Slike razaranja i očaja postale su uobičajene vijesti ovoga ljeta.
Sukobi u raznim dijelovima svijeta, a posebno trenutačni sukobi u
Libanonu, izazov su za diplomatske i humanitarne resurse međunarodne
zajednice.
Promatrajući stvari u povijesnom kontekstu, građani BiH možda će se
upitati bi i oni mogli doživjeti sličnu sudbinu koju su doživjeli
Libanonci, posebno sada, u uvjetima kad se angažman međunarodne
zajednice u Bosni i Hercegovini mijenja.
Bosna i Hercegovina ima svojevrstan bedem koji je štiti od povratka u
nasilje - bedem koji Libanon, na svoju veliku žalost, nema. Danas, za
razliku od ranih 90-ih godina, ova zemlja ima jasnu budućnost u
euroatlantskim strukturama, dakle, i u Europskoj uniji i NATO-u, što će
onemogućiti svaki eventualni napad na Bosnu i Hercegovinu i njezinu
eventualnu dezintegraciju u ratno stanje.
Međunarodno prisustvo u Bosni i Hercegovini se mijenja, ali međunarodna
zajednica ne povlači se iz ove zemlje. Naprotiv, međunarodna je
strategija za ovu zemlju strategija integracije. Na taj način BiH se
postupno uvodi upravo u one institucije koje su u posljednjih 60 godina
izgradile i osigurale mir u Europi.
Bosna i Hercegovina danas stoji na samom rubu Sporazuma o stabilizaciji
i pridruživanju s Europskom unijom i članstva u NATO-vu programu
Partnerstvo za mir (PfP). Ta dva cilja ključna su na putu prema
konačnom članstvu u Europskoj uniji i NATO-u.
BiH još mora provesti dalekosežne reforme, uključujući posebno
restrukturiranje policijskih službi, prije nego što bude u situaciji da
potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Pomaci se također
moraju napraviti i u pogledu hapšenja najozloglašenijih optuženika za
ratni zločin, prije nego što Bosna i Hercegovina bude pozvana da se
pridruži programu Partnerstvo za mir.
Na putu ka euroatlantskim integracijama Bosna i Hercegovina dobiva
pomoć od Europske komisije, EUFOR-a, Policijske misije EU, NATO-a i
moga Ureda, i u mome svojstvu Visokog predstavnika i Specijalnog
predstavnika EU. Pored toga, ta će podrška i dalje osigurati da Bosna i
Hercegovina ostane čvrsto na putu koji vodi u stabilnost i sigurnost.
Od kraja hladnog rata euroatlantske institucije sustavno su nastojale
proširiti zonu stabilnosti i sigurnosti u Europi. One su to postigle
investiranjem u bivše komunističke države Srednje i Istočne Europe radi
pružanja pomoći njihovim procesima tranzicije, i konačno, nakon što
reformski procesi u značajnoj mjeri odmaknu, pozivanjem tih zemalja da
postanu punopravne članice. Otud i povijesna proširenja Europske unije
u 2004. godini i NATO-a u 1999. i 2004.
Politika proširenja bila je nevjerojatno uspješna; ona je očigledno
pomogla da se preduhitri mnoštvo problema i nesporazuma koji su inače
mogli mučiti zemlje Srednje i Istočne Europe. Iako je Bosna i
Hercegovina poseban slučaj, ona može i treba izvući čak i veću korist
nego što su je imale te zemlje.
Euroatlantske institucije su od kraja rata već donijele ogromne
investicije u Bosnu i Hercegovinu i ova je zemlja u proteklih deset i
pol godina prešla vrlo dug put. Pored toga, ako postoji jedna stvar o
kojoj se slažu svi građani Bosne i Hercegovine, onda je to da je
njihova budućnost u euroatlantskim integracijama.
Da bi se ostvario taj cilj bit će potrebna suradnja između naroda u
Bosni i Hercegovini i kompromisi o mnogim pitanjima. Ali ono što je
najvažnije - ova je zemlja iznimno sretna jer ima jasnu budućnost i
plan i mehanizme podrške za realizaciju svoga cilja.
Visoki predstavnik piše za Večernji list:
Jasna budućnost - s planom i mehanizmima potpore do provedbe
