Jesen 2001. godine obilježila je nezapamćena tragedija u hrvatskom zdravstvu - čak 23 iznenadne smrti pacijenata, u samo tjedan dana, potresle su Hrvatsku. Iako su se tragični scenariji događali u nekoliko hrvatskih gradova, u bolnicama u Dubrovniku, Rijeci, Puli, Zagrebu, Karlovcu i Požegi, svi su ti misteriozni, smrtni slučajevi imali jedan zajednički nazivnik – smrt je kosila pacijente liječene u bolničkim centrima za hemodijalizu, umirali su od zatajenja srca, infarkta, plućne embolije... Tadašnji premijer, Ivica Račan, odmah je sazvao izvanrednu sjednicu Vlade, Ministarstvo zdravstva o svemu je obavijestilo Svjetsku zdravstvenu organizaciju, u Zagreb su hitno stigli predstavnici američkog Baxtera, koji je proizveo dijalizatore, u istragu se uključio državni odvjetnik, a tadašnja ministrica zdravstva, Ana Stavljenić Rukavina, podnijela je ostavku.
Tog je kobnog listopada prvi bubrežni bolesnik na hemodijalizi umro u ponedjeljak navečer, u utorak je umrlo još dvoje ljudi, u četvrtak troje. Drama u centrima za dijalizu u hrvatskim bolnicama kulminirala je u petak, a tragični se niz nastavio i u subotu kada je umrlo još četvero pacijenata.
Među 23 umrlih bila je i Jasna Jamuljak, iz okolice Požege. Imala je samo 26 godina, a iza nje je već bilo deset godina dijalize. Unatoč zdravstvenim problemima, radovala se svakom novom danu, voljela je život, a tog je petka bila posebno sretna i uzbuđena, jer spremao se veliki dan – u subotu je bilo vjenčanje njenog jedinog brata, Marija. U petak popodne Jasna je otišla u Opću županijsku bolnicu u Požegi, na još jednu hemodijalizu koja joj je, na žalost, bila i posljednja. Kada se nešto poslije 18 sati vratila kući, nije se osjećala dobro, brat ju je uzeo u naručje, stavio u auto, no na putu do bolnice Jasna je preminula. Dan bratova vjenčanja, koji je s toliko nestrpljenja čekala, mlada djevojka na žalost nije dočekala. U istoj su bolnici u Požegi, istog tog kobnog dana, nakon hemodijalize, umrli i Maša Golek iz Velike, Vasilija Mađarević iz Ratkovice i Aleksandar Kneis iz Požege.
Veliki je dan s nestrpljenjem tog listopada čekala i 42-godišnja Anka Medved iz Cetingrada - nakon humanitarne akcije koju je pokrenuo Večernji list i kojom je skupljen potreban novac, spremala se na transplantaciju u Graz. Čitava njena obitelj radovala se zahvatu koji bi mladoj ženi omogućio nastavak života bez hemodijalize, no na žalost Anka nije dočekala transplantaciju. Radost u njenoj obitelji zamijenila je velika tuga.
Punih je 10 godina na dijalizu išao i 21-godišnji Danijel Čokrlić. Bio je pacijent karlovačke bolnice, a tog je listopada otišao u Lovran, zbog operacije koljena. Svaki drugi dan vozili su ga na dijalizu u Rijeku i sve je bilo u redu do kobnog 10. listopada. Tog je dana, za vrijeme dijalize, nešto prije 14 sati mobitelom razgovarao sa svojom djevojkom. Požalio se da ga boli u prsima te ju je zamolio da ga nazove za jedan sat. Bio je to njihov posljednji razgovor. Umjesto s izliječenim koljenom, Danijel se kući vratio u lijesu. Bio je najmlađi od dvadeset i troje pacijenata koji su tog tjedna umrli tijekom, ili neposredno nakon hemodijalize, u tjednu agonije koja je trajala od 8. do 13. listopada.
Aferu je otkrila Večernjakova novinarka
U tih su pet dana ljudi umirali zbog zatajenja srca, infarkta, plućne embolije, no ono što je povezivalo sve preminule bila je ista vrsta dijalizatora. Ispostavilo se da su za smrt pacijenata bili krivi neispravni filteri dijalizatora kroz koje prolazi otopina za dijalizu krvi. Nezapamćenu aferu, koja je uzdrmala hrvatsko zdravstvo i zgrozila javnost – 'aferu Baxter', otkrila je upravo Večernjakova novinarka, Diana Glavina te je u nedjelju, 14. listopada 2001., Večernji list prekinuo šutnju i prvi objavio potresnu vijest o najvećoj tragediji u hrvatskom zdravstvu.
„U dva dana na dijalizi umrla 23 bolesnika. Pacijenti umrli u Zagrebu, Karlovcu, Požegi, Rijeci, Šibeniku, Dubrovniku i Puli, a sumnja se da je uzrok pogreška na dijalizatorima. U istragu je uključen državni odvjetnik. Sumnjive dijalizatore proizvela je američka kompanija Baxter“, objavljeno je na naslovnici tog broja Večernjaka.
„Bila je subota, sjećam se da sam imala slobodan vikend i vratila sam se s trčanja kad me nazvao kolega Renić s deska. Ispričao mi je da je njegova žena na Rebru čula da je nekoliko ljudi umrlo na dijalizi. Hm, pomislila sam pomalo skeptično, u velikoj bolnici ljudi, nažalost, često umiru. Nazvala sam tadašnju ravnateljicu, prof. Santu Večerinu, kako bih provjerila tu informaciju, a ona mi je odgovorila da je baš u tom trenutku na sastanku s ljudima koji rade na dijalizi i diskutiraju o tome što se dogodilo! Praktički mi je potvrdila da su se dogodile neočekivane smrti, a kazala je pritom i da se isto dogodilo u jednoj drugoj bolnici“, ispričala je kolegica Glavina svoje sjećanje na dan kada je, slikovito rečeno, ugledala vrh ledene sante, a tek je pogled u dubinu otkrio prave razmjere tragedije koja je u crno zavila 23 obitelji.
Dijalizatori su već bili povučeni u Španjolskoj
Doznavši da su bolnice upotrebljavale dijalizatore P-15 i P-18, koje je proizvodila američka kompanija Baxter, a uvozila i distribuirala Pliva, naša je novinarka odmah kontaktirala i tadašnjeg predsjednika uprave te hrvatske farmaceutske kompanije, Željka Čovića. Sjeća se kako joj je i on tada rekao da je na sastanku na kojem se raspravlja o dijalizatorima, što je bio jasan znak da se događa nešto vrlo ozbiljno, a tu je sumnju ubrzo potvrdila i informacija pristigla od visokog izvora.
„Sjećam se da je kolegica Mladenka Šarić bila na desku i tijekom dana smo, u nekoliko navrata, u tekstu mijenjale broj umrlih pacijenata, kako je taj broj rastao, sve dok novine nisu poslane u tiskaru, u subotu, kasno navečer. Do zaključenja broja bio je 21 preminuli pacijent, kasnije su zabilježena još dva smrtna slučaja, ukupno 23“, sjeća se naša novinarka, Glavina. Ministarstvo zdravstva potvrdilo je tada da su preminuli pacijenti bili liječeni u bolničkim centrima za hemodijalizu, a crni niz smrti trajao je čitav tjedan. Sa svakim danom bilo je sve očitije da su krivci za smrt 23 ljudi dijalizatori.
"Od prvih saznanja, u petak 12. listopada ujutro, o tragičnim događajima u Centru za hemodijalizi KBC Zagreb poduzela sam sve da se doznaju uzroci. Već u petak navečer imali smo informaciju koja je ukazivala na dijalizatore kao mogući uzrok tragedije. Ta informacija, kao i vijest iz bolnice u Požegi o četiri nagle smrti, omogućili su zaključak da su uzrok smrti sporni dijalizatori. Ministarstvo je tu informaciju imalo u petak navečer i to je trebalo spriječiti smrti u Puli. Slijedi pasivan odnos Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a krivnja se pokušava prebaciti na KBC", izjavila je, nakon tragedije, tadašnja ravnateljica KBC Zagreb, prof. Santa Večerina.
Ministarstvo zdravstva o svemu je obavijestilo Svjetsku zdravstvenu organizaciju. U Zagreb su hitno stigli predstavnici američke kompanije Baxter, koja je proizvela sporne dijalizatore. Iako su potvrdili da je riječ o istoj vrsti dijalizatora koji su dva mjeseca ranije povučeni u Španjolskoj, zbog smrtni dvanaestero bubrežnih bolesnika na dijalizi, predstavnici Baxtera su tvrdili kako na dijalizatorima koji su tada bili povučeni i u Finskoj, Švedskoj i Grčkoj, niti nakon peterostrukog testiranja, nisu pronađene greške.
No, nakon niza smrti u hrvatskim bolnicama, Baxter je ipak odmah zaustavio prodaju spornih dijalizatora u cijelom svijetu, sve dok se ne završi istraga u Hrvatskoj. Ministarstvo zdravstva zabranilo je da se hrvatskim bolnicama, do daljnjeg, isporučuju Baxterovi dijalizatori, a one koji su već bili u bolnicama, izuzela je policija.
U osumnjičenim dijalizatorima pronađen bojni otrov
U siječnju 2002. godine MUP-ova analiza 'osumnjičenih' dijalizatora bila je završena, a rezultati do koji se došlo bili su šokantni. U dijalizatorima izuzetim iz bolnica stručnjaci Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" otkrili su perfluoroizobutilen – vrlo toksičan, bezbojni plin, koji se ubraja u veliku skupinu freona te se može upotrebljavati kao bojni otrov, objavio je Večernjak, 6. siječnja 2002. Taj je nalaz dostavljen i Državnom odvjetništvu RH, no pitanje kako je bojni otrov mogao dospjeti u dijalizatore za bubrežne bolesnike ostalo je bez jasnog odgovora.
Nakon što su obiteljima preminulih, hrvatskih pacijenata i američki odvjetnici ponudili pomoć, kroz svoje usluge, krajem listopada 2002. Baxter im je ponudio izdašnu svotu novca. Kompanija se nagodila s članovima obitelji te im je isplatila milijunske odštete, uz klauzulu tajnosti.
