Javno izvješće tajne službe zvuči prilično oksimoronski kao drveno željezo, ali približavanje rada SOA-e građanima osobito je važno u zemlji u kojoj je rad sigurnosnih službi još uvijek, svjedočili smo tomu i proteklih mjeseci, jedan od najosjetljivijih segmenata vlasti, još uvijek izvrgnut politizaciji i teorijama zavjere što zbog daleke, a što zbog bliže prošlosti.
Hrvati su još uvijek tankoćutni na spomen tajne službe, pri čemu su osobito generacije srednje i starije dobi psihološki opterećene asocijacijama na nekadašnju ulogu komunističke zloglasne tajne službe, Udbe, institucije koja je bila oličenje podlosti i koja je provodila represiju nad građanima kršeći njihova prava na najgrozomornije načine. Hrvatske službe sigurnosti u počecima njihova stvaranja nisu bile samo sigurnosne institucije već su djelomično u ambivalentnim okolnostima zloupotrebljavane kao poluge vlasti u političkim obračunima sve dok s vremenom pod teretom afera i kroz demokratsko sazrijevanje, i usvajanje europskih standarda, nije došlo do profesionalizacije sigurnosnih službi. Ti su procesi ostavili traga na svekoliku javnost, koju je s jedne strane lako uznemiriti i, kao i na mnogim drugim temama, galvanizirati. Političari, i na vlasti, i u oporbi, to koriste radi manipuliranja javnošću, difamiranja političkih protivnika, pokušaja kadrovskog “ovladavanja” službom...
Dakako, “tajna služba” nikad se ne može javno braniti i kad je žrtva (ne)izravnih objeda. I tako se srozava autoritet iznimno važne institucije sve i da nismo u dobu terorizma. Kad je objavljeno prvo izvješće SOA-e, Vlatko Cvrtila, stručnjak za nacionalnu sigurnost, rekao je: “Ovo je velika stvar”, nadajući se kako će sljedeća izvješća biti detaljnija.
Nisu, ima dosta čak i sadržajnih ponavljanja, ali, recimo, nije ponovljen važan podatak da je tri četvrtine zaposlenih u SOA-i visokoobrazovanih, što je važno i za profesionalan i politički neovisan rad, čega je očito svjestan i Daniel Markić ističući kako uspjeh SOA-e ovisi o zaposlenicima. Koliko god im političari otežavali.
