Kako smo ubijali Hrvate”. Neka se iskreno ispovjede!
Je li vam Kekić obrazložio što ga je motiviralo da radi takav posao?
Pa jest. U ovoj knjizi on kaže kako je prošao je tu pančevačku školu i bio među trojicom najbolje rangiranih za praćenje. Odmah su ga regrutirali i zadužili za “tvrde orahe”, a ja sam, eto, imao tu čast da budem “tvrd orah” i vodili su me pod kodnim imenom Crni. A on je mlad ušao u Partiju, u knjizi je opisao i što mu je sve režim nudio. Vjerovao je u Tita, Partiju, Jugoslaviju, to je njemu bio najveći ideal i kaže: “Kako su ti bio zanesenjak na jednoj, tako sam ja bio na drugoj strani.” No on nije okrvavio ruke, kasnije je sudjelovao u Domovinskom ratu, u molitvenim je zajednicama, istinski obraćenik. Vidio je da je sve to besmisleno, da je ideologija besmislena, ali imao je velikih problema sa svojim udbašima. Oni nisu mogli shvatiti njegovo ponašanje, da on nastupa javno i da govori sa mnom, što nije lako.
Politički zatvorenici kažu da su im je najteže padale spoznaje da je agent netko od ljudi koje su smatrali prijateljima.
Takva su i moja iskustva. Ja sam protiv sebe imao 18 svjedoka, među njima i jednog katoličkog svećenika koji je bio vrbovan od Udbe. Imao sam i dva bečka studenta koja kasnije nisu htjela doći na suđenje u Doboj, nego su zatražili politički azil i na austrijskoj televiziji ispričali da su bili prisiljeni pisati različite optužbe protiv mene. Nakon toga me je Amnesty International proglasio zatvorenikom savjesti. Ja bih vjerojatno dobio i veću robiju od 8,5 godina, ali mi je izrečena i konfiskacija imovine. Konfiscirana mi je očeva kuća, a ako imate obitelj, takva sporedna kazna pada vam teže nego zatvor. Oduzeli su mi sve i nisam imao više što izgubiti, osim vlastite sudbine. Ali Bog mi je dao snage da sam u svojoj obrani teže optužio režim nego što su oni mene optužili.
Za što ste zapravo dobili osam i pol godina?
Za verbalni delikt. Zato što sam Tita u jednom govoru nazvao Jozom Mafiozom. Dosudili su da sam to govorio pod utjecajem emigracije.
Jeste li bili član emigracijskih skupina?
Ne. Ja sam poznavao hrvatsku emigraciju čitajući emigrantski tisak i, naravno, družio sam se s nekim ljudima, ali bio sam vrlo oprezan i savjetovao sam našim ljudima miran način borbe za slobodu. Ono što su mi najviše predbacivali je to što mi je ideal bio Marko Veselica, govorili su mi da ću dobiti robiju koliku su njemu dali. A ja sam s Markom i Vladom Veselicom bio usko povezan. Planirali smo lijepu hrvatsku priču poput braće Radića, ali Udba je poremetila te račune.
Je li Marko Veselica mogao napraviti ono što je napravio Tuđman, samostalnu Hrvatsku?
To je sad pitanje, ali vjerojatno ne. O njemu mislim sve najbolje i to ću govoriti do groba, jer Marko je cijeli svoj život podredio Hrvatskoj, njemu je Hrvatska bila sudbina, nosio ju je u srcu, a ne u džepu. Današnjim političarima Hrvatska je imovina, a ne domovina i zato smo tu gdje jesmo. Ali Marko ne bi mogao napraviti ono što je napravio Tuđman, koji je prošao sve antidemokratske škole, izišao iz skojevskog legla, bio partizanski general i najmlađi učenik Joze Mafioze. Tuđman je izišao iz šinjela Josipa Broza, ali su ga velikosrbi osvijestili jer je dugo vremena proveo u Beogradu i došao je na hrvatske pozicije. Svidio mi se i ja sam ga volio jer sam iskreno za pomirbu.
Tuđman se okružio i bivšim obavještajnim “teškašima”, suradnici su mu bili i Manolić i Perković i Mustač.
Mustač je bio najinteligentniji šef analitike i vrhunski obavještajac i točno je da je odradio puno posla za Tuđmana. Za ono što su učinili za Hrvatsku ja bih im dizao spomenik do neba, ali za ono što su radili do 1990. zaslužili su da vise na tom istom spomeniku. Ja sam htio Hrvatsku i paktirao bih za nju i s crnim đavlom, ali njima se trebalo zahvaliti i suditi im u Hrvatskoj.
Zamjeraju vam zatvorsko prijateljstvo s Vojislavom Šešeljem. Vi ga nikada niste zanijekali. Kakvi su sada vaši odnosi?
Šešelj tada nije zastupao ove četničke stavove. Zastupao je antikomunizam, u čemu smo se slagali, i demokratsku Jugoslaviju, gdje se nismo slagali jer sam ja tvrdio da nema te Jugoslavije koja može biti demokratska, da je ona velika Srbija i da je razlika između stare i nove Jugoslavije samo u tome što nova ima novije brave za Hrvate. Zatvor ima drugu psihologiju, imali smo zajedničkog neprijatelja, udbašku zatvorsku upravu.
Robijali ste za verbalni delikt. Slažete li se s onima koji smatraju da bi Pupovcu trebalo suditi zbog izjava da Hrvatska sve više nalikuje na NDH?
Mi, nažalost, još nismo dosegli željeni stupanj demokracije i nismo ukinuli verbalni delikt. Nikada ne bih sudio čovjeku zbog drugačijeg shvaćanja slobode. Međutim, politika koju vodi Pupovac, da ide slaviti s Vučićem poraze u Beograd, a da ne ide u Knin... On je po meni produžena ruka Vučića i Srbije, samo u celofanu.
Ali ne biste mu sudili za verbalni delikt?
Pa ne bih sudio nikome zbog verbalnog delikta. Mislim da Pupovac nije hrvatski problem. Tuđmanu treba dići spomenik do neba jer je riješio srpsko pitanje zauvijek.
Dugo ste bili u Saboru, no najviše vas se pamti po uvredi Vesni Pusić uzrečicom o “mudracu i madracu”.
Ja zaista nisam Vesnu Pusić doživljavao kao ženu, nakon njenih optužbi da je Hrvatska nastala na zločinu, da je izvršila agresiju na BiH. U jednom momentu poigrao sam se riječima, ne znajući da će masonsko-ljevičarski mediji to pretvoriti u hajku. Sjetimo se da je ona gospođi na tržnici Dolac rekla “flundro”. Zašto bi njoj nešto bilo dopušteno, a meni ne i obratno? Je li teži moj grijeh ili njene optužbe da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, da je nastala na zločinu. Evo, zaista pitam pa nek’ mi se sudi, ako je moj grijeh teži.
Nije vam žao zbog toga?
Vjerojatno ne bih više ponovio, ali već sam rekao, neka se ona ispriča hrvatskom narodu, ja ću se ispričati tisuću puta, ali to nisam doživio. Ona je ostala na svojim pozicijama do dana današnjeg.
udba je tu , među nama !... oni i dalje rovare protiv mlade hrske demokracije ... a hibridi ( asimetrični ) napadaju sa svih strana , najviše na simbole hrvatske industrije ( rafinerija sisak , uljanik , 3.maj , agrokor , imunološki zavod , gredelj , brodarski institut , riz odašiljači ... a uskoro đ.đaković , croatia airlines itd itd ... ) ... ajde jakove , brzo snimaj film da razotkriješ vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja ( crnog labuda ) ...